Zašto hrvatska javnost nimalo ozbiljno ne doživljava Ivana Smolčića? Ovo pitanje ne postavljam kolegama iz medija, ovo pitanje postavljam isključivo pratiteljima nogometa, dakle vama.
Na jednom hrvatskom portalu izašla je anketa koja je glasila "Odaberite desnog beka za postavu Hrvatske", aludirajući na postavu za Svjetsko prvenstvo ovog nadolazećeg ljeta. Ponuđeni igrači bili su Josip Stanišić iz Bayerna, Ivan Smolčić iz Coma, Josip Juranović iz Union Berlina i Moris Valinčić iz Dinama, a glasalo je oko 4500 ljudi, što je prilično relevantan uzorak za dobiti dobru sliku o javnom mnijenju nogometne publike.
Naravno, kako i treba biti, Stanišić je uzeo prvo mjesto s 1563 glasa. Međutim, onda rupe u logici dolaze na drugom i trećem mjestu. Na drugom mjestu se našao Valinčić s 1167 glasova, na trećem se našao Juranović s 1129 glasova, a na prilično dalekom posljednjem mjestu se našao Smolčić sa 620 glasova.
Usporedimo kod ova tri igrača (svi ponuđeni desni bekovi osim zasluženo neprikosnovenog Stanišića) na trenutak trenutačne statuse, stanja, jačine liga, kontinuitet izvedbi i sve ono što je važno za procijeniti koliko je određeni nogometaš u danom trenutku kvalitetan i na kojoj je zaista razini.
Ivan Smolčić je ove sezone kod Cesca Fabregasa u Comu, hit momčadi talijanske Serie A koja se u trenutku pisanja ovog teksta nalazi na šestom mjestu ligaške ljestvice, igrao prilično često. Iako se Smolčić za minute natječe s dva beka koji su u Comu reputacijski smatrani većim i važnijim imenima od njega, Ignace van der Brempt i Mergim Vojvoda, Smolčić je od sve trojice odigrao najviše minuta na poziciji desnog beka. Od 17 utakmica u kojima je bio dostupan za igru, Smolčić je bio starter u deset utakmica, u četiri je ušao s klupe, a u tri je ostao na klupi.
Među tri je najbolja igrača u klubu i po uspješnim startovima i po presječenim dodavanjima, a u tim statistikama odlično kotira i u cijeloj ligi. Osim statistika, impresionira i dojam kad gledamo utakmice Coma. Sjetimo se samo utakmice protiv Juventusa u kojoj je totalno neutralizirao suparničku zvijezdu, Kenana Yildiza, pa dvoboja protiv Atalante u kojem nije imao problema pri zaustavljanju Ademole Lookmana, ali i okršaja s Lazijem, u kojem je u završnici anulirao kapetana Mattiju Zaccagnija, čovjeka kojeg se jako dobro sjećamo sa zadnjeg Eura, kad nam je golom za Italiju u sudačkoj nadoknadi srušio sve i poslao Hrvatsku kući s turnira.
Idemo dalje. Josip Juranović je ove sezone kod Steffena Baumgarta u Unionu, koji se trenutačno nalazi na osmom mjestu ljestvice Bundeslige, odigrao svega 43 minute nogometa. Od 18 nastupa u kojima je mogao zaigrati, Juranović je dobio tek tri ulaska s klupe. Jednom je u jednom navratu kao desni bek odigrao 20 minuta, jednom kao desni vezni šest minuta, te jednom kao lijevi vezni 17 minuta. Nažalost, Juranović nije bio kondicijski spreman za neke od ovih duela, i tu nije bilo riječ ni o kakvim ozljedama; jednostavno je samo bio nespreman. Prema ocjenama statističke platforme SofaScore, samo je veznjak Tim Rothe ove sezone pružao lošije izvedbe u Union Berlinu od Juranovića.
Dodajmo k tome i prošlu sezonu u kojoj je upisao svega 17 nastupa. Naravno, Josip nam je posebno ostao u srcu zbog one izvedbe protiv Brazila u Kataru 2022. godine, a i zbog nekolicine drugih izvedbi, međutim, bila bi laž reći da je u posljednje dvije sezone na visokoj i ozbiljnoj razini, na razini za koju znamo da na njoj može biti.
Moris Valinčić je u početku sezone bio neupitno najbolji desni bek HNL-a. U Dinamu je svojom ulogom pseudoveznjaka, svojim pozicioniranjem tijela, pravovremenim kretnjama (bilo napadačkim ili defenzivnim) te generalnom svestranošću uistinu zaludio dio hrvatske nogometne javnosti, a nije prošao nezapaženo ni kod izbornika Zlatka Dalića, koji ga je u jednom mini-ciklusu stavio i na pretpozive za reprezentaciju. Uistinu je bio žila kucavica momčadi Marija Kovačevića, sve do one ozljede na lošem terenu u Vinkovcima krajem listopada, kad je u utakmici protiv Vukovara slomio metatarzalnu kost.
VEZANI ČLANCI:
Bez ikakve sumnje je Valinčić pokazao ogroman potencijal i visoku kvalitetu. Međutim, moramo biti realni i kazati da je igrati na tjednoj bazi poput igrača kao što su Dušan Vuković, Ognjen Bakić ili Josip Mitrović znatno lakši zadatak nego igrati protiv (navest ćemo krilne igrače iz klubova između srednjeg i donjeg dijela ljestvice Serie A, kao što smo napravili i za HNL), Zakarije Aboukhlala, Riccarda Sottila, Armanda Laurientéa ili Nicola Zaniola. Ni jednom Toniju Fruku iz Rijeke nije lako doći do minuta u reprezentaciji pored jednog Marija Pašalića iz Atalante, koliko god Frukove brojke i dojam bili bolji, i to je sasvim logično jer Pašalić igra protiv znatno žešće konkurencije na tjednoj bazi, a i dalje prikazuje dobre igre.
Ovim tekstom se ni u kojem smislu ne želi reći da je Smolčić definitivno ili stopostotno bolji nogometaš od Valinčića i Juranovića. Želi se samo reći da u posljednjih nekoliko mjeseci igra više i bolje od Juranovića te da igra u daleko većoj i zahtjevnijoj konkurenciji nego što to radi Valinčić, i želi se reći da je, sa svim tim nepobitnim činjenicama, baš ovakvo intenzivno podcjenjivanje Smolčića od strane hrvatskog nogometnog puka krajnje nepošteno.
Otvori KEKS Pay
