Mark Hughes, Alan Shearer, Thierry Henry, Cristiano Ronaldo, Gareth Bale, Kevin de Bruyne i Mohamed Salah. To je bilo elitno društvo nogometaša koji su dva puta osvojili nagradu za najboljeg igrača engleske Premier lige, sve dok čudesni Egipćanin nije ovog kolovoza osvojio i treći prestižni trofej te se tako upisao u povijest kao prvi koji je dizao individualnu nagradu tri puta. S obzirom na ovakvo povijesno postignuće, odlučili smo se Salahu dati prostor u našoj rubrici portreta tjedna.
Salah je rođen 15. lipnja 1992. u Nagrigu, omalenom selu u egipatskoj regiji Gharbia. Njegova obitelj bila je obična za egipatske standarde. Otac mu je radio u firmi koja se bavi proizvodnjom štednjaka, a majka je bila domaćica. Zanimljivo je za istaknuti da se Salah tijekom svojeg djetinjstva i odrastanja nije ni po čemu isticao. Svi koji su svjedočili za strane medije i u dokumentarcima sada kada je postao megazvijezda govorili su da je bio najobičniji, da ga se među društvom teško moglo i primijetiti kao nametljivoga. Teško se moglo primijetiti sve osim njegova nogometa, koji je na egipatskim ulicama kao klinac, naravno, igrao bos.
Debitirao s 18 godina
Vrata profesionalnog nogometa otvorila su mu se dok je imao 14 godina, kad je jedan skaut primijetio Salaha u njegovu rodnom mjestu dok je zapravo došao gledati drugog igrača. I tako je Salah završio u Al Mokawloonu, klubu koji se natječe u najvišem rangu, egipatskoj Premier ligi. Budući da Al Mokawloon nije bio blizu, Salah je često propuštao nastavu kako bi išao na treninge, budući da je trebao putovati gotovo tri sata u jednom smjeru. S 15 godina primijetio ga je trener seniorske momčadi, ali je na svoj seniorski debi čekao sve do 18. godine. Debitirao bi on i ranije, ali su u klubu istaknuli da mu mišići nisu bili u potpunosti formirani.
Nakon debija za Al Mokawloon, nije trebalo dugo da se Salah istakne. Dvije godine kasnije u svoje redove doveo ga je švicarski velikan Basel, poznat po tome da služi kao dobrodošlica u Europu za mnoge nogometaše iz Afrike. U početku se nije najbolje snalazio u Švicarskoj, trebalo mu je nešto vremena za prilagodbu u klubu gdje je doveden kao zamjena. Kao i tijekom velikog dijela karijere, Salahov put nije samo išao prema gore, bilo je tu puno situacija u kojima nije smatran dovoljno dobrim, da bi onda dokazao ljudima suprotno. To je napravio i u Baselu, gdje je postao prvotimac, dokazao se i svojim igrama zavrijedio velik transfer u Chelsea, i to kod velikog Josea Mourinha. Međutim, to je još jedan trenutak u kojem karijera nije išla prema gore. Mourinho je smatrao da Salah nije dovoljno dobar da bude starter u londonskom velikanu. No, umjesto da dopusti da mu to karijeru pretvori u neuspjeh, odlučio je to iskoristiti kao motiv, što je vrlo često govorio u intervjuima. Posudbe u Fiorentinu i Romu dokazale su da se Salah može istaknuti na visokoj razini. Roma je otkupila njegov ugovor i vrlo je brzo svojim golovima, driblinzima i asistencijama pokazao da može igrati kao elitni nogometaš, kao igrač najviših kvaliteta.
Kupnja Liverpoola 2017. pretvorila je Salaha u nešto što se može čak nazvati i besmrtnim. Pod Jürgenom Kloppom Salahovi prirodni atributi dovedeni su maksimalno do izražaja. U prvoj sezoni srušio je rekord Premier lige u broju pogodaka (32) u sezoni s 38 utakmica, a zatim postao središnja točka najvećeg modernog ciklusa Liverpoola: postali su osvajači Lige prvaka, prekinuli 30-godišnju sušu u Premier ligi i postali trajno prisutni na vrhu engleskog nogometa. Tijekom tih sezona Salah je sazrio u izdržljivog, sezonu za sezonom pouzdanog talismana: igrača koji je mogao i stvarati i završavati akcije, koji je napredovao u pametnim rotacijama pozicija i koji je održavao iznimno visoke postotke realizacije, iako su se protivnici organizirali upravo kako bi zaustavili baš njega.
