nezadovoljni odgojitelji

'Hodamo po rubu. Djeca su jedino što me još drži. Dajemo 150 posto od sebe, ali što kada i taj entuzijazam nestane?'

Ilustracija dječjeg vrtića
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
1/5
20.10.2022.
u 11:45

Predstavnici sindikata i strukovnih udruga zaposlenih u predškolskom odgoju održat će prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u subotu, 22. listopada, u 12.05 sati. Žele poslati poruku da se država mora uključiti u financiranje predškolskog odgoja, čime će se stvoriti uvjeti za rad prema Državnom pedagoškom standardu i zakonu. Razgovarali smo s nekoliko odgojiteljica. Otkrile su nam najveće probleme s kojima se suočavaju u svome poslu.

Lana, Mia, Lovro, Filip, Eva, Borna, Elena, Izabela, Erika, Liam, Petra, Iva, Nika, Lucija, Petar, Matija, Dora, Una i Bruno – 19 je to mališana iz jasličke grupe u jednome zagrebačkom vrtiću. Čak devet mališana previše! Najstarije dijete ima 19 mjeseci, jedno je s poteškoćama u razvoju. Nekolicina ih još puže, većina usavršava svoje prve korake, svi uče držati žlicu, šalicu, samostalno jesti, a sve to u sobici od tek 35 m².

Djeca su tužna, traže utjehu,... Odgojitelji se preklapaju samo sat i pol

Mnogi se u toj grupi još uvijek adaptiraju na novu sredinu, prolaze kroz proces koji je bolan za mnogu djecu jer se mijenja njihov način življenja. Prilagođavaju se situacijama u kojima dolaze u kontakt s nepoznatim osobama, višesatnom boravku u  većoj grupi djece, novom prostoru i stvarima koje ih okružuju. U tom procesu djeca najčešće plaču, tužna su zbog razdvajanja od roditelja, traže utjehu... U toj istoj grupi rade samo dva odgojitelja. Svatko u svojoj smjeni, s preklapanjem od tek sat i pol vremena, i to u vrijeme ručka. U istoj toj grupi trebalo bi biti devetero djece manje prema Državnom pedagoškom standardu (DPS).  

Naime, DPS propisuje da se u mješovitoj odgojno-obrazovnoj skupini u redovitom programu u odgojno-obrazovnu skupinu djece u dobi od jedne do dvije godine može uključiti najviše desetero djece, od jedne do tri godine može se uključiti najviše dvanaestero, od tri godine do polaska u školu može se uključiti najviše dvadesetero, a od četiri godine do polaska u školu može se uključiti najviše 22 djeteta.

13.06.2022., Selnica, Velika Gorica - Ilustracija djecjeg vrtica. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL


Ova jaslička grupa s početka priče samo je jedna od mnogih koje se bore s mnogim problemima koji traju već godinama. Loši uvjeti rada u dječjim vrtićima, nedostatak sredstava, kvalitetnih kadrova, adekvatnog prostora za rad i ono vrlo bitno – nepoštivanje pedagoškog standarda jer je jedan odgajatelj odgovoran za preveliki broj djece. I nisu to problemi samo vrtića na području Grada Zagreba. Razgovarali smo s nekoliko odgojiteljica i u drugim hrvatskim gradovima koje ističu identične teškoće.

Standard se krši u 80 posto ispitanih ustanova

A upravo na sve navedeno upozoravaju i predstavnici sindikata i strukovnih udruga zaposlenih u predškolskom odgoju koji su najavili prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića u subotu, 22. listopada, u 12.05 sati. Žele poslati poruku da se država mora uključiti u financiranje predškolskog odgoja, čime će se stvoriti uvjeti za rad prema Državnom pedagoškom standardu i zakonu.

Naime, standard se krši u 80 posto ispitanih ustanova, pokazuju rezultati istraživanja koje je na uzorku od 502 dječja vrtića proveo Sindikat obrazovanja, medija i kulture (SOMK).

