Razgovor s Nikicom Jelavićem namjerno sam započeo ležernijim uvodom ne bih li ga malo relaksirao nakon frustracija koje je javno iskazao nakon poraza Lokomotive na Poljudu. Naš talentirani trener pričao je o prvih nekoliko mjeseci u seniorskom nogometu...
- Uživam u rješavanju problematike s igračima. Uživam u ovom poslu i na terenu. Tada sam najmirniji i najbolje se osjećam. Imam neki svoj stil igre koji želim prenijeti na momčad, posebice na one mlade pred kojima je velika karijere. Mislim da za sada to jako dobro radimo. Dečki sve upijaju, jako sam zadovoljan na početku svoje seniorske trenerske karijere - počeo je Jelavić.
Na što se sada najviše oslanjate, autoritet igračke karijere ili neka druga vrsta samopouzdanja?
- Svaki segment je važan, karakter, stav, prepoznavanje situacija. U svlačionici imate 25 različitih karaktera i svakom od njih moraš pogoditi frekvenciju. Iskreno, nisam znao što mogu očekivati ulaskom u seniorski nogomet. To je potpuno drugačija priča od one na juniorskoj razini. Znao sam da će biti drugačije, no nisam mogao očekivati da će biti ovako teško. Ima jako puno posla, morate raditi danonoćno, no uživam i nije mi teško... - kaže Jelavić.
Stalno pričamo o tome kako je ključno omogućiti igračima što lakši prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet. Što je tu najvažnije?
- Jako važan je tajming. Netko nije spreman odmah za taj iskorak, nekome će trebati šest mjeseci posudbe. Postoji kategorija igrača koji to mogu odmah, no važno je taj proces obavljati postepeno. Mi to sada radimo s nekolicinom igrača koji su još juniori, ali imaju potencijal biti nositelji ove momčadi za godinu-dvije dana. Polako im dajemo minutažu da sazrijevaju, a samim seniorskim treningom oni će ubrzati svoj razvoj, razmišljanje u posjedu i pasu. Koliko će to biti dovoljno da igraju, ovisi o njima, koliko brzo mogu razviti potencijale da igraju na seniorskoj razini. Imamo trojicu igrača 2005. godišta koji su igrali u prvoj momčadi protiv Hajduka - naglašava Jelavić.
Nije poanta ubrzati one najtalentiranije, već one koji kasne, a za koju godinu mogu biti prvoligaška kvaliteta... Je li moguće to postići kako bi nam što manje igrača propadalo?
- Naravno da je moguće. Sve je do rada, koliko će igrač biti posvećen i slušati trenera. Na mlade igrače jako puno utječe okruženje i ponekad teško prihvaćaju trenerove savjete. Bez obzira na razinu talenta, upijaš li trenerove zahtjeve, najprije ćeš napredovati.
Što je vama ključno za vođenje momčadi, odnosno upravljanje svlačionicom?
- Svaki je segment važan. Najvažnije je imati i stožer koji te slijedi. Naravno, težinu ima i moja igračka karijera i logično da bi dosta mojih igrača htjelo igrati nogomet na vrhunskoj razini. Tu do izražaja dolazi i trenerski stav, a tako je u svakom sportu.
Čini mi se da je vaš najjači adut taj psihološki pristup?
- Ne mogu pričati o tome kakav bih trener htio biti. Takav sam, kakav jesam. Najprije iskren, igraču uvijek kažem točno kako stvari stoje. Igrač mora jednako prihvatiti pohvalu i kritiku. A svaka kritika je dobronamjerna. Važno mi je da igrač ne pruža otpor. Najbolji put je - šuti, radi i upijaj. To je najbolji i najkorektniji put. Kada nekome daš jasnu uputu, onda nema zareza. To je moj način komunikacije s igračima. Disciplina mora biti na visokoj razini, trenažni proces jak, uvijek se ide sto posto. Ja sam radnik i to želim prenijeti na igrače.
Jesu li to principi koje ste brusili tijekom karijere ili pokupili od nekog trenera?
- To je moj osobni stil. Uvijek sam teško radio, volim da mi tako momčad izgleda. Takav sam po prirodi. Naravno, dosta sam toga pokupio i neke stvari ti ostanu od nekih trenera. No, najviše se nekako vodim intuicijom. Vođenje momčadi je živi proces gdje ti je svaki dan potrebna modifikacija. Nisam rob svojih principa, uvijek se prilagođavam na bolje ako postoji put.
Koliko može ova momčad Lokomotive?
- Imamo nekoliko mladih i jako talentiranih igrača kakve Lokomotiva uvijek ima. Probat ćemo napraviti sve da, uz starije i iskusnije dečke, podići klince na razinu da ih u perspektivi prodamo jer to nam je glavni izvor prihoda za preživljavanje. Nadam se da ćemo nastaviti na ovoj razini u prvenstvu. Imamo jako zanimljivi potencijal za iskorak.
Koliko o takvim stvarima vodimo računa na razini ukupnog nogometnog sustava?
