Prije petnaest godina bio sam član žirija jedne regionalne književne nagrade, koja se dodjeljivala za najbolji roman, objavljen na jezičnom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Bilo nas je petoro, a predsjednici žirija trebali smo mailom, uz kratka obrazloženja, poslati listu od pet svojih kandidata. Dogodilo se, kao što to ponekad, premda ne i prečesto, događa da je jedna knjiga svojom ostvarenošću i stvaralačkom silinom visoko nadmašila mjerila sezone koja uopće nije bila loša i u kojoj je doista bilo još dobrih romana, među kojima će neki i danas biti čitati i komentirani, tako da sam bio prilično siguran da će ta knjiga i pobijediti. Radilo se o romanu Svetislava Basare "Početak bune protiv dahija".
Javio mi se Bauer i ispričao što se dogodilo, i opet mi je iznova zahvaljivao za ono što smo Lovrenović i ja za njega i njegov roman učinili 1990. A onda i za to što sam bio u žiriju koji je nagradio njegovu knjigu. Sve je taj dobri čovjek i sjajni pisac učinio da iznevjeri prljavu ponudu koja je učinjena njegovoj taštini. Stoga mi se učinilo zgodnim da, petnaest godina kasnije, priču ispričam do kraja
Otvori KEKS Pay