Iskra Vostrel Prpić, predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju, za Večernji list kaže da od prosvjeda očekuju da se javnost upozna s gorućim stanjem u dječjim vrtićima i da se napokon pokrenu akcije mjerodavnih koje su izvedive i koje će dugoročno riješiti probleme.

Najveći problem jest nepoštovanje zakonskih akata koji uređuju sustav RPOO-a, plaće su preniske, ne poštuje se zakonska visina plaće te se rad provodi u uvjetima koji često izlaze izvan okvira prihvatljivog. Namjerno govorim zaposlenici jer nepoštovanje Državnog pedagoškog standarda negativno utječe na rad svih struktura zaposlenika. Rad u nezakonitim uvjetima i niske plaće dovele su do toga da su danas odgojitelji deficitarno zanimanje, sve je teže zaposliti stručne radnike, a problem sve češće obuhvaća i tehničko osoblje. Za današnje stanje krivnju možemo naći u svim vladajućim strukturama tijekom posljednjih 20 godina, ali prosvjed ne traži krivce već rješenja, kaže Vostrel Prpić.

Plenković: Država osigurava novih 17.000 mjesta gradnjom ili obnovom 259 vrtića

Inače, premijer Andrej Plenković najavio je u srijedu, tri dana prije najavljenog prosvjeda, da će država financirati izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje ukupno 259 dječjih vrtića, u što će uložiti 1,22 milijardi kuna, a čime će se osigurati novih 17.000 mjesta u vrtićima. 

- Ukupno će biti izdvojeno 1,6 milijardi kuna za predškolski odgoj i 22.500 novih mjesta u vrtićima", najavio je premijer. Na taj način, dodao je, 90 posto naših najmlađih će dobiti mjesto u vrtiću. "Kad se sve to zbroji ukupno ulaganje bit će 3,62 milijarde kuna u razdoblju od 2016. do 2026.", rekao je premijer. Ministar Radovan Fuchs rekao je da će se ovime smanjiti udio općina/gradova koje nemaju niti jedan vrtić.

Iako je financiranje ranog predškolskog odgoja i obrazovanja u cijelosti u nadležnosti jedinica lokalne samouprave - općina, gradova i županija -  pokazala se, kaže, potrebnim intervencija središnje države kako bi se ukinule nejednakosti u pristupu djece RPOO zbog manjka fiskalnih kapaciteta.

'Uz ove vladine mjere i dalje će najveći problem ostati neriješen'

Odgojiteljice s kojima smo razgovarali pozdravljaju ovaj plan, no ne skrivaju ni bojazan da je ovaj plan Vlade vatrogasna mjera pred prosvjed. Smatraju da će i dalje najveći problem ostati neriješen - a to je da nema tko raditi.

 - Izgradnja novih objekata neće riješiti nagomilane probleme svih ovih godina i pogreške koje je ministarstvo uvelo u sustav. Izgraditi 4 zida je najmanji problem, pitanje je njihova iskoristivost, odnosno kvaliteta onoga što će biti unutra.

- Ono što jedino drži naš posao na ovoj razini jest entuzijazam odgojitelja koji ovaj posao rade dajući 150 posto od sebe, a pitanje se postavlja što kada i taj entuzijazam nestane? Što će se dogoditi s odgojno obrazovnim radom, jer odgojitelji su upravo to, stručnjaci u svom poslu, podcjenjeni i omalovažavni od vrha na niže.

Ipak, gotovo sve sugovornice pozdravljaju svaki napor da se riješe ovi gorući problemi.

- Svako ulaganje u RPOO je hvalevrijedno. Za dobrobit djece i roditelja je nevažno iz kojih to sredstava ide. Važna je dostupnost ustanove te kvalitetan odgojno - obrazovni kadar. Plan izgradnje novih objekata potpuno podržavam jer ostaje za vidjeti tko će u njima raditi s obzirom na to da nedostaje kadrova na svim razinama, komentar je jedne odgojiteljice. 

