Sadašnje vlasti u Kijevu nemaju ovlasti potpisati mirovni sporazum bez novog izbornog mandata, poručio je danas ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Rusija će, prema njegovim riječima, ostvariti sve ciljeve rata u Ukrajini – pregovorima ako je moguće, a vojnom silom ako bude potrebno – ne pregovarajući o teritorijima, uz zahtjev da Ukrajina prizna "nove teritorijalne realnosti", odustane od NATO-a i prihvati neutralni, demilitarizirani i denacificirani status, dok je europske zemlje optužio da pritiscima na Sjedinjene Države otežavaju mirovno posredovanje.
Ruski ministar time postavlja uvjete budućeg političkog i sigurnosnog poretka, jasno određujući tko može biti legitiman sugovornik, o čemu se uopće može pregovarati i pod kojim okolnostima rat ostaje prihvatljiva opcija, i to u trenutku kada se govori da je čak 90 posto mirovnog plana usuglašeno. Dan ranije, povodom napada bespilotnim letjelicama na državnu rezidenciju predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina, Lavrov je poručio da se "Rusija neće povući iz pregovora sa Sjedinjenim Državama", ali i da će, zbog onoga što je opisano kao prelazak kijevskih vlasti na politiku državnog terorizma, ruska pregovaračka pozicija biti preispitana.
– Sadašnje vodstvo u Kijevu treba mandat za potpisivanje bilo kakvog mirovnog sporazuma, koji se može dobiti jedino kroz izbore. Organizacija izbora ne smije biti korištena kao izgovor za privremeni prekid vatre koji bi omogućio ponovno naoružavanje ukrajinskih snaga – rekao je Lavrov. Pritom je naglasio da pravo sudjelovanja u odlučivanju o budućnosti Ukrajine moraju imati svi njezini građani, uključujući i veliku većinu onih koji se trenutačno nalaze na teritoriju Ruske Federacije.
Ovakav naglasak na izborima ima dvostruku funkciju. S jedne strane, njime se unaprijed osporava legitimitet sadašnjeg ukrajinskog vodstva kao potpisnika mira, čime se svaki dogovor može dovesti u pitanje. S druge strane, upozorenjem da se izbori ne smiju koristiti kao povod za primirje Moskva zatvara prostor za model "pauze u ratu", kakav je postojao u ranijim fazama sukoba, i jasno poručuje da politički proces ne smije dovesti do promjene odnosa snaga na bojištu.
Nadalje, Lavrov upozorava kako su pregovori o statusu teritorija, što se tiče ruske strane, zatvoreni.
– Kijev i njegovi zapadni pokrovitelji moraju priznati nove teritorijalne realnosti – rekao je, navodeći da se one odnose na Krim i Sevastopolj te na Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku, kao i na Zaporišku i Hersonsku regiju, koje Moskva smatra dijelom Ruske Federacije. On ovim vrlo jasno teritorijalno pitanje izuzima iz pregovaračkog okvira, bez prostora za reviziju ili privremena rješenja.
Ovakvim pristupom Rusija ne pregovara o granicama, nego o njihovu priznanju, čime se zapravo mirovni razgovori svode na prihvaćanje postojećeg stanja ili nastavak rata. Jasne poruke poslao je i oko statusa Ukrajine, ali i ponovio denacifikaciju, što je narativ koji se koristi od početka rata.
– Temeljna načela na kojima je ukrajinska državnost bila priznata moraju biti obnovljena – rekao je Sergey Lavrov, navodeći da to uključuje neutralni, nesvrstani i nuklearno neutralan status Ukrajine, njezinu demilitarizaciju i denacifikaciju te prekid vojnog jačanja Ukrajine koje sada rade zemlje NATO-a.
Uza sve to, rat i dalje, prema Rusima, ostaje vrlo jasna i otvorena mogućnost, ako pregovori ne uspiju. Preciznije: rat nije privremeno sredstvo pritiska, nego ravnopravni instrument politike.
– Svi ciljevi specijalne vojne operacije bit će ostvareni – po mogućnosti pregovorima, ali ako bude potrebno i vojnim sredstvima – istaknuo je Lavrov, dodajući da ruska vojska drži stratešku inicijativu i da Zapad toga svjestan. Taj Zapad ipak dijeli na SAD i EU.
– Predsjednik Trump ulaže ozbiljne i iskrene napore kako bi pronašao rješenje, nastojeći ne popustiti pod pritiscima kijevskog režima i Europljana – rekao je Sergey Lavrov, pozicionirajući Sjedinjene Države kao ključnog posrednika u mirovnom procesu.
Istodobno, europske zemlje opisane su kao faktor koji svojim pritiscima otežava postizanje dogovora. Takvim razdvajanjem uloga Moskva odgovornost za ishod pregovora premješta prema Washingtonu, dok Europu svodi na političku, a ne posredničku stranu u procesu, koja stoji uz Kijev.
Kako to on misli, vojno ako je potrebno? 3-dnevna operacija se razvukla na 4 godine, pa jos nista? A da on bolje odluci napasti neku NATO drzavu, pa da vidi kako zaista izgleda 3-dnevna vojna operacija?