Sonja Henie bila je prva globalna sportska superzvijezda, trostruka olimpijska pobjednica koja je klizanje pretvorila u umjetnost i višemilijunski biznis. No, iza blještavila Hollywooda i zlatnih medalja krila se uznemirujuća veza s Adolfom Hitlerom koja je zauvijek bacila sjenu na njezino nasljeđe.
Norveška klizačica, rođena 1912. godine, nije bila samo sportašica; ona je bila fenomen, prva prava ikona zimskih sportova koja je s ledenom plohom učinila ono što je Charlie Chaplin učinio s filmom. S tri uzastopna olimpijska zlata (1928., 1932. i 1936.), deset uzastopnih naslova svjetske prvakinje i šest europskih titula, njezina dominacija bila je apsolutna i do danas neponovljena. Transformirala je umjetničko klizanje iz krute tehničke discipline u glamurozni spektakl, spoj baletne gracioznosti i atletske snage. Prije nje, klizačice su nastupale u dugim, teškim suknjama. Henie je uvela kratke, lepršave kostime i bijele klizaljke, stvarajući vizualni identitet sporta koji poznajemo i danas.
Njezin otac, Wilhelm Henie, bogati trgovac krznom i bivši svjetski prvak u biciklizmu, prepoznao je kćerin talent i bio je spreman uložiti bogatstvo kako bi je pretvorio u zvijezdu. Od najranije dobi, Sonja je bila podvrgnuta spartanskom režimu treninga. Njezino formalno obrazovanje prekinuto je kako bi se mogla u potpunosti posvetiti klizanju, a otac joj je unajmio najbolje svjetske trenere, uključujući i slavnu rusku balerinu Tamaru Karsavinu. Cilj nije bio samo stvoriti prvakinju, već globalni brend. Tijekom Zimskih olimpijskih igara 1936. godine, kada je nakon obaveznog programa imala tek neznatnu prednost ispred britanske suparnice Cecilije Colledge, Henie je, bijesna zbog tijesnog rezultata, navodno strgnula papir s rezultatima sa zida i poderala ga u komadiće.
Upravo su te Olimpijske igre 1936. u Garmisch-Partenkirchenu, održane pod sjenom svastike, postale prijelomna točka njezine karijere i reputacije. Nacistička Njemačka iskoristila je Igre kao moćno propagandno oruđe, a Adolf Hitler bio je sveprisutan.
Kao najveća zvijezda Igara, plavokosa Norvežanka arijevskog izgleda savršeno se uklapala u nacističku ideologiju. Hitler je bio njezin obožavatelj, a ona, čini se, nije imala ništa protiv njegove pažnje. Njihova interakcija nije prošla nezapaženo. Dok su se mnogi sportaši i dužnosnici s nelagodom odnosili prema režimu, Sonja Henie je otvoreno koketirala s najvišim nacističkim dužnosnicima. Ta bliskost, ovjekovječena na fotografijama i u filmskim žurnalima, šokirala je njezinu domovinu i svijet koji je sa strepnjom promatrao uspon nacizma. Za nju je to možda bio samo dio show businessa i potvrda statusa, ali za Norvešku je to bio početak nacionalne sramote.
Kontroverza je kulminirala s nekoliko ključnih incidenata. Neposredno prije Igara, tijekom egzibicijskog nastupa u Berlinu, Henie je otklizala do Hitlerove lože i pozdravila ga uzdignutom rukom uz glasan povik "Heil Hitler". Norveški tisak ju je zbog toga žestoko napao. Nakon što je osvojila svoje treće zlato, prihvatila je i osoban poziv na ručak s Führerom u njegovoj alpskoj rezidenciji u Berchtesgadenu. Tom prilikom, Hitler joj je poklonio svoju fotografiju s dugom, prijateljskom posvetom. Ta je fotografija kasnije odigrala ključnu ulogu. Kada su nacisti 1940. okupirali Norvešku, imovina mnogih istaknutih Norvežana je zaplijenjena. No, obiteljska kuća Sonje Henie u Oslu ostala je netaknuta. Prema svjedočanstvima, razlog je bila upravo ta fotografija s Hitlerovom posvetom, izložena na klaviru kao tihi, ali moćni štit od okupatorskih snaga.
