Radomira Đalovića sjećamo se još dok je bio igrač Zagreba, uvijek je bio miran i vrlo simpatičan, nasmijani lik. Igrao je u puno klubova, ali najljepši trag ostavio je u dresu Zagreba i Rijeke za koju je u 74 utakmice postigao 33 pogotka i upisao 15 asistencija. I danas je 'zapalio' Rijeku kao trener, drži ju na prvom mjestu je iako momčad s Rujevice malo tko vidio na toj poziciji. Pogotovu nakon što je s 0:5 izgubila od ljubljanske Olimpije u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu. No, Đalović gura dalje i bori se, taj Rijeci lojalni strateg u dva je navrata nosio dres Rijeke kao igrač, potom obukao trenirki u trenerske vode krenuo kao pomoćni trener riječkog prvoligaša.
No, krenimo redom, Đalović je rođen u Bijelom Polju u Crnoj Gori i počeo igrati u lokalnom Jedinstvu. Sa samo 13 godina preselio se u Beograd, u omladinski pogon Crvene Zvezde. Život u baraci pored Marakane, dijeleći sobu s budućom zvijezdom Manchester Uniteda, Nemanjom Vidićem, oblikovao ga je kao igrača i osobu. Ipak, nije uspio izboriti mjesto u prvoj momčadi Crvene Zvezde, te je sreću potražio u Železniku. Prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se 2002. godine, kada je prešao u NK Zagreb. Bio je jedini reprezentativac U-21 selekcije Srbije i Crne Gore s adresom u Hrvatskoj. U Zagrebu je proveo dvije i pol sezone, a klub je u to vrijeme bio na vrhuncu, čak i igrao kvalifikacije za Ligu prvaka. Đalović ističe da je Zagreb bio najbolja opcija za njega u tom trenutku, te se pokazalo kao pun pogodak. Nakon raspada Srbije i Crne Gore, Đalović je zaigrao za crnogorsku reprezentaciju, za koju je u 26 nastupa postigao 7 golova. Njegova igračka karijera bila je šarolika, s iskustvom igranja u Njemačkoj (Arminia Bielefeld), Turskoj (Kayseri Erciyesspor), Rumunjskoj (Rapid București), Rusiji (Amkar Perm), Kini (Shanghai Shenxin) i Iranu (Sepahan).
Nakon završetka igračke karijere, Đalović se posvetio trenerskom poslu. U Rijeku se vratio 2022. godine kao pomoćni trener, prvo u stožeru Dragana Tadića i Fausta Budicina, a zatim i Sergeja Jakirovića. Njegova odanost klubu došla je do izražaja kada je, nakon Jakirovićevog iznenadnog odlaska u Dinamo, odbio napustiti Rujevicu i ostao kao jedini član stručnog stožera. I ostao je u stožer Željka Sopića, kojeg je i naslijedio kao glavni trener Rijeke. Đalovićev dosadašnji trenerski opus je vrlo uspješan. Rijeka pod njegovim vodstvom, ali i efikasno u napadu. Upravo je obrana temelj igre, a Đalović ističe važnost timskog rada i zalaganja svih igrača u defenzivnim zadacima. Zbog toga Rijeke do prije par kola HNL-a nije imala niti jedan poraz, iako i nije zabijala puno pogodaka.
Danas mu ponovno nije lako, uletio je u momčad kad je sezona već krenula, a u ovom je zimskom prijelaznom roku ostao bez još nekoliko važnih igrača kao Pašalić, Smolčić, Galešić i ne treba čuditi što je Rijeka onda upisala prve poraza (od Varaždina i Istre). Rijeci sad dolazi Dinamo na Rujevicu, veliki je to derbi u borbi za vrh, Đalovićeve trupe imaju četiri boda više od favoriziranog Dinama, u prošlom derbiju vratili su se pobjedama, slavili su u Osijeku s 2:0 i Đalović je očito i nakon tih prodaja važnih igrača, uz pokoje pojačanje, ponovno složio momčad koja će do kraja prvenstva imati što za reći, a Dinamo će, da bi došao do pobjede, morati biti na svom maksimumu.
Otvori KEKS Pay
svaka čast Đaloviću, ali najveća prepreka Dinamu su stalne ozljede ključnih igrača. Evo sad se oporavio nakon par mjeseci Sučić, a odmah iz pogona ispao na par tjedana Stojković...Petkovića nema mjesecima, Mišić isto više ne igra nego igra, Nevistić isto itd.