Skuplji plavi dizel i strah od nestašica umjetnog gnojiva, višak domaće prasadi te niske otkupne cijene i damping na policama trgovaca, s kojima se susreću i mljekari, afrička svinjska kuga, bedrenica, kuga malih preživača i ptičja gripa, sve veći uvoz hrane, a sve manja samodostatnost... - u fotelji potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Davida Vlajčića prilično je burno proteklih mjeseci. Iz Premium Chicken Company (PCC) u vlasništvu ukrajinskog investitora Andrii Matiukhe, u Hrvatskoj najpoznatijeg po FavBet kladionicama, ovih su ga pak dana 'najoštrije osudili' jer je, kako tvrde, odbio službeni sastanak s investitorima koji su u Hrvatsku spremni uložiti stotine milijuna eura, na što je on odgovorio kako je "uvijek za dijalog, ali ne za posebne sastanke s investitorom iza zatvorenih vrata". Trebaju li nam mega farme pilića u Hrvatskoj, čekaju li nas nova poskupljenja hrane, kako on gleda na sporazum EU i Mercosura, smanjenje državnog proračuna za poljiprivredu..., samo su neka od pitanja o kojima razgovaramo.
Zbog nestabilne geopolitičke situacije Vlada je morala intervenirati u cijenu plavog dizela, a na nekim benzinskim postajama prijavljuju se i nestašice. Očekujete li da bi moglo biti posljedica po ribare i poljoprivrednike, što bi se moglo preliti i na konačne cijene na policama?
S obzirom na to da je poskupljenje moglo biti znatno veće, ograničavanje cijena plavog dizela bilo je nužno i pravovremeno. Odluku smo donijeli ranije nego neke druge države članice jer znamo koliko je gorivo važno za proizvodnju hrane. Dizel pokreće traktore i kombajne, koristi se u navodnjavanju, transportu i svakodnevnom radu na gospodarstvima. Posebno je važno da se u ovom trenutku poljoprivrednicima osiguraju stabilni i predvidivi troškovi jer ulazimo u razdoblje proljetne sjetve i intenzivnih radova na poljima. Hrvatski poljoprivrednici ove godine imaju na raspolaganju više od 231 milijun litara plavog dizela. U stalnoj smo komunikaciji s Ministarstvom gospodarstva i INA-om. Goriva ima dovoljno i zato pozivam da se ne stvaraju zalihe jer upravo to može stvoriti dojam nestašice tamo gdje je zapravo nema. Što se cijena tiče, važno je reći da poljoprivrednici ne mogu i ne smiju prodavati ispod proizvođačke cijene. Istodobno apeliram na trgovce da se suzdrže od neopravdanog dizanja cijena jer potrošači ne smiju biti izloženi nerazmjernim poskupljenjima.
Bojazan je i od nestašice i rasta cijena umjetnog gnojiva. Hoće li i tu država intervenirati?
Vlada je osigurala da potpore poljoprivrednicima sjednu na vrijeme kako bi proizvođači mogli planirati proljetnu sjetvu i pokriti osnovne troškove proizvodnje. Prvi put će sve potpore biti isplaćene do Uskrsa. Što se tiče mineralnih gnojiva, proizvodnja u Petrokemiji radi stabilno i gnojiva će biti dovoljno. Cijena gnojiva, međutim, u velikoj mjeri ovisi o globalnim kretanjima cijena plina jer je plin ključna sirovina u njihovoj proizvodnji. Kao i u svakoj krizi dosad Vlada će pravovremeno reagirati bude li potrebe.
Ne stišava se bura oko najavljene gradnje mega farmi pilića u SMŽ, a vas su optužili da niste za dijalog. Kako to komentirate?
Uvijek sam za dijalog, ali nisam za posebne sastanke s investitorom iza zatvorenih vrata. Ovo je već neko vrijeme pitanje od velikog interesa javnosti i tu je transparentnost izrazito važna. Zato smo i organizirali okrugli stol u Sisku na kojemu smo okupili 40-ak dionika i svima dali jednak prostor da iznesu argumente. Odjeci su jako dobri, a svi su sudionici zadovoljni što se otvoreno razgovaralo. Ono što je najvažnije, svi su izašli s više informacija nego što su imali prije tog okruglog stola. Dakle, razumijevanje samog projekta, njegovog utjecaja na peradarski sektor i lokalnu zajednicu veće je nego prije. Mišljenja sam da je to uvijek dobro.
