Pred početak Europskog prvenstva u nogometu 2024. Joško Jeličić nastupa kao komentator na HRT-u. Vrijeme je uobičajeno hrvatsko, istina prije Plenkovićeve samopromocije u ozempic poglavnika, no ipak su na javnoj televiziji društveno-politički poželjne šovinističke eskapade protiv Srba, a rulji se nije mrsko nasmijati ni stranim radnicima. Jeličić tad izgovara onu svoju čuvenu bazu o tome da će Hrvatska s doseljavanjem Nepalaca, i njihovim zalaženjem u našu genetsku bazu, izgubiti na skok igri. Nakon toga sam u kolumni u 24sata Jeličića nazvao "solinskim dinamovčetom", koje se ruga stasu Nepalaca, i tako raspaljuje pivnički fašizam, dok se novinar HRT-a kikoće "kao idiot dok ga maslačkom šošolje po golim mudima". Premda je Jeličiću upućen bio sav moj prijezir, tekst je zapravo govorio o HRT-u, toj atomskoj centrali posvemašnjeg zla, i o ciničnom njihovom ograđivanju od Joška Jeličića. I nije me u trenutku bilo briga ni za HRT, ionako sam tamo na crnim listama, cenzuriran i zabranjen odavno, kao ni za samog Jeličića.
Pravi razlog zbog kojeg je Jeličić likvidiran ipak je, na žalost, u njegovu talentu. Demonskom, amoralnom, ali talentu! Ne smije se nikad pred zbor u kojem reve društvo bez sluha dovoditi nekog tko je muzikalan. Talent je vrlina samo u društvu talentiranih
Otvori KEKS Pay
