Na popularnoj društvenoj mreži Reddit nedavno se razvila velika rasprava o stvarnim troškovima života u Hrvatskoj. Objava pod naslovom “Troškovi života, okvirna analiza”, privukla je brojne komentare i svjedočanstva ljudi koji pokušavaju sastaviti kraj s krajem, unatoč stalnom rastu cijena i stagnaciji plaća.
Autor je na društvenim mrežama iznio vlastiti izračun troškova života u Hrvatskoj, koji je odmah izazvao brojne reakcije. Kaže kako je, promatrajući stanje na tržištu i rast cijena, pokušao realno procijeniti koliko mu mjesečno treba za osnovne potrebe: stan 350 eura, režije 50, hrana 250, gorivo 100, te ostali troškovi poput osiguranja, mobilne tarife ili šišanja još oko stotinjak eura. Sve zajedno, navodi, ispada oko 900 eura mjesečno za preživljavanje. Ako se uzme da je prosječna plaća 1500 eura, ostaje nešto malo prostora za štednju.
Kad se u obzir uzmu dodatni troškovi poput teretane, servisiranja automobila, kupnje odjeće ili sitnih kućnih popravaka, godišnje se, kaže, lako potroši još nekoliko tisuća eura. Računica pokazuje da, i uz veću plaću i skroman životni stil, godišnja ušteda iznosi oko 3500 eura. No, na duži rok to i ne znači mnogo „u deset godina skupiš 35 tisuća eura, kupiš novi auto i opet si gotovo na nuli“, objašnjava autor, uvjeren da su njegove brojke realne i da većina ljudi u Hrvatskoj živi vrlo slično.
Posebno ističe problem stanovanja. Oni koji nemaju vlastitu nekretninu, kaže, već su u startu u minusu jer najamnina pojede 300 do 400 eura svakog mjeseca. „Kako u toj računici uopće ubaciti dijete?“, pita, dodajući da to objašnjava zašto mnogi mladi ostaju živjeti s roditeljima sve do četrdesete. Iako priznaje da postoje i oni s većim plaćama, procjenjuje da takvih ima tek oko pet posto, dok velika većina spaja kraj s krajem. “Siguran sam da bi se našlo dodatnih troškova na ovaj izračun, novi mobitel svakih 4-5 godina, novi laptop svakih 7-8 godina, jednom u 15tak godina renovacija stana itd.” Zaključuje da njegov izračun možda nije savršen, ali dovoljno jasno pokazuje surovu stvarnost, koja je da životni troškovi rastu, štednja postaje luksuz, a bez vlastitog stana teško je govoriti o pravoj financijskoj stabilnosti.
troskovi zivota, okvirna analiza
byu/volimputovati incroatia
Uslijedili su brojni odgovori, često s dozom ironije, ali i apatije. “350 eura stan? Jedino da ga dijeliš s nekim”, napisala je korisnica, dok su drugi dodali: “Bože, zaista, toliko me šokirala cijena stana da nisam ni upila režije, 50 eura? 50 eura mi nije puni iznos računa za toplanu” Drugi su pak pokušali realno sagledati situaciju. “Nije da ti nisi napredovao, nego su cijene napredovale puno više od tvoje plaće (i većine plaća u državi)”, napisao je jedan korisnik. Drugi je dodao: “Prije nekih 8, 9 godina sam počeo raditi sezonski, plaća je bila oko 3300kn s putnim troškovima. Tada sam si mislio 'ej da barem imam 4 tisuće bilo bi mi super.' Nakon 2 godine stigao sam na tu brojku i shvatio da mi je isto kao da imam 3300. Sada radim puno više, zaradim 3 puta više nego tada i opet sam u sličnoj iliti istoj situaciji.” Jedan od komentara koji je privukao mnogo pažnje glasio je: “Pustimo one priče da se ispod 2500 ne može živjeti, ali i s 1500 ako nemaš svoju nekretninu, spajaš kraj s krajem.”
U raspravu se uključio i korisnik koji je situaciju sažeo po “klasama”: “Oni s 900 eura najpametnije da odu van. Oni s 1500 eura preživljavaju, ali kad dobiju dijete, to je to. Onda imaš ekipu preko 2500€, još ako su oboje s takvom plaćom, tu ima mjesta za dosta toga.” Drugi su pak upozorili da “nije poanta imati više, nego imati dovoljno”, dok su neki istaknuli da je najveći problem mentalitet “budi sretan što uopće imaš posao” koji održava status quo.
Rasprava se na kraju pretvorila u ogledalo hrvatske svakodnevice: frustracije, osjećaja bespomoćnosti i stagnacije, unatoč prividnom rastu plaća. I dok jedni tvrde da se “uz 1500 eura može skromno živjeti ako imaš krov nad glavom”, drugi ističu da “život u kojem moraš paziti na svaki euro nije život nego preživljavanje”. Zaključak ove rasprave bio je gotovo jednoglasan, prosječna plaća u Hrvatskoj danas ne prati realne troškove života, a razlika između onih koji imaju vlastiti stan i onih koji plaćaju najam postaje ključna granica između pristojnog života i stalne borbe za opstanak.
Nikada se nije vise radilo i nikada se nije bolje živjelo . Sve drugo je politikanstvo i frustracija