Kakav je vaš stav, odnosno Ministarstva i Vlade, trebaju li nam mega farme pilića Hrvatskoj?
Ne bih bio dobar ministar kad bih slao poruke protiv investicija. Naša je Vlada za napredak, rast i razvoj. Pogotovo poljoprivreda vapi za ulaganjima. Ne možemo s jedne strane tugovati zbog relativno niske samodostatnosti, a s druge tjerati velike proizvođače. Ali ovdje nije pitanje je li Hrvatska otvorena za investicije, nego za kakve investicije. Sve što nadograđuje postojeće kvalitetne temelje u peradarstvu, u kojemu smo na 80-ak posto samodostatnosti, dobrodošlo je. Sve što otvara kvalitetna radna mjesta za domaće stanovništvo, dobrodošlo je. Otvoreni smo za sve što poboljšava kvalitetu života i standard građana. Težimo standardima proizvodnje koje usvaja ostatak EU, a ne napuštenim modelima. Ovo posljednje rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije kojim se obustavlja postupak izdavanja rješenja o studiji utjecaja na okoliš jasno poručuje da investicija, onako kako je prvotno zamišljena, neće moći biti ostvarena.
Čini se kako je prethodni sastav resornog ministarstva gledao blagonaklonije na takve projekte, posebice MHP-a, kojemu su neki iskazivali i otvorenu podršku na terenu. Ili se stekao pogrešan dojam u javnosti?
Ne bih se vraćao na ono što je bilo, samo bih istaknuo da građani imaju posljednju riječ, a oni su svoje u međuvremenu rekli i na parlamentarnim i na lokalnim izborima. Promjene i u ovom ministarstvu i lokalno nisu slučajne, one su posljedica demokratske volje građana.
Što u EU kažu na ovakve mega investicije? Imate li saznanja jesu li se projekti koji se nude u Hrvatskoj nudili i nekim drugim zemljama EU i kako su prošli? Zelena akcija ovih je dana zatražila dizanje hrvatskog problema i na razinu rasprave u Europskom parlamentu. Može li to utjecati na konačan stav RH?
Mi smo se kao ministarstvo posljednjih tjedana dosta angažirali u komunikaciji s vladama i poljoprivrednim udruženjima onih država članica koje imaju izrazito razvijen poljoprivredni sektor. Neke informacije već nam sad govore da EU napušta model mega farmi zbog slabije zaštite od životinjskih bolesti i nepovoljnog utjecaja na okoliš, ali pričekali bismo da kroz ovaj proces konzultacija ipak dobijemo cjelovitiju sliku. Ovakvi su projekti u nekim državama dobili odbijenicu, ali dok ne znamo konkretne razloge, ta nam informacija ne znači puno. Što se tiče Europskog parlamenta, poštujemo ga kao EU instituciju, ali on nema nadležnosti niti može Hrvatskoj odrediti koje investicije treba prihvatiti, a koje ne.
Novi pravilnik o tržišnim standardima za voće i povrće koji je stupio na snagu potrošačima je konačno otvorio oči da vide što kupuju. Koliko će to pomoći domaćim proizvođačima?
Što su potrošači svjesniji činjenice da puno poljoprivrednih proizvoda koje stavljaju u košaricu dolazi iz uvoza, to će biti osjetljiviji na kampanju "kupujmo domaće". Ako ne znate što kupujete, niste svjesni realnog stanja. Pravilnik je donio veću transparentnost, ali ja bih rekao prvenstveno veću svijest. To je dobar prvi korak za domaće proizvođače koji na njega trebaju odgovoriti snažnijim marketingom, brendiranjem domaćih proizvoda i udruživanjem radi podizanja konkurentnosti. U svemu tome će im Ministarstvo kroz razne programe biti podrška kao i dosad.
Poseban naglasak u mandatu stavili ste na donošenje novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu, po čemu će se on razlikovati od dosadašnjih 20-ak, uzimajući u obzir i izmjene i dopune, a gro zemlje i dalje je neobrađeno i nije u funkciji?
