Priča o Cicinhu priča je o vrtoglavom usponu i još bržem padu. U svijetu nogometa ostao je upamćen kao ofenzivni bočni igrač nevjerojatne brzine i preciznog centaršuta, desna verzija legendarnog Roberta Carlosa. Vrhunac karijere dosegao je 2005. godine kada je sa São Paulom osvojio sve što se moglo osvojiti: prvenstvo savezne države, prestižni Copa Libertadores i na kraju FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo, pobjedom u finalu protiv Liverpoola. Te izvedbe donijele su mu transfer iz snova u Real Madrid za četiri milijuna eura i mjesto u brazilskoj reprezentaciji s kojom je osvojio Kup konfederacija. Činilo se da je pred njim desetljeće dominacije na najvećoj sceni, no stvarnost je bila potpuno drugačija. Dok je svijet vidio zvijezdu u usponu, on je vodio privatni rat koji je prijetio uništenjem ne samo njegove karijere, nego i života.
Njegova borba s ovisnošću počela je daleko od glamura europskih stadiona, u ruralnom gradiću Pradópolis u unutrašnjosti Brazila. Imao je samo 13 godina kada je, kako sam kaže, prvi put probao alkohol i "zaljubio se u pivo kao u ženu". Ono što je počelo kao mladenačko eksperimentiranje na seoskim zabavama, brzo se pretvorilo u opasnu naviku.
- Sve je počelo s prvim pićem i nisam stao sve do svoje tridesete godine. Proveo sam gotovo dvadeset godina pijući otprilike deset piva dnevno - priznao je godinama kasnije.
Kako mu je karijera napredovala i financijska situacija se poboljšavala, pivo je zamijenio "svime što je mogao popiti". Uz alkohol je došla i ovisnost o cigaretama; pušio je i do dvije kutije dnevno, ali samo dok je pio. Problem je bio što je pio gotovo neprestano.
Dolazak u Real Madrid, umjesto da bude kruna karijere, samo je produbio njegove demone. Okružen "Galácticosima" poput Ronalda i Davida Beckhama, osjećao je pritisak, ali i priliku za život bez kontrole. U svlačionici su, prema njegovim riječima, vladali klanovi koje su predvodili domaći igrači poput Gutija, Míchela Salgada, Ikera Casillasa i Raúla. Cicinho se osjećao kao autsajder. U jednom od najšokantnijih priznanja otkrio je kako je na treninge redovito dolazio pijan.
- Pio bih kavu da prikrijem zadah i polio bih se parfemom. Ljudi su mi kao nogometnoj zvijezdi rado davali piće besplatno u restoranima, nisam trebao ni novac - ispričao je u jednom intervjuu.
Njegov boravak u Madridu obilježila je i teška ozljeda prednjih križnih ligamenata u rujnu 2006., koja ga je udaljila s terena na šest mjeseci i dodatno gurnula prema piću. Nakon Madrida, potpisao je za Romu 2007. godine za odštetu od 11 milijuna eura, ali je tamo njegova ovisnost dosegnula zastrašujuće razmjere. Daleko od očiju javnosti, njegov život se raspadao.
- Nakon treninga bih odradio fizioterapiju, došao kući oko dva popodne i pio bih bez prestanka do četiri ujutro. Svaki put kad bih pijan stigao u Romu, čelnici kluba bi to vidjeli i to me uništilo - priznao je.
Upravo je u Rimu postavio svoj osobni, mračni rekord: 70 piva, 15 coctela i dvije kutije cigareta u jednom danu. Njegovo psihičko stanje se pogoršavalo, a uz alkoholizam se borio i s depresijom. U Romi je osvojio talijanski kup u prvoj sezoni, ali nikada se nije uspio nametnuti kao nezamjenjiv član prve postave. Konkurencija u liku Marca Cassettija i stalni problemi s formom i ozljedama gurnuli su ga na marginu. Klub ga je slao na posudbe, prvo natrag u São Paulo, a zatim u španjolski Villarreal, no nigdje nije uspio vratiti staru slavu. Godine lutanja završile su povratkom u Brazil 2012. u Sport Recife, a zatim odlaskom u turski Sivasspor. Tamo je, ironično, doživio drugu mladost, postavši dvaput najbolji asistent turske lige, no to je bio labuđi pjev karijere koja je mogla biti mnogo veća.
Paralelno s profesionalnim padom, njegova osobna borba postajala je sve teža. Alkohol ga je, kako kaže, okružio ljudima koji su voljeli takav stil života, dok je one koji su ga istinski voljeli i pokušavali mu pomoći otjerao od sebe. Njegova obitelj u Brazilu, otac i sestra, čak su pokušali ishoditi sudsku zabranu raspolaganja njegovom imovinom jer više nije bio u stanju upravljati onim što je zaradio. Tonuo je sve dublje u ponor, gubeći kontrolu nad karijerom, financijama i vlastitim životom. Činilo se da za njega nema povratka.
Preokret se dogodio na najnižoj točki njegova života. U jednom od najbizarnijih, ali za njega ključnih trenutaka, doživio je duhovno iskustvo koje mu je promijenilo sve.
- Imao sam susret s Isusom nakon što sam popio 18 koktela i 14 piva - rekao je, opisujući trenutak halucinacije kao poziv na buđenje. Ključnu ulogu u njegovom oporavku odigrala je njegova supruga Marry. Ona ga je potaknula da se vrati principima i vjeri koje je zapustio. Bio je to početak dugog i teškog puta prema trijeznosti. Nakon gotovo dvadeset godina svakodnevnog opijanja, napokon je odlučio potražiti pomoć i prekinuti začarani krug.
Danas je Cicinho potpuno drugačiji čovjek. Uspješno se riješio ovisnosti o alkoholu i cigaretama te živi mirnim obiteljskim životom. Karijeru je službeno završio 2018. godine zbog kroničnih problema s koljenom, nakon kratke epizode u niželigašu Brasilienseu. Nakon nogometa, pronašao je novu svrhu. Radi kao stručni komentator na brazilskoj televiziji, a postao je i evangelički pastor. Svoju životnu priču, bez uljepšavanja, dijeli s drugima u nadi da će njegovo svjedočanstvo pomoći onima koji se bore sa sličnim problemima.
Otvori KEKS Pay
