Nismo spremni. I točka. Signalizira to Korado Korlević (61), lovac na asteroide iz Istre. Odašilje nam signal. Nema priča ovoga puta veze sa zvijezdama, nigdje se ni ne spominju. Nego s nama, s našom djecom, njihovom budućnosti. Nismo spremni na ono što nas čeka u vrijeme koje dolazi. Mi Hrvati... Drugi se, eto, polako pripremaju. Za Nedjeljni Večernji u detalje je objasnio na što nas želi upozoriti.
– Trebamo zasukati rukave i početi raditi. Ako pitate ljude: “Što želite?”, što će oni reći? Neki će reći da žele novac. Neki zabavu. Mladi će reći seks. Ali rijetki će reći “Hoću raditi!” - počinje priču Korado.
Jako lijepa konjska sedla
– Učitelji danas pripremaju učenike za svijet koji ne postoji. Zamislite da trenutačno štrajkaju ljudi koji proizvode, recimo, konjska sedla. I da se oni bune. Mi bismo im rekli: “Da, ljudi, vi radite jako lijepa sedla. Ali, znate... ona više nikome ne trebaju.” Takvo društvo ne može dugo trajati. Doći će do cijepanja civilizacija, što će biti nevjerojatno opasan trenutak. Ovisimo o znanosti, tehnologiji i medicini, a radimo sve da nam djeca to ne razumiju...
Korlević kao futurolog smatra kako se odgoj svodi na - priču koja je prolazila prije niza desetljeća, da nam radnici u tvornicama uskoro neće trebati. Radit će to roboti, većina zanimanja koja danas poznajemo će vjerojatno nestati već do 2030. godine, a većina djece će imati karijere koje danas još niti ne postoje. Neće roboti oduzeti ljudima sav posao, većinu hoće u industriji, no u uslužnim djelatnostima još dugo ne. Preuzimat će roboti opasna i dosadne poslove.
– Moramo prilagoditi školu novom dobu. Znanja kojima učimo djecu postaju nevažna. Jer, sve se to može brže naučiti na internetu, na YouTubeu, u nekoliko minuta. Moramo djecu naučiti brzini. Da uče brzo. A mi ništa ne mijenjamo, guramo i dalje po starom.
Koja je funkcija škole?
– Škola je ogledalo društva, trebala bi biti mjesto gdje odgajamo našu djecu kako bismo u budućnosti imali zajednicu koja je bolje mjesto nego što je bilo. A kad pitate roditelje što bi htjeli, reći će da “djeca sve imaju pet, da se ne moraju previše ‘gombati’ s njima”. Škola je mjesto na kojem bi učenici morali biti sretni, zadovoljni, raditi na projektima, pripremati se za život. Jer, tek će kad počnu raditi, počet će – zaista i učiti – govori Korado Korlević.
Korijeni i tablica množenja
– Eto, i ja sam kao nastavnik došao prvi dan u razred i ništa što sam učio u školama nije mi trebalo. Imao sam problema nekoliko mjeseci, krvavo sam učio i snalazio se, da bih to napokon savladao i znao što trebam raditi. Što je meni sada značilo znanje matematike s fakulteta u Rijeci? Klinci u petom razredu to nisu trebali. Nadalje, gradimo nove škole, no uzima li se u obzir da će odgoj uskoro biti drukčiji? Ili će biti tako ili nas neće biti. Za novo doba bit će potrebno tri metra po učeniku. Rimljani su, kako bi pokazali veličinu čovjeka nad prirodom, počeli graditi stadione. Umjesto da grade ceste i šire carstvo, oni su radili arene. Kad su počeli graditi stadione, tada su i – nestali. Je li Hrvatska, umjesto silnih rukometnih dvorana mogla napraviti više laboratorija za robotiku i biotehnologiju po školama? Trebala je, jer će nam oni trebati.
Korlević upozorava da bi učenici trebali manje “bubati”, a više razmišljati, biti kreativni, kritični, analizirati...
