Dana 18. lipnja 1940. malobrojni su Francuzi mogli pratiti govor što ga je na britanskom radiju održao Charles de Gaulle, časnik i tajnik za nacionalnu obranu u vladi koja se upravo spremala na kapitulaciju i čiji ga je vojni sud zbog bijega u Ujedinjeno Kraljevstvo osudio na smrt kao izdajnika. De Gaulle je u trenucima rasapa francuske vojske pozvao narod da nastavi s borbom, bok uz bok sa svojim britanskim saveznicima. Njegove Snage slobodne Francuske raspolagale su teoretski s nemalim brojem vojnika koji su netom bili evakuirani preko Dunkirka i iz Norveške, ali se pokazalo da je većina tih vojnika radija odabrala repatrijaciju i padanje u njemačko zarobljeništvo nego borbu koja je tada mnogima morala izgledati beznadno.
Sakrili se ispod dugine zastave . . .