Da je netko greškom prebacio na MAXSport par minuta nakon što je Patrik Kolarić dao znak za kraj utakmice, pomislio bi da je Rijeka pobijedila Dinamo. Ne bi tada više bilo rezultata u gornjem lijevom kutu ekrana, a taj bi sugerirao nešto sasvim drugačije. Kod riječkih je snaga stajala nula, a kod zagrebačkih - dvica. Ali navijači su dali gasa kad je igra već stala, a to će bijelima doći kao melem na sve rane zadobivene u okršaju s - boljim suparnikom. Rijeka je utakmicu odigrala u dva različita tona. A kad je jedan "falš", drugi i da je koliko god pogođen, opet će teško ispraviti prethodni.
Visio je Dinamo opasno sredinom drugog poluvremena, Rijeka je u barem pola sata nastavka bila kudikamo bolji suparnik, ali neće to puno značiti nikome jednom kad se bude krojio konačni poredak. Jasno, daleko smo od trideset i šeste prvenstvene dionice, ali ako se po jutru dan poznaje... Dinamo je nad Rijekom stvorio već itekako opipljivih plus pet, a samo su tri utakmice odigrane.
A da su se bijeli nakon prvih 20 uspavljujućih minuta samo na vrijeme trznuli iz polusna, situacija bi možda bila drugačija. Ovako, upali su u zamku Marija Kovačevića čiji su puleni iskoristili sve ono što su trebali kako bi se osladili bodovima. Dion Beljo, a dojam je da se o dvostukom strijelcu ponajmanje priča nakon utakmice, predobar je u ulozi egzekutora da ne bi pospremio zicer i zabio s bijele točke. O ispravnosti kaznenog udarca bi se isto tako dalo, ali 'ajmo se povesti za onom da se suđenje ne komentira...
Rijekina vizija iz drugog dijela, kada se na ho-ruk mijenjaju ustaljene pozicije pojedincima ne smije postati standard. Đalović je i ne samo nakon velikog odmora dobrano sve pretumbao ne bi li našao slabu točku plavih ili možda otkrio neki novitet u svojih igrača. Nadamo se da je vidio koliko mogu, recimo, Silvio Ilinković i Justas Lasickas. Dvojac je to koji mora, baš mora dobiti priliku već u četvrtak protiv PAOK-a. Za mladog Ilinkovića ovo je "go-time" kad već nema Dejana Petroviča, a kapetan nogometne reprezentacije Litve nudi jako puno u riječkoj igri.
Nakon svega... Depra? Ma kakvi. Nema smisla padati u mentalne ili kakvegod provalije, jer one sada ništa dobro neće donijeti. Ni igračima, a ni navijačima koji su svojom reakcijom nakon devedesete pokazali da su vjetar u leđa Rijeci. Idemo po Europu! Idemo pobijediti taj PAOK i na taj način poslati poruku prvaka.
Danas samo dobre vijesti. Dinamo pobijedio Rijeku, Hrgović pobijedio Adeleyea, a Hajduk živi vječno.