Zakon je tek u izradi i treba pričekati konačni prijedlog, ali sama činjenica da smo se vodili dosadašnjim iskustvima u provedbi važećeg Zakona jamči da će novi zakon biti primjenjiviji. Postojeća regulativa izaziva glavobolju i lokalnim političkim čelnicima i zakupcima. Gdje god se dođe na teren, postoji veliko nezadovoljstvo nejasnim postupcima dodjele, pogotovo u manjim sredinama. Struka će dati važan obol novom zakonu, a vizija je Ministarstva da se ide u smjeru centralizacije i digitalizacije. U praksi će to značiti da jedinice lokalne samouprave više neće provoditi natječaje, već će to činiti država i to elektroničkim putem. Brzo, učinkovito i transparentno – to je cilj, a kriteriji i pravila bit će jasni. Rasterećenje Ministarstva koje se svojevremeno nastojalo postići delegiranjem jedinicama lokalne samouprave danas se može ostvariti naprednijim tehnološkim rješenjima.
Dokle se došlo s oko 200.000 hektara poljoprivrednog zemljišta kojemu je prijetilo brisanje iz ARKOD-a, a time i ukidanje potpora poljoprivrednicima koji su ga obrađivali?
Trenutno je u ARKOD sustavu evidentirano 97.993,42 ha privatnog zemljišta bez dostavljenog dokaza o posjedu, tako da je napredak vidljiv. Važno je naglasiti da se ovdje doista ne radi o nekakvoj nepravednoj praksi, već o preporukama i propisima s EU razine kako bi se spriječile prijevare s poticajima. Mi kao Ministarstvo činimo sve da olakšamo prilagodbu i poštivanje EU propisa. Uvođenje obveze dokaza o vlasništvu ili posjedu pri upisu u ARKOD preporuka je Europskog revizorskog suda koji je ustanovio da poljoprivrednici moraju raspolagati zemljištem kako bi imali pravo na plaćanja i to na temelju vlasništva ili prava na zakup. Budući da je do kraja 2019. vrlo mali broj poljoprivrednika dostavio tražene dokaze, uglavnom zbog neuređenih imovinsko-pravnih odnosa, rok je produljivan u više navrata. Krajem 2025. uveli smo mogućnost dostave Izjave o posjedovanju, ovjerene kod javnog bilježnika, kojom poljoprivrednik izjavljuje da je poduzeo sve korake kako bi s vlasnicima zemljišta regulirao međusobna prava i obveze korištenja tog zemljišta. Rok za dostavu Izjave produžen je do 15. svibnja 2026., ali to ne isključuje daljnje radnjes ciljem konačnog reguliranja prava korištenja poljoprivrednog zemljišta. Te dokaze treba dostaviti najkasnije do 31. prosinca 2027. U protivnom će uslijediti financijske sankcije u korištenju EU poljoprivrednih fondova, što svi želimo izbjeći.
Koliko će novi zakon i rješavanje problema s ARKOD-om pomoći u dizanju hrvatske samodostatnosti i poljoprivredne proizvodnje? Kako smanjiti enormnu ovisnost o uvozu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koja je lani, prema procjenama, premašila vanjskotrgovinski deficit iz 2024. od 2,4 milijarde eura?
Upis poljoprivrednog zemljišta u ARKOD preduvjet je za ostvarivanje potpore iz fondova, a svi znamo da bez potpore u vidu izravnih plaćanja, kao i ostalih mjera, hrvatski poljoprivrednici teško mogu konkurirati. Stoga nam je rješavanje ove situacije nulti korak u podizanju samodostatnosti. Jedan je od osnovnih strateških ciljeva Ministarstva rast domaće poljoprivredne proizvodnje i mi od toga ne odustajemo. U nizu sektora napredak je vidljiv, ali da bi bio dugoročno održiv, moramo riješiti ove strukturalne probleme. Zemljište u pravim rukama i potpore u pravim rukama, i to na vrijeme, bit će veliki korak u pravom smjeru. Kad sam preuzeo resor, samome sebi rekao san da iza mene moraju ostati zdravi temelji. Živimo u zahtjevnom geopolitičkom trenutku i financijske se okolnosti kompliciraju, tako da nije vrijeme za kozmetičke promjene.
