Nakon što je u Saitama Areni održana ceremonija otvaranja novogodišnje Rizinove priredbe, Mirko Filipović bio je zvijezda press-konferencije jer za japanske medije, s obzirom na njegovu golemu popularnost, njegova nazočnost u Japanu nakon sedam godina bila je prava poslastica.
- Svečanost otvaranja bila je uistinu sjajna i to me podsjetilo na dana provedene u organizaciji Pride. Rekao sam svom bivšem menadžeru Kenu Imaiju, da je ovo otvaranje možda bilo čak i bolje jer ovo s orkestrom bilo je nešto najljepše što sam, na bilo kojoj borilačkoj priredbi, ikad vidio.
Prenosimo vam određena pitanja postavljena najvećem hrvatskom MMA borcu a jedno od prvih bilo je kako se osjeća biti prisutnim na desetom rođendanu organizacije Rizin čiji ste i sam bili član?
- Rizin je bio dio mog života a ja sam bio dio Rizina. Imam sjajna osobna sjećanja a Rizin ne samo da je preživio deset godina nego je i nastavio rasti. Sretan sam što sam ovdje i participirati u ovoj sjajnoj priredbi. Ja sam doista impresioniran s ovom svečanošću otvaranja.
Poznato je da ste se umirovili no ljudi pričaju da bi voljeli vidjeti vas opet u ringu. Jeste li uistinu umirovljeni ili imate neke plan boriti se?
- Ja sam umirovljen više od šest godina. Nikad nisam ozbiljno planirao povratak no bili su neki razgovori oko ekshibicijske borbe po boksačkim pravilima s Fjodorom Jemjeljanjenkom. Jednom borac uvijek borac. Kada sam vidio ovu atmosferu u Saitama Areni podsjetilo ne na moje dane na Prideovim i Rizinovim priredbama. Saitama Arena je posebno mjesto za mene, to je dvorana u kojoj sam odradio najveći broj svojih borbi. Lijepa su to sjećanja koja me povezuju sa Saitamom i Japanom. Nemam nikakvih planova no kada sam ovo vidio stari plamen je počeo gorjeti u meni.
Objasnite vam sadašnji režim treninga?
- I dalje treniram svaki dan jer to je dio mog života, to me čini sretnim ali i zdravim. Imam prilično jak režim treninga. Radim puno povlačenja, sklekova, marince... Treniram 45 minuta svako jutro što ja i ne doživljavam treningom. Život je puno lakši kada ste u formi. Želim držati svoje tijelo u formi. To me motivira, prvo od svega jest zdravlje. Kao što znate ovo je najteži sport na planetu. Imao sam 11 ozljeda, svako koljeno sam operirao dvaput da ne govorim o polomljenim kostima. Moram trenirati, i dalje mogu napraviti špagu. Ne radim jake sparinge kao nekada ali ih još uvijek radim. Zapravo, radim sve što me čini sretnim i što me čini fit. Kada ne bih trenirao moje tijelo bi se raspalo. Prva stvar nakon buđenja jest trening nakon čega tijelo traži proteinski šeik i suplemente.
S obzirom na to da je borilački umirovljenik je li zapratio nekoga od boraca koji su se te večeri borili?
- Da budem iskren ne nisam. Jer ne pratim lakše kategorije i ne znam ništa o sadašnjim Rizinovim borcima. Doduše, dan prije upoznao sam Renu Kubotu jer mi je prigodom presice u Roppongi Hillsu išla krv iz ogrebotine na nosu što sam zaradio, pri spariranju s jednim hrvačem, prije puta u Japan, a ona je priskočila i napravila mi make-up. S obzirom na to da mi krv nije nikako prestajala curiti ona mi je oko toga puno pomogla i ja joj se puno zahvaljujem.
No, imao je Mirko potrebu skrenuti pozornost na dva borca iz svog "gyma"-
- U mojoj dvorani imam zanimljive borce i već sam pričao s gospodinom Sakikabarom o njihovim mogućim nastupima na nekim od sljedećih priredbi. Jedan od njih je teškaš a drugi poluteškaš i jako su dobri borci i ja bih ih volio vidjeti u Rizinu. I siguran sam da ćemo oko toga i postići dogovor vrlo brzo.
Upitan o njihovim imenima, a mi pretpostavljamo da se radi o Marku Perkoviću i Mateju Batiniću, Mirko o tome nije htio.
- Mlađi je 22 godine a stariji ima 31 godinu. O imenima ne bih. Neka se mi prvo dogovorimo pa ćemo o tome kasnije.
Gledajući svečanost otvorenja ove priredbe Mirku su se vratile neka sjećanja što je napomenuo i u ringu u kojem je, na početku ceremonije, stajao sa svojim nekadašnjim rivalom Minotaurom.
- Ova dvorana budi najljepša sjećanja iz moje karijere. Dva najljepša trenutka moje karijere dogodila su se u ovoj Areni, ovdje sam osvojio dva pojasa, najprije onaj Prideov a potom i onaj od Rizina. A posljednji put ovdje sam se borio prije više od sedam godina.
A evo što je rekao na tu temu na novinarsko pitanje?
- Inače, imao sam puno velikih borbi u Saitami a nikad neću zaboraviti osvajanje Grand Prixa ali i pobjedu nad Aleksandrom Jemjeljanjenkom jer sam ovdje proveo šest tjedana pripremajući se za tu borbu. Sjećam se, pripremao sam se u Shimada Gymu s još petoricom boraca i sjećam se da smo biciklirali kroz Tokio.
Što biste poručili mladim i gladnim borcima kako bi što duže ostali u ringu?
- Moraš trenirati više od protivnika. Morate biti talentirani ali trenirati, trenirati, trenirati. To je jedini način do uspjeha. Morate biti mentalno jaki. Nije ovo sport za bilo koga. Da biste bili na top razinu morate biti talentirani. Uvijek svojim trenerima govorim da kod svojih boraca moraju imati specijalnost. Ja sam imao sjajan high-kick i middle-kick te dobru obranu. Morate imati specijalnost ako želite biti iznad ostalih boraca.
Otvori KEKS Pay