Katarina Turković Gulin, predsjednica udruge Sidro koja okuplja odgojitelje i roditelje radi zaštite prava djeteta u dječjem vrtiću, nedavno je govoreći za Večernji list također upozorila na brojne probleme.

Nedostaje oko 5000 odgojitelja

– Odgojne skupine brojnije su no što bi trebale biti. Smještene su u razne podrumske, tavanske i slične neprimjerene prostore. Primjerice, u jasličkoj dobi u skupinu se može uključiti najviše desetero, a mi brojimo dvadesetero djece. Propisano je da svako dijete u toj dobi mora imati 5 m² prostora, no naše sobe imaju 20 do 40 m², djeca se ne mogu kretati. 

Nemamo stolova, stolaca, nemamo materijala pa ih sami kupujemo od ionako malih plaća, a u smjeni s djecom radi samo jedan odgojitelj – kazala je nedavno za Večernji list Katarina Turković Gulin. Prema procjenama, nedostaje oko 5000 odgojitelja. U vrtićima, uz odgojitelje, nedostaje i logopeda, psihologa, rehabilitatora, ali i drugog kadra.

– Izmjene i dopune Zakona o predškolskom obrazovanju, koje su stupile na snagu u svibnju, višestruko diskriminiraju – i roditelje i djecu prema mjestu rođenja i odgojitelje. Stoga udruga Sidro priprema zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti.

Razgovarajući o svemu tome s odgojiteljicama, mahom s višegodišnjim iskustvom, postaje jasno kako su svjesne toga da su ovo preveliki problemi i da se ne mogu riješiti preko noći. U glasu sugovornica čuje se nezadovoljstvo situacijom, no i velika tuga jer zbog svih ovih problema najviše pate djeca, najranjivija skupina, a to je ono što im najteže pada.

Velik broj djece u jednoj skupini na malom prostoru

– Najveći problem su prenapučene skupine, s velikim brojem djece s teškoćama u razvoju bez asistenata, a broj upisane djece se ne smanjuje. Samim time krši se DPS koji s razlogom ima takve upisne kvote kakve ima, kao i propisano radno vrijeme za odgojitelje. Sredstva za rad su minimalna, većinu odgojitelji kupuju vlastitim novcem ili "žicaju" od roditelja – objašnjava nam odgojiteljica Tanja koja radi u jednom zagrebačkom vrtiću. Želi istupiti isključivo anonimno, kao i mnoge njezine kolegice, jer upozoravaju i na probleme unutar svog kolektiva.

– Opterećenja koja se stavljaju pred odgojitelja su prevelika, rad s djecom potpuno je zanemaren od stručnih suradnika i ravnatelja kojima je bitno kako će vrtić izgledati "na van", sve se frizira, namješta kako javnost ne bi pomislila da nešto nije u redu. Također, samim time postaju potplaćeni jer rade mnoge poslove koji nisu u opisu njihova posla. Često se satnica koja se zakonski ubraja u prekovremeni rad ne prihvaća već se odgojiteljima nalaže da izlaze ranije ili dolaze kasnije kako bi sveli satnicu na nulu, a s druge strane rade se stvari koje je nemoguće obaviti unutar radnog vremena. Satnica je i koncipirana tako da se odvajaju ostali poslovi – upozorava Tanja.

05.10.2022., Zagreb - Udruga SIDRO, strukovne udruge odgajatelja iz Cakovca, Dubrovnika, Vukovara i Zagreba te sindikati SOMK, SRPOOH, SOOH, SIKD, odrzali su konferenciju za medije u povodu najavljenog prosvjeda zaposlenika djecjih vrtica, 22. listopada u Zagrebu. Na konferenciji je bilo rijeci o stanju u sustavu predskolskog odgoja i obrazovanja, o nepostivanju zakonskih i podzakonskih akata te Ustava koji bi trebao jamciti kvalitetna radna mjesta, sigurnost djece i dostupnost obrazovanja u predskolskoj dobi. Katarina Turkovic Gulin, Nada Doprek, Iskra Vostrel Prpic, Rajko Kutlaca, Bozica Zilic Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

