Naslovnica Tech/Sci Znanost

Ove mlade dame su budućnost hrvatske znanosti

Traže: dizel bez sumpora, novu hrskavicu, nanočestice u prirodi i svemirsku prognostiku
30. travnja 2016. u 08:15 11 komentara 4027 prikaza
27.04.2016., Zagreb - Cetiri mlade znanstvenice, dobitnice stipendije Zene u znanosti. Dunja Margeta, Mateja Dumbovic, Marija Margus, Andreja Vukasovic.   Photo: Petar Glebov/PIXSELL
Foto: Petar Glebov/PIXSELL

Kako predstaviti četiri mlade znanstvenice? Od jedne od njih u kafiću bi zatražili osobnu iskaznicu prije nego što bi joj poslužili pivo, druga kaže da, kada ljudima na pitanje što je po struci odgovori “kemičarka”, mnogi pomisle na scene iz loših filmova i zamisle je kako na štednjaku u kuhinji “kuha” drogu. Treća kroz smijeh ističe da joj je mama kupila odjeću za svečanu dodjelu nagrade jer ona završava doktorat pa nije stigla, a mama nije pristala na njeno: “Uzet ću nešto iz ormara”. Četvrta dobacuje: “Nikada ne bih obukla nešto što bi kupila moja mama” i tako baš ona koja se bavi svemirom dokazuje kako je nogama čvrsto na zemlji.

Sve su četiri u ranim tridesetima (rođene 1984. i 85.) i ovogodišnje su dobitnice nacionalnih stipendija “Za žene u znanosti”: Mateja Dumbović, doktorica znanosti iz područja prirodnih znanosti, znanstveno polje fizika, Dunja Margeta, diplomirana inženjerka kemije, Marija Marguš, inženjerka kemijske tehnologije, i Andreja Vukasović, doktorica medicine.

Istraživanje Sunca

Od sinoćnje svečane dodjele stipendija, koje iznose pet tisuća eura, i ove su mlade hrvatske znanstvenice dio velikog svjetskog projekta “Za žene u znanosti”, koji su pokrenuli UNESCO i L’Oréal, a koji se u Hrvatskoj održava pod visokim pokroviteljstvom HAZU i uz potporu Rektorskog zbora Republike Hrvatske.

Mateja Dumbović već je doktorirala, a trideset i jednu godinu ima još dva tjedna:

– Odrasla sam i školovala se u Zagrebu, završila jezičnu gimnaziju, diplomirala fiziku i odmah počela raditi za Opservatorij Hvar. Svi misle da sam se preselila na more, ali Opservatorij Hvar radi u Zagrebu. Uredi su na Geodetskom fakultetu, ali teleskop i ostatak opreme su na Hvaru i tamo idemo povremeno. Otok je velika prednost ovog posla, no priznajem da pokušavam izbjegavati ljeto kada je tamo užasna gužva – kaže. Njeno je područje istraživanje svemirska prognostika:

– Meteorologija pokušava predvidjeti vrijeme, a svemirska prognostika radi to isto, samo u bližem svemirskom okolišu i višim slojevima Zemljine atmosfere. Stanje na Zemlji jako je uvjetovano Sunčevom aktivnošću, solarne oluje često uzrokuju niz poteškoća ljudskoj tehnologiji, a posebno su ugrožene svemirske misije i letovi u blizini Zemljinih polova. Zbog toga ovo istraživanje ima velik ekonomski faktor – kaže. A na pitanje kako je Hrvatska ušla u ta svemirska istraživanja objašnjava:

– Bili smo poznati po istraživanju Sunca, a ono je ogroman faktor u svemirskoj dijagnostici – objašnjava i dodaje kako je riječ o vrlo malenoj znanstvenoj zajednici koja se time bavi u Hrvatskoj, ljudima koji surađuju s cijelim svijetom. Kaže kako novac od stipendije ne želi potrošiti na sitnice, već planira ulaganje ili smanjenje rate kredita.

– Živim s dečkom, ali nisam udana. No imamo kredit, što je gotovo kao brak – šali se fizičarka koja uz znanstveni rad ima i vremena za zborsko pjevanje. Članica je Mješovitog zbora svete Barbare “Panis Angelicus”:

– Pjevam u malom zboru iz Gornjeg Vrapča, a osim što pjevamo na misama, bavimo se i glazbenim amaterizmom, sudjelujemo na brojnim natjecanjima i smotrama.