– Istraživanje koje je radio zagrebački Institut za društvena istraživanja, a gdje su željeli vidjeti koliko je poduzetnički duh razvijen u osnovnim školama, pokazao je kako 2 posto učenika želi nešto poduzeti. Ostali su čekali... Kad takvo istraživanje dođe, Sabor bi trebao odmah imati izvanrednu sjednicu i reći: “Nacija je u opasnosti”. Uostalom, Hrvatska je, prema Svjetskom ekonomskom forumu, po učenju kritičkog mišljenja – 136. na svijetu. Od 140 zemalja na dnu, u društvu Gvineje i Haitija. Ne trebamo piliti učenike koji ne mogu naučiti tablicu množenja, jer im ona neće trebati. Danas uspjeh ne ovisi o tome poznaješ li tablicu množenja, ne...
Eto, nedavno sam se našao sa svojim učenicima 25 godina nakon mature. I svi su uspjeli u životima. I oni koji su imali loše ocjene. Neki imaju bagere, drugi su inspektori. I nitko ih nije pitao znaju li vaditi drugi korijen, jesu li čitali lektiru ili znaju li gdje je Yucatán. Bude li im to trebalo, naučit će za čas. Pronaći podatke ili rješenje. Važno je, ponavljam, učiti brzo. Mnogi ne kuže o čemu govorim. Smatraju da im trljam nos. A ja učenike koji prolaze kroz naše programe u Višnjanu, a ima ih više od 600 godišnje, pokušavam odgajati. Ne pokušavam ih obrazovati. Želim im pokazati kako da slijede strast, da nauče raditi u grupama i da nauče učiti. Da vide koliko su veliki. Pitaju me klinci: “Zašto mi u školi ne radimo tako?” Kažem im: “Jer radite kao prije 100 godina.” Danas više ne postoji fizika, ne postoji kemija ili biologija. Danas je sve izmiješano. Fizikalna kemija, biofizika...
Što je s našim susjedima, kako oni stoje?
– U Srbiji postoji centar za rad s darovitima. Istraživačka stanica Petnica kraj Valjeva ima tri tisuće djece koji prolaze kroz programe. Djece koja će, jednoga dana, biti svjetski vrh u znanosti i tehnologiji. Da budem slikovit, Petnica kraj Valjeva – ne spašava penziće. Već mlade, njihovu budućnost. Slovenci napreduju u svim područjima, pa kod njih se na Pedagoškom fakultetu prima tek jedan student od – sedam prijavljenih. Država mora donijeti odluku želi li se mijenjati, jer preko škole mijenjamo i društvo.
Kako prepoznati genija?
– Ako osoba nije lijena, ima problem. Svatko tko je genij, želi kultivirati vlastitu lijenost već kao dijete. Prepoznat ćete genija po tome što manipulira roditelje i učitelje, i kako priprema svoje gnijezdo u kojem može biti lijen. Moj je posao kao učitelja da mu ubacim slatki mamac i izvučem ga van iz tog gnijezda. Da dijete shvati da nema ljepšeg nego zabadati nos u nepoznato – kaže Korlević, pa objašnjava:
Prodaja snova
– Živimo u novom dobu, u dobu koje se zove – Prodaja snova.
O čemu se radi?
– Vratimo se malo unatrag da bismo shvatili gdje smo danas. Nekad smo mi ljudi bili sakupljači. Je li tako? 100 posto tadašnjeg BDP-a bilo nam je skupljanje i lov. Pa smo postali poljoprivredna civilizacija. Tada je bilo pola-pola. 50 posto poljoprivreda i stočarstvo, ali smo i dalje skupljali i lovili. Prije dvije stotine godina bili smo industrijska civilizacija u kojoj su pak poljoprivreda, lov i skupljanje bili 50 posto. Pa je slijedilo informatičko doba, tehnološka civilizacija. Danas prodajemo doživljaj. To čini 50 posto cijele priče, a drugi dijelovi – informatika, poljoprivreda, lov i skupljanje su manji od 50 posto.
Što želite reći?
