Više ne znamo kome se obratiti za pomoć. Naša prijateljica, samohrana majka iz Varaždinskih Toplica, ima 11 djece, šestero živi s njom, a od njih šestero troje su osobe s invaliditetom. Bivši muž živi u njihovoj obiteljskoj kući, a ona je podstanar nakon što je izašla iz Sigurne kuće. Žena nema krov nad glavom, a svi samo prebacuju slučaj u drugu ladicu. Ne treba ništa osim krova nad glavom i mir”.
Tragom te poruke čitatelja posjetili smo Šteficu Bajs (53) u selu Vrtlinovcu na području Varaždinskih Toplica. Bježeći od nasilnog, sad već bivšeg supruga, završila je u skloništu za zlostavljane žene i djecu, a posljednjih godina ona i djeca žive kao podstanari. Posljednjeg dana lipnja istekao je ugovor o najmu kuće u Vrtlinovcu pa su dobili obavijest da se isele.
Bolesna djeca
– Vlasnik želi prodati kuću i moramo se iseliti. U Centru za socijalnu skrb rekli su da mi, na žalost, ne mogu pomoći i da se nadaju da ću uspjeti pronaći novi smještaj. Javili smo se Općini Gornji Kneginec, gdje imam prijavljeno prebivalište, i Općina je pisala Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu skrb. U Općini sam odmah rekla da ne tražim ništa besplatno. Živim tu 36 godina i nikad nisam ništa molila. Plaćala bih koliko i sad plaćam, 1700 kuna mjesečno, i tako dok je ne otplatim. Raspitivala sam se za najam, ali kad kažem da imam šestero djece, nitko nas ne želi primiti. Završila sam zbog svega na hitnoj i pod lijekovima sam – kaže.
S njom živi šestero djece, najstariji sin ima 21 godinu i u kolicima je, slijede djeca u dobi od 20, 18, 14, 10 i devet godina. Troje su školarci. Štefica ima status majke njegovateljice i prima plaću od 2500 kuna. Kad poplati najam i režije, ostane malo, a krpaju se dječjim doplatkom. Kćer koja je također osoba s invaliditetom uspjela se nedavno zaposliti pa drže fige da ostane raditi. Četrnaestogodišnja kći je na Spinrazi, lijeku za spinalnu mišićnu distrofiju. Primila je šestu dozu.
– Nju sam spasila, hvala Bogu, i da nismo u osmom mjesecu prošle godine krenuli s liječenjem, bila bi ili na štakama ili u kolicima. Spinraza joj je jako puno pomogla. Može trčati, samo čučnjeve ne može napraviti, i s 53 boda stigli smo na 63, a 66 znači ozdravljenje. Sad se borim za sina, da i on dobije Spinrazu – kaže.
Bivši suprug dobio je sudsku zabranu prilaženja na 50 metara i u roku od tjedan dana pojavio se pred kućom.
– Mene nije bilo doma. Svašta je djeci govorio, da sam kurva, ovo, ono... Otišla sam u Centar i rekla da je to psihičko nasilje nad djecom i da tražim zabranu prilaženja i za djecu – kaže.
Starija djeca joj, dodaje, ne mogu pomoći.
– I oni su podstanari. Jedna kćer u Poreču podstanarka je s troje djece, sin je iznad nas podstanar s četvero djece. Ne mogu nas uzeti k sebi. Nemamo kamo... I ja sam bolesna. Kamo će moja djeca jednog dana, gdje će živjeti? Kad mene ne bude, da imaju nešto svoje – očajna je.
‘Nitko ih ne želi’
Zamjenik načelnika Općine Gornji Kneginec Robert Đuranec napominje da su poslali dopis Ministarstvu državne imovine i Ministarstvu za demografiju, no još nema odgovora.
– Općina nema na raspolaganju nekretninu koja bi bila pogodna za sedam osoba. Osobno sam kontaktirao vlasnike privatnih kuća i raspitivao se za najam, ali nitko ne želi tako veliku obitelj – ističe Đuranec.
Ovo je slučaj kada sirotinja na socijali štanca sirotinju i tako to ide u krug generacijama jer ništa drugo i neznaju. Ovakvima država treba donirati neograničenu opskrbu kondomima i punu edukaciju kako spriječiti trudnoću. Vidimo da i djeca idu istim putem kao i roditelji, jedno već ima tri drugo četiri i ne nadzire se kraj. Meni ih je žao ali brate ne donosiš na svijet toliko djece ako nemaš neke normalne uvijete za njihovo podizanje.