Ivan Braveheart Gluhak (41), poznati hrvatski sportaš sa životnim putem punim preobrata, rokijevskom pričom u kojoj glavni akter uvijek pobjeđuje, i dalje se – bori. Danas je na krovu. Djetinjstvo je proveo u invalidskim kolicima, karijeru po ringovima u borbama za titule prvaka, a sada je iza njega više od 300 ravnih krovova na zgradama koje je postavio.
– Teško me je i susresti ovih dana, dolje na tlu, kad sam stalno na krovu – smije se Gluhak, pa nastavlja:
– Sjećaju me se mnogi po slobodnoj borbi, gledali su me u ringu, i u Moskvi, Beču, Göteborgu, Liverpoolu, Zagrebu, čak i u Groznom u Čečeniji. Silazio sam neki dan s 'lojtre', električar štema, pogleda me i pita "Čuj, jesi li ti Ivan Gluhak?". Bilo mu je nevjerojatno da sam sad s njim na gradilištu – govori bivši velteraš iz zagrebačke Dubrave.
Na krovu od 12. godine
Kao trogodišnjem djetetu dijagnosticirana mu je Perthesova bolest, koja zaustavlja cirkulaciju pa propadaju zglobovi koljena i kukova, a prijeti amputacija ili invalidnost.
– Dugo sam morao biti u kolicima, toliko me kao dijete sve boljelo, pogotovo kukovi. Nisam smio ni hodati, prijetila mi je i amputacija noge kao mališanu, ali sam tada srećom na vrijeme stigao u bolnicu – govori Gluhak.
Danas je vlasnik tvrtke ZG-Limont koju je naslijedio od obitelji. Rade hidroizolacije od temelja do krova, a najviše ravne krovove.
– S 12 godina ja sam već bio na krovu, moji su radili limariju, pa sam završio školu za limara. Nema tog kvarta u metropoli gdje nisam bio na krovu. Godinama sam radio kose krovove, ali danas smatram da su ravni bolji, dakako ako se naprave od kvalitetnih materijala i ako ih radi kvalitetna tvrtka. S krova sam sišao kad sam krenuo u karijeru, ali nakon što sam se oženio s Antonijom, stvorio obitelj, imamo tri prekrasne kćeri Katju, Niku i Ivu, eto me opet na mom poslu. Popeo sam se opet prije deset godina, krenuo s jednim kvadratnim metrom, možda dva, tamo na Sigečici gdje se radilo krovište nadstrešnice ulaza, a danas radim hidroizolacije krovova zgrade koji premašuju i 1000 kvadrata. Išao sam redom, metar ili dva krovišta pa sve do najvećih i najmodernijih zgrada koje se grade trenutačno u mom Zagrebu. Cijeli život želim graditi, a nadam se uskoro i poslovno-stambene zgrade od temelja do krova.
Koja je razlika između borbe u ringu i građevine?
– Uvijek sam volio građevinu, no borba na gradilištu zna biti teža nego u ringu. Za borbu bih trenirao, pripremao se za jednog protivnika, a ovdje danas u danu treba rješavati probleme, i to ne samo koji pristižu s jedne strane, kao u borbi, već napadaju s deset strana – smije se Gluhak pa dodaje:
– Šalu na stranu, da se nisam bavio sportom, koji me naučio disciplini, izdrživosti, snalažljivosti, izgradio me kao čovjeka, puno bi mi teže bilo danas raditi ovaj odgovorni posao. A borac nikad ne odustaje. Usto, građevina je kao i sport, ako želiš biti bolji od konkurencije, moraš raditi više, moraš biti izdržljiv i ostvariti zacrtani cilj.
Zašto je ravni krov, po vama, bolji od kosog?
– Tehnologija je napredovala, ravni krovovi su ekonomičniji, isplativiji, na kraju i moderniji. Ono što prekrije ravni krov od 100 kvadratnih metara, to je možda i 180 metara kosog. Nema šupljina, neiskorištenih tavana, a toplinska izolacija je idealna. Ekonomičnije je, učinkovitije... Kažem, naradio sam se kosih krovova, ali i ravnih, pa govorim iz iskustva.
Mnogi se sportaši nakon karijere teže snalaze u "civilnom" životu. Kako je kod boraca?
– Uzmite Mikea Tysona, za njega je Željko Mavrović sjajno rekao da je bio velik borac u ringu, ali ne i izvan ringa. Imamo primjer Vitalija Klička koji je danas gradonačelnik Kijeva, doduše u nezavidnoj situaciji. Primjera je mnogo, ali važno je pronaći svoj put i nakon karijere, i to je za sportaša možda najveći izazov. I ja sam razmišljao hoću li nakon karijere otići u Australiju, Njemačku... gdje ću tražiti kruh. No, ostao sam u svom gradu, nastavio obiteljsku tradiciju krovopokrivačkih radova. I eto, upravo sad na betonsku deku, nakon što se napravi glazura u padu, stavljamo varenu parnu branu s aluminijskim uloškom, zatim toplinsku izolaciju, folije te radimo tlačne vodene probe, ispitivanja – dodaje bivši borac, danas direktor tvrtke ZG-Limont.
Ne bojim se visine
Bojite li se visine?
– Ja? Ma kakvi... Uostalom, na ravnom sam krovu! Pogled je veličanstven i sigurno je raditi. Manja je opasnost da će netko pasti, kao što je slučaj na kosini.
Što ljudi ne znaju o ravnim krovovima?
– Evo zgodnog detalja, nakon što napravimo hidroizolaciju, na krov nasipamo 10.000 litara vode. Maltene napravimo bazen na vrhu zgrade te tako ispitujemo hoće li se pojaviti i kapljica vode s unutarnje strane. I ne pojavi se! Posao krovopokrivača itekako je odgovoran, a iza mene je više od 300 postavljenih krovova i nijedan ne curi. To su moje nove velike pobjede!
Otvori KEKS Pay