Kako će se nadoknaditi planirano smanjenje državnog proračuna za poljoprivredu u ovoj godini od oko 242 milijuna eura, 19% manje nego lani, a ni novi ZPP EU za novo sedmogodišnje razdoblje ne bi bio izdašan kao sada i za Hrvatsku se predviđa 1,3 milijarde eura manje?
Ne možete nadoknaditi novac ako ga nema, ali pametnom preraspodjelom može se snažnije poduprijeti glavne prioritete.Ovo je trenutak za trijažu i strateške odluke. Ne sjedimo skrštenih ruku po pitanju financiranja i osiguravamo rekordne iznose putem financijskih instrumenata. Ta sredstva nisu nepovratna, ali poljoprivrednicima je itekako korisno na vrijeme doći i do povratnih sredstava po dobrim uvjetima. Za financiranje proljetne sjetve, primjerice, dostupno je 10 milijuna eura. Financijski instrument "Obrtna sredstva SP ZPP" omogućuje zajmove od 1000 do 25.000 eura uz 0,5% fiksne kamate i poček do 12 mjeseci, što ga čini jednim od najdostupnijih modela financiranja obrtnih troškova u poljoprivredi.
Slažete li se s onima koji kažu kako novac za poljoprivredne potpore godinama odlazi u pogrešne ruke? Nikad nije bilo više novca, a proizvodnja od ulaska u EU gotovo nikad manja.
Ne volim paušalne ocjene. Istina, puno se uložilo, a rezultat nije bajan. No napredak se vidi, naročito posljednjih nekoliko godina. A i uvijek je pitanje što se točno mjeri kad se donose takve ocjene. Jesmo li možda mogli više proizvoditi u manjem broju subjekata? Sigurno da jesmo, ali pitanje je koliko bi obitelji u tom scenariju napustilo selo ili čak iselilo iz Hrvatske. Ne treba zaboraviti, jedna je od temeljnih misija ovog ministarstva očuvanje ruralnog prostora i tradicionalne proizvodnje. Mi želimo snažnu industrijsku proizvodnju hrane, ali i jaku mrežu malih proizvođača koji čuvaju seoski način života.
U problemima je posebice mljekarski sektor. Ovih ste dana istaknuli kako je proizvodnja mlijeka ipak rasla za 1%, no je li to dovoljno, zna li se da je proizvodnja od ulaska u EU pala za trećinu, za oko 200 milijuna litara? Samo lani je ugašeno još oko 200 farmi.
Naravno da nije dovoljno, ali odnekud moramo krenuti u oporavak sektora i u tom smislu svaki rast ohrabruje. Lijepo ste istaknuli da naš pad proizvodnje nije od jučer, a jednako tako ni oporavak ne može doći preko noći. Cijela se EU suočava s padom proizvodnje mlijeka zbog smanjenja broja grla goveda, niskih otkupnih cijena i sve zahtjevnijih ekoloških propisa. Tako da okruženje nije naročito stimulirajuće, ali mi imamo svoje nacionalne ciljeve koje se trudimo dostići, a koji su definirani u Programu razvoja sektora mljekarstva do 2030. U posljednje dvije godine uložili smo 10 milijuna eura kroz potpore za obnovu narušenog proizvodnog potencijala u sektoru mliječnog govedarstva, ovčarstva i kozarstva, a za aktualno je trogodišnje razdoblje osigurano 24 milijuna eura s ciljem rasta broja grla za 20-30%. Gotovo 5 milijuna eura dostupno je malim mljekarama za nadoknadu troškova sabiranja mlijeka. Prepoznajemo važnost malih mljekara jer obavljaju otkup mlijeka s malih i udaljenih farmi i tako osiguravaju njihovu opstojnost.
Treba li se Hrvatska bojati sporazuma s Mercosurom? Prođe li on na Sudu EU hoćemo li s njime više profitirati ili izgubiti? I sada uvozimo jeftinu hranu koja ugrožava konkurentnost naših poljoprivrednika, a sad se postavlja i pitanje drugačijih standarda proizvodnje.