'Djeca su jedino što me još drži'

Smatra da je sve manje kvalitetnog kadra, da sve više rade pripravnici koji (ne svojom krivnjom) nisu upoznati s načinom rada. Sustav obrazovanja je takav da uče teoriju, a praksa zaostaje. Sobe su neopremljene, male i neadekvatne. U sedam godina radnog staža i tijekom stalnog dodatnog obrazovanja osjećam se svake godine sve lošije, sve je manje poštovanja nadređenih. Djeca su jedino što me još drži iako razmišljanja o promjeni posla postaju sve glasnija i jasnija. Roditelji nam pružaju podršku, vrtić im je bitan i pod svaku cijenu žele upisati svoje dijete, što je razumljivo, zaključuje odgojiteljica Tanja.

Da je ponajveći problem upravo taj što jedan odgojitelj radi u smjeni s prevelikim brojem djece, slažu se baš sve sugovornice, no svjesne su da se taj problem ne može riješiti brzo.

– Ako ćemo realno, ne možemo preko noći smanjiti broj djece jer ne postoji toliko vrtića u koje bismo ih smjestili. Ali bilo bi mnogo bolje za sigurnost djece, zadovoljavanje njihovih potreba i provođenje kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada kada bi u svakoj odgojnoj skupini radilo više od dva odgojitelja. Osim za dobrobit djece, imalo bi to golem utjecaj na smanjenje razine stresa koja je u ovakvim uvjetima zaista velika. Teško je i frustrirajuće svaki dan biti odgovoran znajući da za kvalitetan rad ne postoje adekvatni uvjeti kao ni razumijevanje i podrška ljudi koji donose odluke o funkcioniranju predškolskog sustava. Ponižava i boli to što nismo važni ni mi ni djeca. Zahtjevi koji su pred nama sve su veći, a uvjeti sve lošiji – upozorava Mirela koja radi u jednom vrtiću izvan Zagreba.

'Krivi smo i mi odgojitelji jer smo se prepustili'

– Smatram da su za ovakvo stanje krivi ljudi koji donose odluke vezane uz predškolski sustav, a vjerojatno nisu proveli ni 30 minuta u nekoj odgojnoj skupini ni susreli se s konkretnim situacijama.  Isto tako mislim da smo krivi i mi odgojitelji jer smo se prepustili ovakvom stanju bez borbe i zajedništva. U predškolskim ustanovama nisu samo odgojitelji preopterećeni poslom nego i svi djelatnici – od tehničkog osoblja do članova stručnog tima. Pokušajte zamisliti što konkretno i kvalitetno može napraviti jedan psiholog na 500 djece? – pita se Mirela i dodaje: – Radim 11 godina u dječjem vrtiću i vrlo često razmišljam o nekom drugom poslu jer je sve manja nada da će situacija krenuti u nekom boljem smjeru. Tužno je što je većina odgojitelja iz raznih vrtića koje poznajem nezadovoljna i razmišlja o promjeni posla. To je dovoljan pokazatelj da nešto nije u redu.

Mirela skreće pozornost na još jedan problem, na odgojitelje pripravnike jer, kako kaže, dojma je da su nezaštićeni.

– Umjesto da budu neko vrijeme sa svojim mentorima kako bi stekli iskustvo i razvili potrebne vještine, prebacuju ih po odgojnim skupinama ovisno o potrebama (pa se tako dogodi da u jednom tjednu promjene tri ili četiri skupine). Kao šlag na kraju dolazi stručni ispit koji je vrlo stresan zbog neprirodne situacije. Radi se u nepoznatoj okolini s nepoznatom djecom, a članovi komisije svojim očekivanjima i zahtjevima maltretiraju pripravnike, ponižavaju ih svojim pristupom i komentarima. Postalo je normalno da pripravnici troše po 2000 kuna za materijale kako bi izradili poticaje za planirane aktivnosti koje često ostave u skupini u kojoj su polagali praktični dio ispita – govori nam Mirela. Prisjećajući se stresnih dana, izdvaja 29. prosinca 2020. kada je u Petrinji bio veliki potres.