Marija Marguša rođena je u Osijeku, ali je cijeli život provela u Splitu, gdje je završila gimnaziju, a zatim i fakultet.

– Zaposlila sam se na Institutu Ruđer Bošković, u Zavodu za istraživanje mora i okoliša, a moj posao je u Šibeniku. Tamo imamo malu istraživačku postaju u kojoj radi nas petero. Imamo idealnu poziciju, na osami, u estuariju rijeke Krke, s predivnim pogledom na cijeli Šibenik. O svom radu kaže:

Tajna je u septumu nosa

– Tamo istražujemo elektroanalitičke metode za karakterizaciju i detekciju nanočestica u vodenom okolišu. Nanočestice su sve važnije jer raste njihova primjena u raznim granama industrije, a problem je što su njihove koncentracije relativno niske pa ih je teško detektirati. Želimo razviti metodu koja bi jednostavno mogla otkriti nanočestice u prirodnom okolišu i u ovom smo trenutku fokusirani na prirodne nanočestice.

Marija priznaje da je na vijest o nagradi pitala: “Jeste li sigurni?”, a novac od stipendije iskoristit će kako bi povezala svoju strast prema speleologiji s onom prema znanosti. Ona je, naime, speleolog pripravnik.

Dunja Margeta još je jedna kemičarka:

– Rođena sam u Splitu, gdje sam završila klasičnu gimnaziju i došla studirati u Zagreb, na Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije. Tamo sam i ostala raditi na Zavodu za mjerenje i automatsko vođenje procesa. Za doktorat radim na novom procesu koji bi zamijenio dosadašnji industrijski proces hidrodesulfurizacije kako bi se proizvelo dizelsko gorivo s ultraniskom razinom sumpora – kaže i objašnjava kako je to pitanje emisije štetnih plinova, posljedično i kiselih kiša, te dodaje kako je ova nagrada za sve njih posebno važna jer u svijetu znanosti muškarci još uvijek imaju veći autoritet.

Andreja Vukasović rođena je u Sinju i tamo je završila gimnaziju, na koju je posebno ponosna:

– U mom razredu bilo nas je 27, a petero nas je upisalo – i završilo – medicinu. Ja sam medicinu upisala u Splitu, ali sam se na četvrtoj godini prebacila u Zagreb, diplomirala i tri mjeseca poslije dobila posao na fakultetu. Kaže da se odlučila za znanstveni rad, a osnovni joj je motiv bila želja za znanjem, ali i osjećaj da je jako mlada da bi bila liječnica praktičarka:

– Osjećala sam da mi treba još malo vremena i puno znanja. Sada radim na istraživanju regeneracije hrskavice. Hrskavica je tkivo koje oblaže kost u zglobovima, koje omogućuje da se zglob glatko pokreće, ali problem je u tome što se hrskavica ne može sama obnoviti. Mi sada tražimo način da se ona regenerira i na tome radimo već 4 godine. Ideja je upotrijebiti stanice hrskavice septuma nosa i uzgojiti tkivo hrskavice koje ćemo presaditi na oštećenje. Presadak mora bit autologan, iz vašeg nosa u vaše koljeno. Trenutačno je to kliničko istraživanje u fazi 2, a ova metoda ima velike prednosti. Pokazalo se da je upravo hrskavica iz nosa jako pogodna, metoda je zbog nje jednostavnija i jeftinija, pacijent ne mora prolaziti dvije operacije, a i oporavak je puno brži – objašnjava. Kaže da joj je ova nagrada bila veliko iznenađenje jer sebe doživljava kao “laboratorijskog miša”:

– Kada sam podigla glavu s mikroskopa, shvatila sam da i drugi ljudi vide što radim. Bit će to odskočna daska za moj rad jer mislim specijalizirati ortopediju, spojiti praksu i znanost. 

>>5 tisuća eura za najbolje znanstvenice

Elipso

  • Avatar kiselica
    kiselica:

    Najljepse godine za odlazak u inzomestvo, a tamo ce Vas cijeniti i platiti. Ako sansu ne iskoristite, zalit ce te.

  • domljani:

    moš mislit ; uz brkića , karamarka i kolindu ni korov nebu rasel

  • Avatar CroVeridicus
    CroVeridicus:

    Podrška za mlade znanstvenice! Nažalost, u hrvatskom znanstvenom sustavu postoje i drugačije "dame", npr. one koje "pripremaju" doktorate po 30 godina. O tome više u blogu o korupciji u HAZU... https://kakademiacroatica.wordpress.com/