Ira Morić članica je CRO teama, projekta Hrvatskog odbojkaškog saveza i PESG-a za razvoj mladih talenata, koja s ostatkom suigračica od ove školske godine pohađa Privatnu ekonomsku i sportsku gimnaziju (PESG). CRO team jedinstven je u regiji – 12 članica najboljih odbojkašica u dobi od 16 i 17 godina pohađaju PESG, zajedno žive i treniraju pod palicom iskusne Svetlane Ilić. Ira Morić sportsku je karijeru započela u Austriji gdje je s roditeljima živjela do prošle godine.
– Jako sam zahvalna što ovaj školski sustav u PESG-u omogućava učiteljima potpuno razumijevanje prema sportašima kojima je dan od 8 do 21 sat potpuno ispunjen. Omogućava nam da uz školovanje imamo dva treninga dnevno i da pritom nijedna strana ne bude zakinuta – objašnjava Ira Morić.
Kako izgleda jedan prosječan dan?
– Ponedjeljkom se primjerice budimo oko sedam, onda imamo teretanu sat i pol, ručamo, spremamo se za nastavu. Nakon nastave idemo na drugi trening s loptom, pa večera, koja je najčešće rezervirana za regeneraciju, analizu utakmica i druženje s curama, tako da se poboljša i timski duh na terenu i izvan terena. Atmosfera je dobra, iako smo sve drugačije i puno nas je. Nekada dođe do nesuglasica, ali to se sve riješi razgovorom i jako mi je drago što smo našli zajednički jezik koji je i na terenu i izvan njega jako vidljiv.
Kakva je trenerica Svetlana Ilić?
– Stroga i pravedna. Imamo respekta prema njoj, veliki je autoritet i uvijek je jasno što hoće reći, jako puno toga naučimo od nje. Prošla je toliko toga, pa nam uvijek priča o svojim suigračicama, savjetuje nas o svemu, jako je veliki uzor, baš kao i cijeli stručni stožer.
Koliko zapravo ostane slobodnog vremena u danu uz sve ove obaveze?
– Mislim da se slobodno vrijeme uvijek može naći, uvijek ima taj neki prostor za regeneraciju, bilo da je to pročitati knjigu, prošetati ili nazvati roditelje. Ali regeneracija je jako bitna za sportaša, jer bez toga bi možda čak i došlo do burnouta – ističe Ira.
Odbojka je vaš prvi sport?
– Bavila sam se prije raznim sportovima, ali kad sam krenula s odbojkom shvatila sam da sam timski igrač. Timski sport puno je zabavniji, lijepo mi je biti okružena suigračicama s kojima dijelim isti cilj i zajedno smo si podrška.
Iza vas su već i neka velika natjecanja.
– Prošle sam godine bila na Europskom prvenstvu za odbojkašice do 18 godina (U-18) u Rumunjskoj, a bila sam i na Svjetskom prvenstvu u Peruu U-17 i tu sam osjećala posebnu odgovornost, jer je to moje godište i to je nešto što se nikad neće zaboraviti. Igrati protiv odbojkaških velesila poseban je osjećaj.
Kakav je osjećaj igrati na terenu s takvim ekipama?
– Fenomenalan. Prva je utakmica, sjećam se, za mene bila toliko stresna, ali smo prije nje imali mentalni trening koji nam je nekako olakšao cijelu situaciju i znale smo na što možemo utjecati, ali i da postoje stvari izvan naše kontrole. Vidjeti pune tribine i izaći na teren s takvim igračicama poseban je osjećaj.
Prošle ste se godine preselili u Zagreb zbog sporta, roditelji i brat ostali su u Beču. Koliko je bilo teško?
– Sport me jako puno toga naučio, odgovornosti prema sebi i drugima. Discipliniranija sam, izvršavam sve svoje obaveze na vrijeme, kako školske tako i sportske. Organiziranija sam, planiram unaprijed, tako da me sport oblikovao i u tom smislu. Dolazim iz sportske obitelji, moji su roditelji bili košarkaši, a i mlađi brat trenira košarku. Roditelji su mi jako velika podrška i uzor, uvijek prihvaćam njihove savjete. Često mi nedostaju, ali tada ih nazovem, popričamo i bude ok.
Tko vam je sportski uzor?
– Tijana Bošković mi je uzor, ona mi je stvarno top igračica.
Volite putovati?
– Da, jako. Na početku mi je bilo teško voziti se pet sati kombijem, ali sad mi je to laganica. I uvijek imamo lijepa sjećanja s putovanja. Mislim da je to jedna od najljepših stvari u sportu.
Koji je najveći sportski cilj?
– Volim si postaviti podciljeve, male ciljeve koje ću onda radom i trudom postići. Najveći mi je cilj postati uspješna odbojkašica i biti jednostavno u tom segmentu poznata te da se sav taj rad i trud na kraju isplate. U srpnju imamo U-19 Svjetsko prvenstvo u Osijeku, a nakon toga EYOF, svojevrsne olimpijske igre za 2008. i mlađe. Cilj mi je ostvariti što bolji rezultat, da se vidi sav trud koji smo ulagali u ovu sezonu, pokušat ćemo to pokazati na terenu.
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
– Volim šetati i obožavam filmove. Filmove bih mogla gledati cijele dane, pogotovo psihološke trilere.