Hrvatska se ničega ne treba bojati. Moramo postati svjesni da globalni trgovinski tokovi neće stati jer bismo mi možda tako željeli. Hrvatska je danas članica jednog od najvećih tržišta svijeta koje je pritom i vrlo bogato. Svi na svijetu žele sudjelovati na tom tržištu. Hrvatska poljoprivreda koja čini 2-3% domaćeg BDP-a, a koji je tek 0,5% BDP-a Europske unije, ne može zakočiti jedan od najvećih sveobuhvatnih trgovinskih sporazuma na svijetu. Što znači da se moramo prilagoditi. Rekao bih da nam je brojna hrvatska dijaspora u Latinskoj Americi prilika i da lakši prodor na to tržište treba iskoristiti za jačanje izvoza i rast hrvatske proizvodnje. Nisam sklon katastrofičnim scenarijima. Ne mislim da će nas preplaviti proizvodi iz zemalja Mercosura jer Hrvatska do danas s tim državama nije imala značajniju robnu razmjenu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Tu su i osigurači ugrađeni u sami sporazum koji nam omogućuju privremenu suspenziju carinskih povlastica u slučaju da uvoz iz Mercosura uzrokuje ozbiljne štete proizvođačima u EU-u. Uvedeni su ubrzani i pojednostavljeni postupci za aktivaciju zaštitnih mjera, osobito za osjetljive poljoprivredne proizvode. Za te proizvode primjenjuje se pojačano praćenje tržišta te kraći i jasno definirani rokovi za istrage i donošenje mjera.
Primjerice, sporazum predviđa i da se gotovo 45 % uvozne kvote govedine u EU odnosi na zamrznuto meso. Što bi to značilo za Hrvatsku koja je velika ovisnica o uvoznom mesu, u 2024. i za više od 760 milijuna eura, a EU nema ni uredbe o maksimalnom roku trajanja zamrznutog mesa?
Sva hrana na našem tržištu mora biti označena u skladu s EU Uredbom o informiranju potrošača o hrani, odnosno domaćim zakonodavstvom. Smrznuto meso namijenjeno krajnjem potrošaču mora biti označeno datumom zamrzavanja ili datuma prvoga zamrzavanja ako je proizvod zamrznut više puta. Također, mora sadržavati „najbolje upotrijebiti do“ vremensku oznaku i opis uvjeta čuvanja hrane kako bi ona zadržala svoja svojstva. Mislim da su potrošači dostatno zaštićeni, a kroz podizanje konkurentnosti i snažnije brendiranje domaćih proizvoda moramo zaštititi i proizvođače.
Koliko je Vladino ograničenje cijena 100 proizvoda pomoglo poljoprivredi i prehrambenoj industriji? Iz HUP-a su nedavno poručili kako to dodatno pritišće domaće poljoprivrednike i prehrambene kompanije jer im ograničavaju mogućnost da pokriju rast troškova proizvodnje, rada i energije te da se tako pogoduje samo uvoznicima.
Razumijemo stajalište HUP-a koji čuva interese proizvođača, ali Vlada u svom djelovanju mora voditi računa da ti interesi budu u ravnoteži s interesima potrošača. Svi bi rado da poljoprivrednici postignu bolju cijenu, ali bi ju rijetko tko bio spreman platiti u jeku rasta životnih troškova. Ravnotežu se postiglo izdašnim programima potpore za proizvodnju i kompenzaciju viših troškova proizvodnje. Ne treba zaboraviti ni smanjenu stopu PDV-a na osnovne poljoprivredne proizvode i inpute. Na kraju krajeva, ograničenje cijene ne odnosi se na sve proizvode iz asortimana domaćih proizvođača, tako da je i tu ostavljen prostor da određenim korekcijama proizvođači nadoknade izgubljeno.
Kad ćemo prestati biti sirovinska baza za kukuruz, pšenicu i soju koji nam se vraćaju kao proizvodi višestruko dodane vrijednosti?
Jasno je da želimo više i u tom smislu nastojimo stvoriti okolnosti za lakše poslovanje kako bi se što više poduzetnika odlučilo uložiti u preradu i prehrambenu industriju kao takvu. Ali konačni je izbor njihov. Također, proizvodnjom kukuruza u Hrvatskoj mogu se osigurati dostatne količine za potrebe ishrane stoke, ali to traži međusobno razumijevanje proizvođača kukuruza i stočara o namjenskoj proizvodnji i sklapanje dugoročnih ugovora. Država u tomu svemu može biti facilitator – ona koja olakšava, ubrzava, educira, djelomično i financira – ali ne može se sama baviti proizvodnjom.