U vrijeme doručka jedno je dijete povratilo po stolu, po sebi, po sobi

– Radila sam u popodnevnoj smjeni, imala sam samo troje djece (u dobi od 1,5 godina) koja su u tom trenutku spavala i jedva sam ih sklonila na sigurno prije no što smo mogli izaći (a zamislite da ih je bilo 10, 12, 15...). Inače, kad je u skupini 19 pelenaša, prematanje traje 75 minuta, a za to vrijeme bude nekoliko situacija u kojima se djeca međusobno udaraju, guraju, grizu, čupaju, penju na policu, na prozor... A ja ne mogu u određenom trenutku djelovati jer mi dijete leži na prematalici.

– U vrijeme doručka jedno je dijete povratilo po stolu, po sebi, po podu. Ja sam sama s njima, neka djeca već jedu, neka čekaju doručak, neku djecu dovode roditelji pa se očekuje da ih dočekaš i pozdraviš. Rigotina posvuda. Ako odem u kupaonicu s djetetom, ostavljam ostalu djecu bez nadzora s tom rigotinom. Ako prvo krenem s čišćenjem, onda jadno dijete mora čekati da i njega zbrinem. Dok čistim i dijete i prostor, istodobno se događa još 16 drugih situacija koje treba popratiti – opisuje nam Mirela jedan od stresnijih radnih dana.

Da je najveći problem u vrtićima broj upisane djece po skupinama, slaže se i odgojiteljica Vedrana koja se u svom višegodišnjem iskustvu također susrela s mnogobrojnim problemima.

Rad u jaslicama posebno izazovan posao

– U mom vrtiću problem je i prostor, premale sobe, nema dvorišta, prenamijenjena je dvorana za tjelesni u sobe za dnevni boravak i slično. Ovakvi problemi ne rješavaju se s trećim odgojiteljem koji je, naravno, dobrodošao, jer broj djece i prostor ostaju isti. U nekom trenutku jedan je odgojitelj sâm sa svom djecom u neadekvatnom prostoru. S prevelikim brojem djece najveći je problem kvaliteta rada. Dotaknuti se individualno svakog djeteta nemoguća je misija jer najviše vremena "ode" na sigurnosne mjere – jesu li svi na broju, opasnost u nenadgledanim situacijama (dolazak roditelja, dolazak djeteta koje je tužno i zahtijeva pristup, presvlačenje djece u dislociranoj kupaonici...) – pripovijeda nam Vedrana i upozorava na brojne opasnosti.

– Dovoljno je zamisliti jednu osobu u parku koja se brine za 20 do 30 djece. Mi, roditelji, znamo da je nekada izazovno brinuti se o dvoje svoje djece. A u jaslicama je posebno izazovno. Naročito onda kada roditelji dolaze ili odlaze i, razumljivo, žele malo razgovarati o svome djetetu, a uopće ne primjećuju 15 ili 16 drugih beba koje su same u sobi. U toj dobi padaju, grizu se, štipaju, samo čekaju priliku da nešto progutaju. Teško je što se presvlačenje jasličke djece odvija izvan sobe pa jedan odgojitelj ostavlja cijelu grupu beba dok tamo negdje presvlači jedno dijete – niže Vedrana probleme s kojima se suočava tijekom svoje smjene.

