Mirele Delić Balić (40) nije bilo u odbojci desetak godina, a onda je ove sezone prihvatila posao prve trenerice Splita, a i pozvana je u stručni stožer hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije. Dogodilo se nekako u isto vrijeme da je i njezin suprug, Ivano Balić, postao pomoćni trener muške rukometne reprezentacije.
– Nije me u odbojci bilo desetak godina zbog djece. Sada su nešto veća pa si mogu priuštiti odlaske na treninge. Vigo ima sedam, a Nola pet godina. Kako smo Ivano i ja oboje trenutačno treneri, uspijevamo se nekako nadopunjavati. Kad sam ja na treningu, on čuva djecu i obrnuto – kaže Mirela.
Šesta s “dječjim vrtićem”
Kao mlada trenerica uspjela je sa Splitom ove sezone osvojiti šesto mjesto u Superligi.
– Jako se ponosim igračicama. Sve su one redom školarke i studentice. Imamo možda najmlađu ekipu u ligi. I pomladak nam je odličan. Tako su mlađe kadetkinje prve u Hrvatskoj, a kadetkinje i juniorke treće. Prošle sezone sam u Splitu bila pomoćna trenerica, a sada sam prva trenerica. Baš mi je užitak raditi – ističe Mirela.
Što ćete raditi u reprezentaciji?
– To još ne znam. Moram razgovarati s izbornikom da vidim u čemu mogu pomoći. Znam da reprezentacija od svibnja do rujna ima jako puno obveza. Nisam sigurna da ću cijelo vrijeme biti uz njih jer zbog djece to jednostavno ne mogu. No, kako Split nije daleko od Zadra, vjerujem da ću veći dio vremena biti na raspolaganju stručnom stožeru – napominje Mirela.
Prve odbojkaške korake napravila je u rodnom Dubrovniku.
– Kao mala često sam na ulici igrala graničara, pa nogomet, nešto malo košarku, čak sam jedno vrijeme znala posuđivati reket i udarati lopticu o zid. Onda sam u osnovnoj školi prihvatila poziv profesora tjelesnog odgoja koji je tražio djevojčice za odbojku. Otišla sam na trening, sport mi se jako dopao i takao sam počela trenirati. Kako sam bila visoka (188 cm, nap. a.), odmah su me stavili na mjestu srednje blokerice. Imala sam sreće što sam ušla u seniorski sastav Dubrovnika s kojim sam osvojila Ligu prvaka 1998. godine. Imala sam 17 godina – kaže Mirela.
S 18 godina prvi put odlazi od kuće, u Vukovar gdje je igrala za tamošnji klub. Potom je u Hrvatskoj igrala za Azenu i Mladost, a zatim otišla u inozemstvo. Igrala je u Sloveniji (Branik), Rusiji (Uraločka), Španjolskoj (Tenerife), Turskoj (Beşiktaş), Francuskoj (Cannes) i Azerbajdžanu (Baku).
U Bakuu ljudi u crnom
– Ako me pitate gdje mi je bilo najljepše, moram reći na Kanarima, u klubu Tenerifeu. Tamo je lošije vrijeme bilo samo u siječnju, a svi ostali mjeseci su sunčani. Svaku slobodnu nedjelju bila je obvezna plaža i guštanje na suncu. Nije mi loše bilo ni u Cannesu, ista je klima, samo je bilo više kišnih mjeseci.
Kako vam je bilo u Bakuu?
– Uh, u to vrijeme na utakmice su dolazili samo muškarci. I to većina odjevena u crno pa mi je to izgledalo prilično sablasno. Žene nisu dolazile na utakmice. Žene se nisu mogle ni vidjeti na ulici poslije 20 sati. Zanimljivo je da je centar grada bio sav u blještavilu, s tisućama lampica, a samo kilometar dalje ljudi su spavali na cesti u kartonskim kutijama. Vožnja taksijem bila je zabavna. Vozite li se pet ili dvadeset minuta, cijena je uvijek ista – pet eura.
Bili ste dio sjajne generacije odbojkašica s kojima ste igrali na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2010. godine?
– Da, u sastavu su tada bile Sanja Popović, Senna Ušić, Maja Poljak, Mia Jerkov, Jelena Alajbeg, Marina Miletić, Ana Grbac, Ilijana Dugandžić, Ivana Miloš. U prvom kolu smo senzacionalno pobijedile Kubu s 3:0, no to nije bilo dovoljno da idemo dalje. U skupini su Kuba, Tajland i Hrvatska imali isti broj bodova. Nažalost, ispale smo zbog nekakvog sitnog količnika. Šteta, mogle smo daleko dogurati. Izbornik nam je bio pokojni Miroslav Aksentijević. Baš sam bila tužna kada sam čula da je poginuo u prometnoj nesreći. Imao je divan odnos prema svim igračicama – prisjetila se Mirela.
Nešto malo igrali ste i odbojku na pijesku?
– Sa Sennom Ušić bila sam jednom druga na turniru u Filipu i Jakovu.
S kim se najčešće čujete od bivših suigračica?
– Sa Sanjom Popović Gamma, Majom Poljak, Ivanom Miloš... – zaključila je Mirela.
>> Pogledajte 10 pitanja za Niku Fleiss
To je majka! Sigurno joj je bilopredivno sa djecom a i njima.