– Tko su bili najbogatiji ljudi u to doba? Faraon je bio najbogatiji u doba kada je poljoprivredne civilizacije, a Rockefelleri u doba industrijske civilizacije. U doba tehnološke – Bill Gates. Danas je treći najbogatiji čovjek svijeta Amancio Ortega, vlasnik Zare. Prvi je Mark Zuckerberg, šef Facebooka. Dakle, prodavači snova. Onaj tko prodaje snove, danas je najbogatiji. Kako je iPhone, uređaj koji je inferiorniji od Nokije, pobijedio? Kako je nestao Kodak, a izmislili su digitalni fotoaparat. Pobijedili su oni, koji su ljudima – prodali priču. A ne oni koji su tu najkvalitetniji. I sport je prodaja snova. Kao i turizam. Eto, koliko ima plaćenih trenera nogometa u Hrvatskoj, a koliko onih koji se bave odgojem sljedeće generacije inženjera?
Tu leži problem?
– Ostanete osupnuti kad shvatite da se uopće ne pripremamo za ono što dolazi iza ove civilizacije prodaje snova.
Što je vaš posao?
– Vidjeti koja je budućnost, koja su pravila igre. Eto, konkretno, zašto nastavnici imaju problema s plaćama? Takva je danas civilizacija. Pa kad je nastavnik bio car u svom mjestu? Kad je bio najbogatiji? U industrijskoj civilizaciji to su bili učitelj, svećenik, pa i titula sveučilišnog profesora nekad je bila statusna pozicija vrh vrhova. Danas nogometaš vrijedi kao 1000 nastavnika fizike, biologije, jezika...
Kakva je naša pozicija u Europi?
– Europu zanima trgovina i biznis, a ne zanima ih Hrvatska kao napredna država. Mi smo za njih kao “hillbillyji”, ljudi iz planine koji ih goste. Oni dođu, uživaju i odu kući. Nijemce ne zanimaju naše znanstvene institucije. Mi smo za njih kao Kentucky u Americi.
Što je dobro?
– A što je bilo dobro na Titaniku? Dobro je da netko trpa klince u čamce za spašavanje. Titanik je ionako bio otpisan. Djecu odgajamo za svijet koji ne postoji, sad su nesretni jer uče ono što im ne treba.
Što će biti sa starenjem u budućnosti? S tom istom djecom?
– Starenje i životni vijek nisu ista kategorija. U životinjskom svijetu roda od 80 godina jednako je mlada kao i roda od pet godina. Isto je i s krokodilima. Postoje organizmi koji ne stare. Oni žive mladi do toliko godina, i onda umru. Pitanje je zašto postoji starenje? Starenje je greška, uopće ne bi trebalo starjeti. I to je greška koju možemo popraviti. Problem nije bio kad je ljudima životni vijek bio 35 godina, jer tada su odlazili mladi. A mi želimo živjeti i nakon našeg roka trajanja. Očekuje se da će se uskoro moći vratiti unazad starenje i to na molekularnoj razini, gdje će se očistiti stanice, obnoviti mišići. Recimo, pomladiti se na 19 godina. E sad, koliko će to stajati, i koliko će Hrvata moći sjesti na avion i otići na pomlađivanje, to je pitanje. Jer u budućnosti se bogatstvo neće vidjeti po automobilu koji čovjek vozi. Već po zdravlju. Koliko si bogat vidjet će se na tebi... I tu nam trebaju znanja. A nama će se dogoditi da nemamo znanja, pa ćemo to sve morati i platiti.
A besmrtnost?
– Besmrtnost je kompliciranija od starenja. Postoji sedam područja na koja se može utjecati, ali su sva komplicirana ili opasna. Produžiti ljudski život moći će se bez problema do 120 godina, a onda počinju problemi. Na razini toga medicina i biokemija imaju što raditi. Pogotovo bioinformatika. Treba pronaći koji geni utječu na što. To nije nešto nemoguće, ali je puno posla. Projekt Zaklade Metuzalem ide u dobrom pravcu.
Do globalnog rate neće doći
A mi? Nas dvojica?
– Mi nismo te sreće... Mi koji sada o ovome pričamo.
Što će biti s ratovima u budućnosti?
– Mikrodronovi. Ne dronovi koje sada znamo, već mali dronovi veličine stršljena koji će prepoznavati lica i tražiti osobu. To će biti strašno. Kad netko izbaci milijun mikrodronova koji će trebati nekoga uloviti.
