Postoje riječi koje više otkrivaju o onome tko ih izgovara nego o onome kome su upućene. "Sotonsko maslo" jedna je od njih: nije nova, ali uporno preživljava u jeziku koji se rado poziva na Evanđelje, a rijetko mu dopušta da ga razoruža.
Mladi salezijanac i svećenik Tomislav Lukač ovih je dana podigao očekivanu buru: homoseksualnost je nazvao "sotonskim maslom", uz dodatak da osobe s takvim sklonostima "uglavnom nisu krive". Ovo je jedna od onih alibi-rečenica koje istodobno sude i ublažavaju, kao da žele presuditi i oprati ruke. No Lukač je ovdje samo simptom. On govori glasno, ali ne govori sam. Problem počinje kada riječ više ne pokušava razumjeti čovjeka, nego ga obilježiti. Jer kad jedan svećenik čovjekovu intimnu ranjivost pretvori u demonsku kulisu, tada više ne govori jezikom Evanđelja. Možda će publika zapljeskati, ne sluteći koliko se takve rečenice mogu vratiti i onima koji ih najglasnije odobravaju; možda će algoritam nagraditi, ali netko mlad i već dovoljno usamljen ostat će s rečenicom koja ne liječi, nego zatvara prozor.
Istina je da sotona na najlukavije načine siri zlo svijetom..ali da, svatko od nas smrtnika može doći na kušnju...i pasti