Govoreći o tome kakvi su roditelji i koliko im oni olakšavaju ili otežavaju posao, kaže: – Roditelje ne treba kriviti jer svakome je bitno njegovo dijete, treba proći neko vrijeme dok ne osvijeste činjenicu da su dio kolektiva. Ima onih koji surađuju i onih koji osuđuju. Ovi potonji većinom čekaju priliku za predbacivanje, prijavu, svađu... Sva sreća da je onih koji surađuju mnogo više jer se time ionako narušena kvaliteta povećava. Stručnim usavršavanjem, partnerskim odnosima i prirodnom snalažljivošću kompenziramo nedostatke i uvijek nastojimo posao odraditi najbolje što možemo. Neki to razumiju, a neki ne. Tako će uvijek biti. Ako vas neka mama prijavi ministarstvu zbog toga što njeno dijete nitko nije pozvao na neki privatni rođendan, onda znate da je riječ o zamci suvremenog doba. Naime, danas kao da je postalo zlatno roditeljsko pravilo: ja ću se boriti za tebe, ti ne trebaš ništa raditi. Roditelji misle da su bolji roditelji ako rješavaju dječje probleme umjesto da ih s odgojiteljima nastoje ojačati za budući život. Još ako pritom igraju "ispod pojasa" prema odgojitelju, osjećaju se boljima, snažnijima, nadmoćnijima. A zapravo nisu učinili nikakvu uslugu svome djetetu.

13.06.2022., Selnica, Velika Gorica - Ilustracija djecjeg vrtica. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Potrebno je uključiti i politiku i vlast

Vedrana, kao i većina njezinih kolegica, smatra da je u ojačavanju primjene DPS-a potrebno uključiti i politiku i vlast i druge institucije.

 - Broj djece neće se smanjiti bez gradnje novih vrtića, a broj odgojitelja neće se povećati bez povećanja upisne kvote na fakultetima. Ako fakulteti ne mogu povećati broj, naravno da i tu treba djelovati proširenjem studija, zapošljavanjem kadra - naglašava Vedrana. Na pitanje što misli o odluci za zapošljavanje učitelja na mjestima odgojitelja, kaže: Dovoljno je samo pogledom prijeći po kolegijima na fakultetima koje pohađaju učitelji i odgojitelji i postat će jasno zašto to nije dobra odluka. Jer, ako je opravdana, zašto se ne može djelovati obrnuto? Zašto odgojitelji s petogodišnjim studijem ne mogu raditi u školama? A učitelji u vrtićima mogu? Bez ijednog kolegija koji se odnosi na predškolsko dijete? Bez metodike, psihologije koja se odnosi na predškolsko dijete? Apsurd je više nego jasan – zaključuje Vedrana.

Vostrel Prpić podsjeća da Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju od 28. svibnja 2022. sadržava članak 50 a.

 - Članak kojim se država obvezala sufinancirati RPOO daje nadu da će stvari krenuti nabolje, no za sada je to slovo na papiru i provedba je golem izazov, smatra Vostrel Prpić te dodaje da je model financiranja neadekvatan, da proračuni gradova i općina nisu dovoljno jaki da mogu financirati vrtiće kojima su osnivači.

Današnji sustav je nestabilan, odgojitelji su deficitarno zanimanje

– Dugogodišnjim zanemarivanjem činjenice da se svjesno izbjegava poštovati zakonske akte danas imamo sustav koji je izuzetno nestabilan, na rubu operativnosti u odnosu na stvarne potrebe. Realizacija počiva na entuzijazmu zaposlenih jer vole svoj posao i odgovorno ga obavljaju iako uvjeti zapravo onemogućavaju provođenje odgojno-obrazovnog rada i dodatno stvaraju nezadovoljstvo koje rezultira napuštanjem djelatnosti i lošijim interesom za studij RPOO-a – kaže te ističe: – Ministarstvo znanosti i obrazovanja detektiralo je sve probleme s kojima se nosi RPOO, podaci su javno dostupni. Glavni – nacionalni cilj jest povećati obuhvat predškolske djece do 97 posto (trenutačno smo na nekih 55 posto).