- Mislim da bismo mogli puno više stvarati igrače. U hrvatskim nogometnim školama mogao bi biti puno bolji rad. Treneri bi se isto tako trebali više educirati. Jer, mi smo igrački i trenerski talentirana nacija. No, postoji jako puno prostora za napredak. Stalno se pojavljuju mladi treneri s novim i modernim idejama, zato im treba dati šansu i stati iza njih.
Koje su nam najveće prepreke i nedostaci?
- Infrastruktura, nedostatak novca. U dosta klubova treneri u akademiji rade dva posla. O tome se može napisati knjiga ili više njih. Dok ne budemo shvatimo koliko nam je važan problem uvjeta rada, ne možemo ni pričati o iskoraku.
Kakav nam je ligaški nogomet?
- Liga nam napreduje, unatoč problemima, ipak pomičemo granice...
U tom se trenutku našeg razgovora pojavio - stric! U prolazu je prokomentirao:
- Napravit ću sve što je u mojoj moći da svi suci koji nepošteno i tendenciozno sude, budu adekvatno kažnjeni...
Kako to mislite?
- Nemam potrebu ništa objašnjavati, zna se kako suci mogu biti kažnjeni... - kazao mi je Nikica Jelavić stariji.
Nisam siguran je li ova izjava bila u šali i off the record, no nisam odolio da je ne prenesem!
Nikica mlađi okrenuo se utakmici na Poljudu oko koje je zadnja dva dana bilo dosta govora...
- Izgledali smo jako dobro. Nismo očekivali Hajduk s trojicom igrača u zadnjoj liniji. Odgovarao nam je taj stil njihove igre i jako smo dobro odgovorili, bili smo opasni u tranziciji. Nažalost, dogodila se ta sporna situacija sa zaleđem u kojoj mi je neshvatljivo da se to ne može vidjeti tijekom igre. Pa ni poslije VAR-provjere, ne mogu se pomiriti s tim da se takve stvari ignoriraju, stavljaju pod tepih i da ih nitko ne spominje. Prije Hajduka imali smo situaciju u Rijeci kada Jankovićev lakat u 60. minuti uopće nije provjeravan. Po meni je to, minimalno žuti karton, ako ne i izravni crveni. Zamislite da smo mi u Rijeci od 60. minute imali igrača više. A ta se situacija kasnije uopće nije spomenula i samo se sve stavilo pod tepih...
A tko takve stvari stavlja pod tepih?
- Pa, ne znam. Neću nikog imenovati. Samo želim da se sudi pošteno, u našu ili tuđu korist. Nogomet nam u ovakvim okolnostima sigurno neće napredovati...
Zašto već godinama ne možemo riješiti te probleme? Ili možda mi sve to doživljavamo previše ozbiljno. Pa suci griješe i u najjačim svjetskim ligama, u Ligi prvaka?
- Suci svugdje griješe i nema dvojbe da će opet griješiti. Isto kao igrači ili treneri. To nitko ne dovodi u pitanje. Međutim, problem je što se očite pogreške pokušavaju sakriti. Interpretiraju se na način koji je svakom normalnom, tko je igrao i tko nije igrao nogomet, uvreda za inteligenciju. Kada me tako netko krivo pokušava uvjeriti u nešto što vidim svojim očima, onda me vrijeđa, ne poštuje me. Nekad se osjećam kao da nikada nisam igrao nogomet. Ovako neće napredovati naš nogomet ni suci. Možda zato i imamo problema s klubovima u Europi, osim Dinama koji se konstantno nešto koprca na toj razini.
Dakle, jednostavnije bi bilo priznati pogrešku i o njoj raspravljati na normalnoj razini?
- Upravo tako.
Biste li drugačije reagirali da su vam službenim stavom priznali pogrešku?
- Imao sam taj slučaj već ove sezone. Sudac je pogriješio, priznao i kazao sam mu: 'Nema problema, sve pet...' Nemam problem s tim. Ali kada se traže manevri da se kamufliraju očite pogreške, takve me stvari izbace iz takta i vrijeđaju me. Nisam navikao na te stvari, to je potpuno nepoštivanje nogometa.
Tjera li vas to iz našeg nogometa?
- Ne još, ali je na dobrom putu. No, koncentriran sam na ono što radim. Ne tražim nikakve alibije, stvar je u tome da netko treba ukazati na ovakve stvari. Najgore mi je kada se stvari guraju pod tepih. Ako si pogriješio, snosiš posljedice i priča je završena, idemo dalje. Nema treće opcije. Prije prvog kola imali smo sudačko-trenerski seminar u Buzinu na kojem je istaknuto kako se mora čuvati slika hrvatskog nogometa prema inozemstvu. Ovo je obrnut smjer, ovako šaljemo potpuno krivu sliku - zaključio je Nikica Jelavić.
Otvori KEKS Pay
Jelavću i ti guraš pod tepih zašto jasno ne kažeš kad se i komu se tako sudi? Imenuj Hajduk i to je to! Valjda je i posljednji hajdukovac shvatio jedino na namještanje mogu biti prvi i to ako Dinamo nee napravi glupe stvari kao u prošlom prvenstvu!