Kako natjerati poljoprivrednike da se udružuju i budu konkurentniji?
Nikoga ni na što ne treba tjerati. Mi imamo i taj problem negativne percepcije zadrugarstva iz drugih vremena kad to nije značilo ono što znači danas, ali skepsa se prenosi s koljena na koljeno. EU podupire proizvođačke i sektorske organizacije, a Ministarstvo kontinuirano provodi edukacije. Očekujem najveći učinak od dobrih primjera s terena jer, kad ljudi vide da nešto funkcionira u praksi, lakše će se na to odlučiti. Nedavno smo u Općini Križ otvorili logističko-distributivni centar i najveću sortirnicu jabuka u Hrvatskoj. Projekt je vrijedan 26 milijuna eura, od čega je bespovratnih 15 milijuna eura osigurano iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a ostatak je financiran kreditom te vlastitim učešćem članova proizvođačke organizacije PZ Jabuka. To je primjer koji i drugi trebaju slijediti.
Hrvatsku je lani pogodila i afrička svinjska kuga (ASK), jedan je slučaj zabilježen i ove godine, imamo i kugu malih preživača, bolest plavog jezika, a sad prijeti i ptičja gripa? Treba li se bojati? Je li situacija pod kontrolom?
Opet se vraćamo na strah ili bojazan, a ja doista nisam ljubitelj širenja malodušja. I zato ću ponoviti – Hrvatska se ne treba ničega bojati. Otkad sam preuzeo ministarstvo, nijedna nas pošast nije zaobišla, a opet unatoč tome bilježimo solidne rezultate u cijelom nizu sektora. Posljednji val ASK-a, iako je po prvi put zahvatio jedan veliki sustav, prevladali smo uz puno manje eutanaziranih svinja nego 2023. Uspješno smo suzbili i bedrenicu na Svilaji. Imamo još posla u ubrzavanju reakcije na takve krize, ali sustav je spremniji nego ikad prije. To je vrlo važno jer očito je da je pojavnost životinjskih bolesti veća i da je takvo vrijeme pred nama. Mijenja se klima, puno je migracija, niz faktora tomu doprinosi.
Hrvatskoj su dignute kvote za izlov tune u Jadranu za 17%. Hoće li to pomoći osiromašenom ribljem fondu u Hrvatskoj, posebice srdeli?
Veće kvote za tunu mogu donekle smanjiti pritisak na stokove sitne plave ribe jer je tuna njihov prirodni predator. Međutim, na populacije srdele i inćuna utječe više čimbenika, a zagrijavanje dubljih slojeva mora, povećani salinitet i pojava invazivnih vrsta ne pomažu. Zato se ne oslanjamo samo na kvote. Ove godine imamo dvije obustave ribolova od po 30 dana u doba mrijesta.Istodobno vodimo računa i o opstanku ribara. 64 milijuna eura državnih potpora u trogodišnjem razdoblju ulažemo kako bi sektor mogao izdržati razdoblja ograničenja. Za naše priobalne zajednice to je izuzetno važno.
Nedavno je usvojena nacionalna Strategija biogospodarstva. Zašto je ona važna?
Biogospodarstvo zapravo znači da iz onoga što nam daje priroda stvaramo veću vrijednost. Od novih građevinskih materijala i tekstila do kemikalija, gnojiva ili inovativnih vrsta plastike, svi ti materijali nastaju iz drva, biljaka ili poljoprivrednih ostataka. Ono što smo jučer gledali kao otpad, danas je resurs. Interes pokazuju industrije koje u Hrvatskoj zapošljavaju više od 200 tisuća ljudi i ostvaruju oko 12 milijardi eura prihoda. Tu vidimo potencijal rasta, a za Hrvatsku je, osim pozitivnih ekonomskih učinaka, važna i održivost takvog gospodarstva.
FOTO Radnici uklanjaju azbest sa Vjesnika
Otvori KEKS Pay
Jadnik koji su sam tepa da je dobar ministar, realnost je da je većina ministara postavljena po 100% politič̣koj trgovini i 0% po znanju i iskustvu. Čak i za č̣zvati stado ovaca trebaš nešto znati, kod AP za ministra ama baš ništa.