Ljetni prijelazni rok i ove je godine držao nogometni svijet bez daha, no od 1. rujna vrata za transfere su zatvorena. U svojoj novoj knjizi "Transfer-Insider", nogometni urednik njemačkog Bilda Christian Falk otkriva ne samo nove tajne transfera u Bundesligi, već i pozadinu milijunskih poslova. Uz doprinose svjetskih imena poput Philippa Lahma i transfer-gurua Fabrizija Romana, jedno poglavlje ističe se više od ostalih. Napisala ga je njemačka nogometna legenda Lothar Matthäus, koji je bez zadrške otkrio sve plaće svoje impresivne karijere.
"Kao i većina nogometaša, karijeru sam započeo u svom rodnom klubu. U 1. FC Herzogenaurachu zarađivao sam 100 maraka mjesečno, plus premije. Uskoro sam dobio i privatnog sponzora. Moj otac radio je kao domar u tvrtki Puma, s kojom sam i danas usko povezan. Šef Pume me jednog dana upitao koliko imam godina. Kad sam odgovorio da ću uskoro napuniti 18, rekao mi je: 'Vidiš onaj zeleni Golf na parkiralištu? Ako položiš vozački s 18, tvoj je.' Nije mi to trebao dvaput reći. Odmah nakon položenog ispita otišao sam u Pumu i stavio vozačku dozvolu na pult. Zbog računovodstvenih razloga, morao sam platiti simboličan iznos. Šef je već ostavio novac za mene u tajništvu. Cijena je bila 99 feninga. Dao sam jednu marku i rekao da je u redu, no tajnica mi je svejedno vratila jedan fening. U Pumi je blagajna uvijek morala štimati."
"Na ljeto sam prešao u Borussiju Mönchengladbach i potpisao svoj prvi profesionalni ugovor. Osnovna plaća bila mi je 2500 maraka mjesečno. Uz dobre igre i premije, mogao sam dosegnuti i do 100.000 maraka godišnje. Godine 1981. na vrata mi je pokucao Juventus. Talijanska liga tada je bila financijski najmoćnija na svijetu. Dali su mi, za moje tadašnje pojmove, ludu ponudu – htjeli su mi plaću povećati dvadeset puta. Da sam pristao, s 20 godina zarađivao bih milijun maraka neto godišnje. Ipak, rekao sam ne. Umjesto toga, Gladbach mi je produžio ugovor na još dvije godine, a plaća mi je narasla na 220.000 maraka."
"Nije prošlo ni dvije godine, a javili su se novi Talijani, ovoga puta Hellas Verona. Ponuda je opet bila veća od moje plaće u Gladbachu, oko 600.000 maraka neto, iako manja od one Juventusa. No, sportski razvoj bio mi je važniji, pa sam ponovno odbio. Mislim da mi Hans-Peter Briegel na tome mora biti zahvalan i danas. Da sam ja otišao u Veronu, zauzeo bih jedno od rijetkih mjesta za strance. Njegov transfer 1984. vjerojatno se nikada ne bi dogodio, a on ne bi s Veronom osvojio naslov prvaka 1985. godine."
"Prelaskom u Bayern 1984. godine doživio sam novi skok u primanjima. U Münchenu sam zarađivao gotovo 500.000 maraka plus bonuse, a klub je za mene platio 2,4 milijuna maraka odštete. Zanimljivo, drugi klubovi iz Bundeslige nudili su mi čak i više novca. Gladbach me pod svaku cijenu želio zadržati, a najviše moj trener Jupp Heynckes. Išao je toliko daleko da je predložio upravi da se njemu od plaće oduzme 100.000 maraka i doda na moju ponudu. Je li to mislio ozbiljno ili je samo htio pokazati koliko sam mu važan, ne znam. 1. FC Köln je povisio Bayernovu ponudu za 15 posto. Ipak, odabrao sam Bayern jer sam želio osvajati trofeje."
"Već u moje vrijeme postojale su nemoralne ponude, iako nisu dolazile iz Saudijske Arabije. Sjećam se da me 1986. kontaktirao AC Milan. Ponudili su mi milijun maraka neto samo da potpišem predugovor u kojem bih se obvezao da, ako ikad dođem u Serie A, to bude isključivo u Milan. Novac bih smio zadržati čak i ako nikad ne bih prešao. Ubrzo nakon toga, Napoli je postao još konkretniji. Njihova delegacija došla je u München i sastala se sa mnom u jednom restoranu. Opet, ponuđen mi je milijun maraka da potpišem kako ću doći samo u Napoli. Za razliku od Milana, Napolitanci su novac donijeli sa sobom; milijun maraka u gotovini čekalo me u koferu. Priznajem, postalo mi je malo nelagodno pri pomisli da samo odšetam kući s tim koferom. No, kao i u slučaju Milana, odbio sam potpisati."
"U sezoni 1988./89. prešao sam iz Bayerna u Inter Milano. Tamo sam zarađivao oko milijun maraka neto godišnje. Italija je tada bila vrh Europe, usporediva s današnjom Premier ligom."
"U jednom trenutku, Real Madrid me silno želio vidjeti u svom bijelom dresu. Priznajem, i mene je taj transfer sportski jako privlačio. Real je za mene ponudio 18 milijuna maraka (9 milijuna eura), što bi za Inter bio sjajan posao. Međutim, predsjednik Intera, Ernesto Pellegrini, nije me htio pustiti. Kad sam mu iznio svoju želju za odlaskom, optužio me da mi je stalo samo do novca. Umjesto da mi ispuni san o Realu, samoinicijativno mi je povisio plaću za 500.000 maraka – točno onoliko koliko bih više zarađivao u Madridu."
"Za povratak u München bio sam spreman odreći se novca, što sam rado i učinio. Moja godišnja plaća sljedećih godina iznosila je 1,2 milijuna maraka. Znao sam da u momčadi ima igrača koji zarađuju više, ali to mi nije smetalo. Svatko pregovara za sebe. Bilo je to lijepo, ali i turbulentno vrijeme, poznato kao era 'FC Hollywooda'. Godine 1999., s 38 godina, ponovno sam proglašen njemačkim nogometašem godine, a godinu kasnije uslijedio je moj posljednji transfer u karijeri."
"U ožujku 2000. potpisao sam za New York Metro Stars u MLS-u, gdje sam odigrao svoju posljednju sezonu. Neto plaća za to vrijeme iznosila je gotovo milijun dolara."
"Plaće su se od tada, naravno, enormno razvile. Igrači poput Harryja Kanea ili Jamala Musiale u Bayernu danas mogu zaraditi procijenjenih 25 milijuna eura bruto godišnje. Nikada nisam bio zavidan igračima koji su zarađivali više od mene, pa tako nisam ni danas. Svako vrijeme nosi svoje plaće i odštete. Samo se jedna stvar ekstremno promijenila: izvještavanje o transferima. Transferno novinarstvo postalo je neizostavan dio nogometa. Budimo iskreni, svima nam je zabavno jer upravo transferi čine nogomet uzbudljivim i u razdoblju između utakmica."
Otvori KEKS Pay
Znači igrati u Realu je danas, kao i onda mjerilo uspjeha . Koliko si uspješan, znaš kad kao stranac provedeš više od desetljeća u prvom sastavu tog kluba.