– Naš je slučaj najbolji primjer korupcije koja se događa u Hrvatskoj. Nekome se pogoduje na različite načine, a naša obitelj bi zbog toga trebala platiti 500.000 kuna! – tvrdi vukovarski branitelj Rajko Đurić kojemu prijeti ovrha na mirovinu radi vremena provedenoga u progonstvu u Bjelovaru.
Uzaludna obećanja
Nakon pada grada, 1991., kaže, smještaj su pronašli u kući Milene Mučibabić koja je u to vrijeme živjela u Beogradu, a koja im je dopustila ulazak u kuću. Sve je bilo idilično do 1993. kada je umrla vlasnica kuće i kada su dobili opomenu pred tužbu od N.G. koja je radila u prodavaonici u prizemlju.
– Ona se uknjižila kao vlasnica i od tada započinju naši problemi. Tužbom traži da joj za sve mjesece boravka platimo stanarinu koja je s kamatom narasla na pola milijuna kuna – kaže Ružica Đurić koja se prisjetila i slučajeva kada im je N.G. sjekla telefonske veze, struju, zaključavala djecu, drva ali i prijetila da će letjeti u zrak. Godinama su ih gradske i županijske vlasti, pa i kažu, 2006. tadašnja gradonačelnica Bjelovara Đurđa Adlešič, uvjeravali da ništa neće morati platiti jer su prognanici, da bi im sad stiglo rješenje o ovrsi na koje su se žalili.
Sumnjiva darovnica
– Nije nam jasno kako joj je to moglo proći, biti legalizirano i provedeno kroz zemljišne knjige. Hrvatskim institucijama nije bio sumnjiv darovni ugovor s pečatom Socijalističke Republike Srbije iz 1992. sa šest baklji koji se tad nije koristio. Darovni ugovor je potpisan 6. prosinca 1993. iako je M. Mučibabić umrla gotovo šest mjeseci prije. Navedeno je i da je porez plaćen u kunama, a tad još nisu bile u opticaju – dodaje R. Đurić. Zbog svega su protiv N.G. podnijeli kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru kojom je terete za krivotvorenje, a o slučaju će izvijestiti i ministra pravosuđa te predsjednika. Spremni su otići i za Zagreb te zbog nepravde, kažu, započeti štrajk glađu.