'Već sada hodamo po rubu'

– Pozdravljamo svaku odluku uključivanja svakog djeteta u sustav, no za to moramo osigurati preduvjete. Govori se o gradnji vrtića, a odgojitelji su deficitarno zanimanje. Do 2030. potrebno je osigurati i više od 5000 novih odgojitelja i svih ostalih koji moraju raditi u predškolskim ustanovama. Svjesni smo da do današnjeg izuzetno lošeg, u nekim vrtićima nedopustivog stanja koje je u suprotnosti s pravima djeteta i dostojanstvom radnika nije došlo preko noći i da se bez toga da se država ozbiljno uključi u sufinanciranje sustava ovaj loš trend neće zaustaviti. Naprotiv, već sada hodamo po rubu. Ako se ugledamo na druge države, možemo zaključiti da nemamo problem sa zakonima već s poštovanjem i provedbom tih zakona. Još prije 20 i više godina bili smo na istoj startnoj poziciji kao i Slovenija i skandinavske zemlje koje imaju najbolje uređen sustav ranog i predškolskog obrazovanja, no oni nemaju probleme s kojima se mi susrećemo. Njihovi osnivači nisu doveli u pitanje financiranje vrtića. Ne dovode u pitanje osiguravanje sredstava potrebnih za ostvarivanje rada dječjih vrtića. Cijena rada uključena je u cijenu, plaća je konstanta koja prati sve ostale uvjete. U Hrvatskoj se visina plaće određuje uspoređivanjem sa zaposlenima u upravi, korigiraju se prema proračunskim mogućnostima stavljajući Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju u status eventualne primjene. Bez sankcija osnivačima, a s druge strane bez mogućnosti da se stvarno obustavi rad kako bi se ostvarila radnička prava, dovedeni smo u pat-poziciju – kaže Vostrel Prpić u razgovoru za Večernji list.

Foto: Goran Stanzl/PIXSEL


Ističe da je sustav radnog i predškolskog odgoja i obrazovanja skup, a činjenica je da je da su vrtići neprofitabilne ustanove. Cijena vrtića varira i u ekonomskoj cijeni i u omjeru participacije roditelja u cijeni vrtića. Sve to utječe na konačnu situaciju i današnje probleme koji su, kako kaže, postali nepremostivi.

Grad Zagreb: Nećemo poskupjeti cijenu gradskih vrtića

Ekonomske cijene vrtića diljem zemlje su različite, pa tako neki vrtići koštaju 1600 kuna, 900 kuna, 600 kuna, 100 kuna, a neki su besplatni. Mnogo smo upita dobili od roditelja iz Grada Zagreba koji se pitaju hoće li poskupjeti cijena gradskih vrtića. Na naš upit iz Grada Zagreba potvrdili su da se ne razmatra poskupljenje dječjih vrtića, odnosno mjesečnih iznosa koje za vrtiće izdvajaju roditelji te ističu: cijena dječjih vrtića Grada Zagreba najniža je u usporedbi s drugim velikim gradovima u Republici Hrvatskoj, pri čemu nešto više od 30 posto roditelja u Gradu Zagrebu mjesečno u cijeni vrtića sudjeluje iznosom od 0 do 150 kuna po djetetu, a njih još gotovo 25 posto od 151 do 300 kuna.

Na pitanje kako komentiraju brojne probleme u predškolskom sustavu, iz Grada za Večernji list kažu: – Nedostatak mjesta u dječjim vrtićima i izazovi u dostizanju Državnog pedagoškog standarda rezultat su i posljedica dugogodišnje nebrige za sustav predškolskog odgoja i obrazovanja, poput gradnje novih naselja bez planiranja dječjih vrtića, nedovoljnog ulaganja u proširenje vrtićkih kapaciteta, zapošljavanja u vrtićima i poboljšanja uvjeta rada. Namjeravamo u što kraćem roku osigurati pravo svakog djeteta na rani i predškolski odgoj i obrazovanje. To se ponajviše odnosi na osiguravanje dostupnosti dječjih vrtića za sve, uz postupno približavanje, a onda i dostizanje mjerila propisanih Državnim pedagoškim standardom. Na tom tragu naša je primarna intencija graditi nove, namjenske dječje vrtiće, odnosno dograđivati postojeće tamo gdje je to moguće. Radovi na tri vrtića – u Kašini, Odranskom Obrežu i u Ivanjoj Reci – već su započeli, a oni su samo dio od 21 projekta izgradnje i rekonstrukcije dječjih vrtića koje smo prijavili na natječaj u sklopu Nacionalnog plana za oporavak i otpornost u ukupnoj vrijednosti od 555 milijuna kuna. U sljedeće dvije pedagoške godine planiramo izgraditi 12 dječjih vrtića.

