Nakon utakmice Hrvatska – Češka, u Areni su posebna priznanja dobili igrači i igračice koji su za Hrvatsku osvajali medalje na europskim i svjetskim prvenstvima, te olimpijskim igrama. Poseban oproštaj dogodio se za Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića koji su nedavno s reprezentacijom osvojili srebro na svjetskom prvenstvu. Duvnjak je igrao najduže u reprezentaciji, od 2007. do 2025. godine. Na njegovu žalost nije u tom vremenu osvojio baš nijednu zlatnu medalju. Nizale su se srebra i bronce, ali zlato ga nije htjelo.
Prva generacija koja je osvojila medalju za Hrvatsku bila je u Portugalu 1994. godine. S izbornikom Zdravkom Zovkom Hrvatska je osvojila brončanu medalju na europskom prvenstvu. U polufinalu smo pobijeđeni od Švedske (21:24) ali smo u susretu za broncu pobijedili Dansku (24:23). Prvu medalju na velikim natjecanjima za Hrvatsku su osvojili Peribonio, Matošević, Perkovac, Smajlagić, Bilić, Načinović, Puc, Saračević, Kljaić, Obrvan, Jelčić, Franović, Tomljanović, Gudelj i Ćavar. Godinu dana kasnije Hrvatska je opet na postolju, ali stepenicu više. Zdravko Zovko je ostao izbornik, a Hrvatska je osvojila srebro na svjetskom prvenstvu koje se igralo na Islandu. U finalu smo pokleknuli od Francuza (19:23) ali se itekako pamte četvrtfinalna pobjeda nad Egiptom (30:16), te polufinalna nad Švedskom (28:25), kada smo na poluvremenu imali nestvarnih plus devet (16:7). Srebro su osvojili Losert, Šola, Matošević, Perkovac, Smajlagić, Bilić, Načinović, Puc, Saračević, Kljaić, Farkaš, Jelčić, Goluža, Gudelj, Šarić i Ćavar.
I treću godinu za redom hrvatski rukomet osvaja medalju na velikom natjecanju. Nakon bronce i srebra sada je stiglo zlato i to na olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Uoči Igara odradili smo europsko prvenstvo u Sevilli gdje smo bili peti, umjesto Abasa Arslanagića, koji je naslijedio Zovka, na klupu je sjeo Velimir Kljaić. Na Igrama smo u finalu pobijedili Švedsku, reprezentaciju koja u svojoj dugačkoj povijesti nema osvojeno jedno olimpijsko zlato. Ostalo je tako do danas. Zlatne medalje oko vrata stavili su Losert, Matošević, Jelčić, Perkovac, Smajlagić, Jović, Kljaić, Puc, Mikulić, Ćavar, Goluža i Saračević.
Tko bi tada rekao da ćemo na sljedeću medalju čekati punih sedam godina. Generacija koja je osvojila tri prve medalje otišla je sa scene, a pojavila se nova koju je okupio Lino Červar kao izbornik Hrvatske. Na svom prvom velikom natjecanju Červar osvaja svjetsko zlato u Portugalu 2003. godine. Preživio je polufinale i produžetke protiv Španjolske (39:37), a u finalu smo nadigrali Njemačku (34:31). Zlato su osvojili Kelentrić, Šola, Kaleb, Sulić, Balić, Jović, Lacković, Zrnić, Vori, Dominiković, Špoljarić, Džomba, Metličić, T. Valčić, Goluža i Matošević. To je bio tek početak ove generacije što se tiče berbe medalja. Bilo je medalja u naredim godinama kao na tekućoj traci. Tako smo godinu dana kasnije osvojili novo olimpijsko zlato, u Ateni 2004. godine. U finalu smo opet bolji do Njemačke (26:24). Zlato su osvojili Losert, Šola, Kaleb, Balić, Lacković, Zrnić, Vori, Dominiković, Džomba, Vuković, Goluža, Šprem, Špoljarić, Metličić.
U Tunisu 2005. godine branimo svjetsko zlato. Lino Červar vodi svoje trupe sigurno do finala. U polufinalu smo bolji do Francuske (35.32), ali u finalu je Španjolska bolja. Izgubili smo sa šest pogodaka razlike (34.40) što nam je bio najteži poraz u finalu, sve do svjetskog prvenstva 2025. godine kada nas je Danska pobijedila istom razlikom. Srebro su osvojili Losert, Šola, Kaleb, Balić, Lacković, Zrnić, Vori, Dominiković, Džomba, Goluža, Šprem, Špoljarić, Metličić i Buntić. Zanimljivo je da Červar u prve dvije godine svog mandata na klupi Hrvatske, kad je osvojio tri medalje, nije puno mijenjao roster.
Nakon početnih medalja Červar 2006. i 2007 nije osvojio medalju, nova dolazi 2008., godine kada smo srebrni na europskom prvenstvu u Norveškoj. Opet se pamti velika pobjeda u polufinalu nad Francuskom (24:23), ali je Danska jača u finalu (20:24). Medalju su osvojili Somić, Alilović, Kaleb, Sulić, Balić, Duvnjak, Lacković, Vori, Dominiković, Horvat, Špoljarić, Metličić, J. I T. Valčić, Vukić i Čupić. Godi u dana kasnije Hrvatske je domaćin svjetskog prvenstva. Sve ide po planu do finala kada gubimo do Francuza (19:24) pred 15 000 navijača. Za većinu naših igrača i stručnog stožera to je bilo jedno ogromno razočarenje. Ta utakmica trebala je biti kruna Červarove generacije, neki igrači su se nakon tog SP-a oprostili...Srebro su osvojili. Losert, Alilović, Bali, Duvnjak, Lacković, Kopljar, Vori, Gojun, Horvat, Šprem, Špoljarić, Metličić, T. Valčić i Čupić.
I kad asu mislili da je to kraj Červar 2010., godine osvaja novu medalju – srebro na Europskom prvenstvu u Austriji. U finalu je ovoga put bila jača Francuska (21:25), a medalju su osvojili Alilović, Čarapina, Balić, Duvnjak, Lacković, Zrnić, Kopljar, Vori, Gojun, Vuković, Mataija, Buntić, T. Valčić, Štrlek, Čupić i Musa. Nakon tog EP-a, Červar se povlači s klupe i na njegovo mjesto stiže Slavko Goluža. On kao izbornik osvaja tri bronce za redom. Bio je treći na EP-u i OI 2012. godine, te na SP-.u 2013. godine. Njega nasljeđuje Željko Babić koji osvaja broncu na EP-u 2016. godine. Nakon četiri godine čekanja povratnik na klupu Červar osvaja novo srebro 2020. godine da bi priču zaokružio Dagur Sigurdsson srebrom na SP-u 2025. godine.
Posebno mjesto zauzima i jedina ženska medalja. Osvojili smo broncu na europskom prvenstvu 2020 u Danskoj. Izbornik je bio Nenad Šoštarić, a povijesnu medalju osvojile su: Pijević, Bešen, P. i S. Posavec, Krsnik, Mičijević, Milosavljević, L. i D. Kalaus, Ježić, Japundža, Šimara, Debelić, Mamić, Vidak i Blažević.