Nakon Olimpijskih igara 1936., svjesna da je dosegla vrhunac u amaterskom sportu, Henie se povukla i okrenula svojoj drugoj velikoj ambiciji: Hollywoodu. Njezin otac organizirao je uspješnu ledenu reviju u Los Angelesu kako bi privukao pažnju filmskih moćnika, a strategija je upalila. Darryl F. Zanuck, šef studija 20th Century Fox, ponudio joj je dugoročni ugovor koji ju je pretvorio u jednu od najplaćenijih glumica svoga vremena, odmah iza Clarka Gablea i Shirley Temple. Njezin prvi film, "One in a Million" (1936.), postigao je golem uspjeh, a uslijedio je niz blockbustera poput "Sun Valley Serenade" (1941.). Filmovi su bili formula-ični, lagane glazbene komedije s tankim zapletom, osmišljene isključivo kako bi se prikazale njezine spektakularne klizačke točke. Za američku publiku, koja nikada nije imala priliku vidjeti sportsku superzvijezdu na vrhuncu moći, Henie je bila čista magija.
Dok je uživala u slavi i bogatstvu u Americi, njezina je domovina patila pod nacističkom čizmom. Njezina politička pasivnost tijekom Drugog svjetskog rata postala je izvor dubokog prezira u Norveškoj. Za razliku od mnogih drugih norveških sportaša i javnih osoba koje su se aktivno pridružile pokretu otpora ili javno osuđivale nacizam, Henie je ostala upadljivo tiha. Iako je sudjelovala u prikupljanju sredstava za ratne obveznice u SAD-u nakon napada na Pearl Harbor, nikada nije izravno podržala norveški otpor. Njezini sunarodnjaci smatrali su da ih je izdala, sakrivši se u sigurnost Hollywooda dok se oni bore za slobodu. Činjenica da je njezina obiteljska imovina ostala zaštićena samo je pojačala sumnje da je bila, ako ne simpatizerka, onda barem oportunistica koja je iskoristila svoje veze s Hitlerom za osobnu korist. Godinama nakon rata, mnogi Norvežani odbijali su uopće govoriti o njoj, a njezino je ime postalo sinonim za sramotnu kolaboraciju.
Nakon rata, njezina filmska karijera polako se gasila. Filmski mjuzikli izašli su iz mode, a "gotovo nesnosna monotonija" njezinih filmova, kako je napisao jedan kritičar, više nije privlačila publiku. Ipak, nastavila je zgrtati bogatstvo svojim iznimno popularnim putujućim ledenim revijama, "Hollywood Ice Revue". Na vrhuncu slave zarađivala je više od dva milijuna dolara godišnje, a u trenutku smrti njezino se bogatstvo procjenjivalo na više od 45 milijuna dolara. Udavala se tri puta, a njezin treći suprug, norveški brodovlasnik i kolekcionar umjetnina Niels Onstad, uveo ju je u svijet moderne umjetnosti. U kasnijim godinama, kao da je tražila način da se iskupi i ostavi drugačije nasljeđe, zajedno su osnovali Umjetnički centar Henie Onstad u blizini Osla. Svojoj su domovini darovali golemu zbirku moderne umjetnosti i zgradu koja je i danas jedna od vodećih kulturnih institucija u Norveškoj.
Sonja Henie preminula je 1969. godine od leukemije, u 57. godini života, tijekom leta iz Pariza za Oslo.
Otvori KEKS Pay
Spominjanje Adolfa ovdje ne služi razumijevanju povijesti, nego pojačavanju moralne drame i privlačenju klikova. Umjesto analize konteksta i stvarne težine postupaka, koristi se najjači mogući simbol zla kako bi se složena biografija svela na emocionalnu reakciju. To je medijski trik,, a ne nužna povijesna referenca.