14.10.2022., Zagreb - Izgradnja i opremanje Djecjeg vrtica Ivanja Reka. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Foto: Igor Kralj/PIXSELL


Iz Grada napominju da su svjesni da su dogradnja i izgradnja dječjih vrtića dugotrajni procesi, a već danas postoji znatna potreba za dodatnim mjestima.

– Upravo zato, uz projekte izgradnje i dogradnje vrtića, pokrenuli smo niz aktivnosti koje će omogućiti proširenje vrtićkih kapaciteta u što kraćem roku – od prenamjene postojećih prostora u gradskim dječjim vrtićima, preko prenamjene prostora mjesne samouprave za potrebe dječjih vrtića do zakupa prostora u privatnom vlasništvu, za što je raspisan trajno otvoren javni poziv. Za navedene je aktivnosti u proračunu za ovu godinu osigurano 25 milijuna kuna. Uz navedeno, nastavljamo sa sufinanciranjem privatnih i vjerskih dječjih vrtića i obrta dadilja, čime ćemo osigurati dodatne kapacitete i olakšati rad dječjih vrtića. Navedenim aktivnostima samo tijekom ove pedagoške godine planirano je povećanje vrtićkih kapaciteta za pedesetak odgojnih skupina. Uz to, započeli smo i dodatno ćemo povećati ulaganja u jačanje i razvoj ljudskih potencijala i zapošljavanje dodatnih odgojitelja i stručnih suradnika kako bismo maksimalno olakšali i unaprijedili postojeće uvjete rada – najavljuju iz Grada.

Prosvjedni skup u subotu u Zagrebu

"Jednakost, sigurnost i kvaliteta u vrtićima. Ili mislite da možete bez nas? Želite li naš otkaz?!" naziv je prosvjeda koji će se održati simbolično u subotu u 12 sati i 5 minuta.

– Djelatnici RPOO-a gube snagu, entuzijazam je gotovo splasnuo i krajnji je čas za ozbiljnu intervenciju države. Zato smo digli glas, zato prosvjedujemo jer želimo raditi svoj posao, a da ne izgubimo zdravlje. Da radimo svoj posao bez straha za sigurnost djece koja su nam povjerena da ih odgajamo i obrazujemo – zaključuje Iskra Vostrel Prpić i poziva sve na prosvjedni skup 22. listopada u Zagrebu.

VIDEO Danijela Dolenc i prenamjeni prostora za dječje vrtiće

 

Komentara 7

MB
MB365
07:37 20.10.2022.

Djeca su budućnost, ali ovo je ipak Hrvatska i nama je bitnija prošlost nego budućnost!

KR
kruno100
07:54 20.10.2022.

Ne znam za ostale vrtiće. Ali vrtić u kojj idu moja djeca tete se ne ubijaju od posla. Rade max 6 sati na dan, kada su djeca vani čakulaju u kružoku. Kad je neko spajanje organiziraju se da ih bude minimalno i suptilno nagovaraju roditelje da djeca ostanu doma.

Avatar Lagos
Lagos
15:07 21.10.2022.

Podrška odgojiteljima. Problemi su preozbiljni. S druge strane, njihovu ulogu u odgoju i razvoju predškolske djece, posebno jasličke, ne može zamijeniti nijedan (čak) nezaposleni roditelj, niti s fakultetskim obrazovanjem, koji se sav posvetio (-la) odgoju svog djeteta kod kuće, uz sve moguće slikovnice, igračke i pomagala i rad na sebi. U usporedbi s djetetom u jaslicama dijete s kojim roditelj radi kod kuće razvija se sporije. Kako onda ne cijeniti rad odgojitelja i ne podržati ih ?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?