Ante Knezović (32), 202 cm visok vratar, nakon 16 godina, koliko je proveo u inozemstvu, vratio se u Hrvatsku. U drugom dijelu sezone branio je za Kustošiju, koja je završila sezonu u Drugoj ligi, na osmome mjestu, sa 16 bodova manje od prvoplasirane momčadi Hrvace. Knezović je u polusezoni branio deset utakmica, primio je 13 pogodaka, a na četiri utakmice uspio je sačuvati svoju mrežu bez primljenoga gola.
Cvetković me odveo u Dinamo
– Prvi sport koji sam trenirao bio je kik-boks. Gledajući Mirka Filipovića i Željka Mavrovića, zavolio sam borilačke sportove. Kako u mom rodnom Dugom Selu nije bio nijedan borilački klub, otišao sam trenirati u Sesvete, pa u Lučko. Nikad se nisam natjecao u borilačkim sportovima. Na kraju sam završio u nogometu. Počeo sam na lijevom krilu u Dugom Selu, a onda na jednoj utakmici nije bilo vratara pa sam stao među vratnice. Dobro mi je išlo i tako sam ostao. Na utakmici protiv Jaske primijetio me pokojni Zvjezdan Cvetković i pozvao me u Dinamo. Kada sam došao na prvi trening u Dinamo, odmah su me uzeli. U Dinamu sam bio osam godina, od zagića do juniora. U toj generaciji bili su od vratara Zelenika, Kahlina, Lončarić, Kelava, a od igrača Kramarić, Petković, Kovačić, Vrsaljko, Jedvaj. Bio sam prvi vratar Dinama u svim mlađim dobnim kategorijama, a onda je jedinicu u juniorima preuzeo Zelenika – kaže Knezović.
Iz Dinama ste otišli u Salzburg?
– Da, otišao sam s 14 godina, a prvi trener bio mi je Niko Kovač. Imao sam sjajne uvjete. Živio sam u internatu, išao sam samo u školu i na treninge. Sa mnom je tada u klubu bio Senegalac Sadio Mane, koji je poslije bio jedan od najboljih igrača Liverpoola. Bilo je jako puno stranaca. Vrlo rano naučio sam se živjeti sam, u Salzburgu smo čak imali i školu kuhanja. Meni je bilo najjednostavnije kupiti kebab ili hamburger, a to za sportaša nikako nije dobro.
– Branili ste u Salzburgu II, koji se natjecao u Drugoj ligi, a onda odlazite u Mađarsku?
– Da, potpisao sam za Zalaegerszeg. U to vrijeme bio je to privatni klub. Borili smo se te prve sezone za Europu, ali nismo uspjeli. Potom odlazim u Njemačku, u Darmstadt. U to vrijeme klub je igrao u Trećoj ligi, ali je bio profesionalan klub. Nažalost, nisam se tamo dugo zadržao jer je klub upao u financijsku krizu. Još sam se i ozlijedio pa sam imao stanku pola godine. Stradalo je koljeno. Kako je tata radio u Norveškoj, zvao me da dođem kod njega, u mali klub koji se zvao Forde. U Norvešku sam došao 2014. i ostao do 2025. godine. Branio sam za Forde, Bryne, Kristiansund i Floy. U međuvremenu sam pola sezone branio u Zemunu.
U Bryneu ste bili s Haalandom?
– Sjećam se da je iz juniora došao u seniorsku momčad. Trebao je biti samo broj na treningu, ali su se u jednom trenutku u klubu ozlijedila sva tri napadača i dva krila pa je trener morao u igru ubaciti Haalanda. U to vrijeme zvali smo ga “špaget” jer je bio jako mršav. Odigrao je te sezone 16 utakmica za prvu momčad, ali nije postigao nijedan pogodak. Bio je brz, ali dosta prgav. Na kraju sezone Haaland je otišao u Molde, pa u Salzburg, Borussiju i sada je u Manchester Cityju. Nisam siguran, da ga pitate, bi li me se danas uopće sjetio – istaknuo je Knezović.
Dvaput najbolji vratar sezone
U 11 sezona u Norveškoj dvaput je bio proglašen najboljim vratarom lige.
– U Norveškoj mi je bilo jako lijepo. Liga je kvalitetna, igralo se više na snagu nego na tehniku. Zato u norveškoj ligi nema naših igrača jer se igra isključivo na snagu. Ali naši igrači jako su cijenjeni u Norveškoj. Problem je što se liga igra od travnja do studenoga, što je za većinu klasnih igrača neuobičajen i neprihvatljiv termin. Što se tiče jezika, tu nije bilo problema jer svi govore engleski, čak i 90-godišnjaci. Od 11 godina pet godina sam u Norveškoj živio s obitelji jer sam se u međuvremenu oženio i dobio dvoje djece.
I nakon 16 godina povratak kući?
– Uvijek sam se htio vratiti doma. Čak sam raskinuo ugovor koji sam imao na još dvije godine i potpisao sam za Kustošiju. Još imam ambicije da branim u Supersport HNL-u. Mislim da vrijedim za najelitniji razred hrvatskog nogometa – zaključio je Knezović.