Poseban i izvan terena
Ono što Salaha čini posebnim na terenu i jednostavno je i složeno. Na prvoj razini odgovor su goli podaci: elitna vrhunska brzina, nevjerojatan prvi korak i preciznost završnice kojoj rijetko tko može parirati. Na drugoj razini radi se o prepoznavanju uzoraka: Salah tempira dijagonalne sprinteve prema prvoj stativi, iskorištava poluprostor između beka i stopera, ima osjećaj kada se s krila prebaciti prema sredini a da to ne otkrije te čita linije obrane kako bi napao pukotine, a pritom ostaje dostupan kao opcija u brzim kontrama. Konačno, tu je i mješavina strpljenja i instinkta. Ne troši energiju na teatralnost; njegov je fokus jednostavan i pragmatičan bez kompromisa, što je dio razloga zašto i dalje proizvodi vrhunske brojke još dugo nakon godina u kojima mnogi krilni napadači počinju padati. Taktički analitičari i dugački novinski tekstovi opetovano su naglašavali ovu kombinaciju fizičkih predispozicija i visokog nogometnog IQ-a kao tajnu Salahove dugovječnosti i konzistentnosti.
S Egiptom je Salahova priča drukčija, ali nimalo manje važna. Nosio je nade cijele zemlje na Svjetsko prvenstvo 2018. i od tada je središnja figura svih nastupa reprezentacije. U Egiptu je i sportski heroj i kulturna ikona, čovjek čiji je uspjeh postao zajedničko slavlje. Ta nacionalna uloga ponekad je bila teško breme. Balansirao je klupske obveze, nacionalna očekivanja i emocionalni teret predstavljanja milijuna ljudi koji na njegova ramena projiciraju ponos i nadu. Salah je jako pažljivo navigirao taj prostor. Nije u svojim izjavama i istupima bio politički opredijeljen, bio je javno pobožan te je pokazao da je itekako svjestan odgovornosti koje mu donosi njegov status.
Salahov privatni život prilično je tih, uzevši u obzir o kakvoj se zvijezdi radi. U braku je s Magy Sadeq s kojom ima i djecu, a na glasu je kao čovjek kojem je, jednostavno, normalnost na prvome mjestu. Molitva i vjerska praksa dio su njegove rutine, a poznat je po tome što zauzima humanitarne stavove kada izbije kriza. Njegova velikodušnost prema Nagrigu (ulaganja u škole, vodne projekte i zdravstvenu infrastrukturu) dobro je dokumentirana i imala je ogroman utjecaj na selo koje je napustio kao tinejdžer. Također je davao ciljane donacije u kriznim vremenima, pozivao na pomoć i osobno pridonosio humanitarnim naporima tijekom sukoba koji su zahvatili širu regiju.
Još je jedna ostavština izvan terena Salahova simbolička uloga u mijenjanju percepcija. Akademici i komentatori tvrdili su da je vidljivost pobožnog, uspješnog muslimana iz arapskog svijeta koji djeluje na najvišoj razini engleskog nogometa na male, ali stvarne načine promijenila javne stavove prema muslimanima u Britaniji i šire. To ne znači da je time riješena složena društvena dinamika, ali su Salahova običnost i normalnost bez ikakve sumnje imale doprinos. Taj su doprinos čak mjerili i znanstvenici, do te je razine došao njegov utjecaj.
Da se na trenutak vratimo na nogomet. Koliko dugo Salah može održati ovu razinu? Razuman odgovor je da će godine s vremenom zahtijevati prilagodbe. Ali njegova nogometna priča i sve što podrazumijeva njegovu pripremu sugeriraju da može još puno toga pokazati. Inače, igrači koji ovise isključivo o eksplozivnosti i fizičkim predispozicijama brzo nestaju, ali oni koji brzinu i agilnost upare s osjećajem za pozicioniranje i strogom radnom etikom mogu produžiti karijeru na vrhunskoj razini. Ta kombinacija razlog je zašto Salah, s 33 godine u sezoni u kojoj je osvojio svoju povijesnu treću PFA nagradu, jedan od rijetkih krilnih napadača u povijesti nogometa koji je i u toj dobi ostao na elitnoj razini.
Otvori KEKS Pay