Hoće li doći do globalnog rata?
– Dogodi li se rat, civilizacija će loši proći. Ideja nije rat, već – ne rat. Mir. Rat znači povratak unazad, sve će se poduzeti da se rat više ne dogodi. Oružja su postala previše strašna. Nuklearnog rata upravo zato nikad nije bilo, jer je bilo prestrašno da se takvo oružje koristi.
Slijede predsjednički izbori. Što mislite o temama na kojima se vodi kampanja?
– Koju moć ima predsjednik, može li što promijeniti? Zapovijeda li financijama? Ne... Sva je moć u rukama premijera, i pravo je pitanje trebaju li predsjednički izbori u Hrvatskoj, i to izbori za predsjednika koji nema moć. Premala je to moć da bismo bacali novac za izbore. Neka se bira u parlamentu. Da smo u SAD-u, onda je glavna priča bila biranje predsjednika. I tamo onda, kao glasač, ako si zeznuo, to ćeš i vidjeti...
Jesu li se Amerikanci zeznuli s Donaldom Trumpom?
– Ako pitate Slavoja Žižeka, Trump je najbolje što se SAD-u moglo dogoditi. Jer Amerikanci sad vide da postoje vanjski utjecaji, da demokracija nije onakva kakvom je smatraju. I da će Amerika, na kraju, nakon Trumpa biti bolje mjesto. Priču treba gledati šire, vjerojatno je Žižek u pravu. Jer Amerikanci će sada znati da moraju djelovati ako stvari ne idu onako kako trebaju.
Je li bolje biti na vlasti ili u opoziciji?
– Budimo iskreni, to je sve isto. Isti ljudi. Recikliraju se, kontinuirano. Ne može se razdvojiti.
Sposobni i podobni. Kako to riješiti?
– Ne znam. Imamo dva društva, koja žive jedno do drugog. Oni koji su podobni i oni koji su sposobni. Tako je bilo kad sam bio dijete, kad sam odrastao, tako je danas kod moje djece. U svakom slučaju, cijela država zbog toga pati.
Što će ostati ljudima kad – roboti preuzmu priču?
– Za početak, neće postojati jedni ljudi. Unutar sljedećih nekoliko desetljeća bit će opet više vrsta ljudi. Homo sapiensi, zatim homo superiore – djeca koja će biti genetski modificirana, imat ćemo homo symbiote koji će biti spojeni sa strojevima i prve robote koji će imati samosvijest. Kako će se u takvom svijetu provesti mi, homo sapiensi, bojim se da neće biti dobro.
Hoće li nestati čovjek kakvim ga danas znamo?
– Futurolozi predviđaju kako je čak 19 posto vjerojatnosti da do kraja ovog stoljeća neće biti više homo-sapiensa. Da će čovjek nestati. I ne razmišlja se o nestanku čovjeka u – ratovima. Već o tome da će homo sapiens nestati u nerazmnožavanju. U tri generacije nerazmnožavnja homo sapiensa dolazi do kraja. To je najcrniji scenarij. Drugi je da bude suradnja, tolerancija, razumijevanje između vrsta ljudi u budućnosti. A to nisu riječi s kojima povezuje civilizacije.
Koja je vaša misija?
– Ja sam učitelj. Cilj mi je pripremati djecu za svijet koji dolazi. I točka. To je moja misija. Odabrao sam to. Ne radi plaće, već jer misli da je to ono što moram napraviti. I to radim, želim osposobiti mnoštvo djece da mogu biti uspješna. I da svijet nakon mene bude bolje mjesto. Zar nam to nije svima cilj?
A potraga za asteroidima koji prijete Zemlji?
– Nastavlja se. Doslovce iz Višnjana branimo planet. Posljednji put kada je asteroid udario, nije dobro prošlo..
Pametan čovjek. Mnogo zanimljivih ideja. Ovo mi je najbolje: "Prepoznat ćete genija po tome što manipulira roditelje i učitelje, i kako priprema svoje gnijezdo u kojem može biti lijen."