U lipnju je Dubrovnik bio domaćin utrka Svjetskog prvenstva električnih glisera (E1 Series) a jedna od najzaslužnijih osoba što je najveći hrvatski turistički biser bio u prilici ugostiti tako prestižno natjecanje je Alen Bošković. Gospar Alen dugogodišnji je glavni tajnik Dubrovačke zajednice športova, a ljubiteljima sporta iz ostatka Hrvatske poznat je kao bivši vaterpolski as. Što u kapici matičnog Juga, ali i u bojama splitskog POŠK-a s kojim je 1999. bio prvak Europe. I to ne kao statist, već kao strijelac pobjedonosnog pogotka, iz četverca, i to velikom Aleksandru Šoštaru, za konačnih 8:7. Iste te godine osvojio je reprezentativno srebro u Firenci, a samo dvije godine kasnije prvakom Europe postao je i sa svojim Jugom, no kada smo ga za nedavna razgovora pokušavali vratiti u slavne igračke dane, tome se pomalo protivio.
– Bio je to prekrasan život, s krasnim ljudima i publikom u našem Gružu i drago mi je da sam ga živio. No, ostavio sam to negdje iza sebe i okrenuo se drugim izazovima.
Ipak, uspjeli smo iscijediti ponešto i o njegovim počecima i njegovu čudesnom eretu, šutu s otklonom tijela u stranu.
– Nakon sedam godina plivanja, u mojim vaterpolskim počecima lopta mi je bila teška pa sam našao neki svoj način šutiranja te sam kao dešnjak mogao igrati na desnoj strani ne samo kao vanjski nego i kao krilo. No, forte mi je bio pregled igre.
Dvije godine nakon igračke karijere počeo je raditi u Dubrovačkom savezu sporta, najprije kao vršitelj dužnosti, a potom i kao glavni tajnik. A za problematiku dubrovačkog sporta koju živi već 16 godina reći će:
– Naš problem je prostor, Dubrovnik je na skučenom prostoru. Grad se trudi, napravili smo dobar dokument, postoje želja i volja i napravljene su sve potrebne radnje za izgradnju nove dvorane. S obzirom na to da to nije mali iznos, sada se traži pomoć države.
Ne predstavljaju na najvišoj nacionalnoj razini dubrovački sport samo vaterpolisti Juga.
– Mi imamo sjajne košarkašice koje su prvakinje države, odlične džudaše, prvake Hrvatske u stolnom tenisu, automobiliste koji su najbolji u državi, ali i dobre plivače. Puno je sportaša koji nemaju uvjete za rad kao drugi, a ipak ostvaruju rezultate.
A što je s dubrovačkim nogometom?
– U trećoj smo ligi i to je lako objasniti. Da bi se imao nogometni klub koji bi igrao u najvišem rangu, treba imati infrastrukturu i dovoljno financija i to ne samo od lokalne samouprave već i od privatnog sektora. A zna se da u Dubrovniku privatni sektor počiva na hotelskoj industriji u kojoj je jako teško pronaći jake partnere koji bi mogli podupirati sport. Hoteli su u rukama stranaca, a oni jednostavno nisu zainteresirani za lokalni sport.
No, ono za što su Dubrovčani zainteresirani, i obični i dobrostojeći, jesu atletske utrke.
– U Dubrovniku to postaje tradicija i velik broj je uključen u organizaciju utrka. Mi se zovemo Du Motion Team i produkciji radi nas 50-ak, a kada su utrke, onda nam se i ostali priključe. Glavni događaj je polumaraton, no imamo i pet kilometara za građane, dječju utrku, utrku na Pelješkom mostu, ali i utrku dubrovačkim zidinama i utrku u zračnoj luci. Trči se pet kilometara po pisti kojom uzlijeću zrakoplovi i tako nešto imaju London, Pariz i New York, ali samo noću kada nema letova. A naša specifičnost je što se utrka održava u sumrak u ožujku, kada ima manje letova.
Posebno atraktivnom čini se i utrka povijesnim dubrovačkim zidinama.
– To organiziramo u suradnji s Društvom prijatelja dubrovačke starine i na njoj sudjeluje samo 100 trkača koji, s obzirom na to da je riječ o fortifikacijskom objektu s dosta skalina i uskih prolaza, kreću u razmaku od 30 sekundu i trče oko dva i pol kilometra. Za tu utrku plaća se kotizacija i ona se brzo rasproda. Inače, naše su utrke otvorene za sve i nemamo nagradnog fonda pa nam rijetko dolaze vrhunski atletičari koji trče za nagrade, što im ne zamjeram.
U koje doba dana se trči Pelješkim mostom?
– Krenemo u noći 29. svibnja i to je neki naš uvod u Dan državnosti. Most je simbol povezivanja, ali i simbol i pečat mlade hrvatske države. To bude jedini dan u godini kada možete preko tog mosta pješice odnosno trčeći.
Posebna je i utrka "Du motion".
– U njoj volontira više od 450 djece i mladih koje s radošću uključujemo u volontiranje na ovoj utrci humanitarnog karaktera. Naime, svake godine trčimo za nekoga i dosad smo skupili 90 tisuća humanitarnih eura. Ovakvim akcijama u predsezoni dobijemo 13 tisuća noćenja i ukupan ekonomski učinak na zajednicu bude oko dva i pol milijuna eura.
Bošković je bio jedan od nositelja organizacije dijela vaterpolskog Prvenstva Europe, a nas je zanimalo kako je došlo do utrka električnih glisera?
– E1 je nešto što smo organizirali paralelno s inozemnim partnerom, s Britancima, koji je došao s gotovo 400 svojih ljudi. Još u listopadu sam dogovorio s ljudima iz grada da nam izađu u susret i oslobode prostore, a u susret su nam izašli i neki koncesionari poput restorana na plaži Banje. Staviti veći dio grada u potrebe produkcije ogroman je zahtjev jer je u pitanju svjetska baština, a partneri nisu znali da se, recimo, vozilom ne može u stari grad, a dovezli su 22 šlepera opreme pa su to dopremali brodovima.
Može se očekivati da ćemo električne glisere, kao primjer plave ekonomije, u vodama između Lokruma i plaže Banje viđati i sljedećih godina?
– Imamo trogodišnji ugovor no jako je puno zainteresiranih, neki veliki gradovi žele ući u ovu priču, pa se može dogoditi da se mijenjaju domaćini kao u formuli 1. S obzirom na to da smo ove godine imali kratak rok za pripremu slavni vlasnici timova poput LeBrona Jamesa, Nadala, Drogbe, Willa Smitha bili su rasprodani unaprijed. No, kada budemo imali više vremena za pripremu, onda vjerujem da će nas neki od njih upisati u svoj raspored – uvjeren je Bošković.
Otvori KEKS Pay
