Sa samo 19 godina i 362 dana, tri dana prije nego što proslavom 20. rođendana napusti tinejdžerstvo, francuski ofenzivac Désiré Doué nosio je PSG na svojim leđima u čudesnoj i dominantnoj 5:0 pobjedi u finalu Lige prvaka protiv Intera. S dva gola i jednom asistencijom postao je jedini igrač u povijesti Lige prvaka koji je u jednom finalu izravno sudjelovao u tri pogotka, a isto je tako postao i najmlađi igrač koji je zabio dva pogotka u finalu Lige prvaka, oborivši dugogodišnji rekord Eusebija, koji je 1962. godine kao 20-godišnjak zabio dva pogotka u finalu između Benfice i Real Madrida (5:3). Iako je imao fantastičnu debitantsku sezonu u redovima pariškog kluba, sa sjajnim učinkom od 15 golova i 16 asistencija, upravo ovakav povijesni finalni nastup Douéa je gurnuo u nogometnu stratosferu. Možda nas ovakva prva sezona tinejdžera nije trebala toliko ni začuditi kad u obzir uzmemo da prijevod njegova imena i prezimena glasi – poželjan i darovit. A upravo su ta dva epiteta koja sačinjavaju njegovo ime i prezime na neki način i obilježila većinu njegova nogometnog puta.
Brat igra za Obalu Bjelokosti
Désiré Doué rođen je 3. lipnja 2005. godine u Angersu, gradu na sjeverozapadu Francuske oko 130 kilometara udaljenom od većeg i poznatijeg grada u istoj regiji, Rennesa. Osim zadnjih godinu dana u PSG-u, njegova cijela nogometna priča odvijala se upravo u Rennesu, klubu koji je jedan od najuspješniji u svijetu po proizvodnji i razvoju mladih talenata. Pogledajte popis igrača koji su samo u proteklih nekoliko godina ili nogometno odgojeni u Rennesu ili dobili svoju prvu pravu priliku na velikoj seniorskoj pozornici u Rennesu: Ousmane Dembele, Eduardo Camavinga, Raphinha, Serhou Guirassy, Edouard Mendy, Jeremy Doku, Mathys Tel... Uzevši u obzir dosadašnju uspješnost kluba u tom pogledu, Doué nije mogao početi svoju nogometnu priču u boljoj sredini a da je pritom gotovo pa doma.
A prije se vrijedi na trenutak osvrnuti na njegovu obitelj. Doué je 2010. godine kao petogodišnjak bio neviđen presedan u najmlađim kategorijama Rennesa. Na probni kamp u Rennes tada je došao njegov osmogodišnji brat Guela, a skauti, treneri i djelatnici nogometne škole tijekom svake runde selekcija više su bili zaokupljeni nečime što se događalo sa strane.
– Sjećam se da smo tijekom selekcijskih utakmica stalno gledali sa strane jer smo bili okupirani dječakom koji se pokraj terena igrao s pokidanom loptom, bio je to Désiré. Stariji brat prošao je selekcije, a odmah nakon toga roditelje smo ispitivali o mlađem bratu sa strane i rekli su nam da je tri godine mlađi. Kazali smo roditeljima da ga želimo u našoj školi i nije bilo problema, sve smo brzo dogovorili – prisjetio se Matthieu Le Scornet, tadašnji šef škole nogometa u Rennesu.
Možda se pitate zašto je presedan. Rennes nije imao praksu registriranja dječaka mlađih od osam ili devet godina, smatrajući da su prije toga premladi da bi se pravi potencijal mogao vidjeti. Time nisu htjeli dječacima ili njihovim obiteljima davati pusta obećanja da će se oni najmlađi razviti u igrače visoke razine. Međutim, Désiré je probio to nepisano pravilo kluba, i to igrajući se sam sa strane.
– Nismo htjeli registrirati djecu za koju nismo bili sigurni da mogu na razini naše nogometne škole napredovati barem do U-13. Nismo ni roditelje htjeli razočarati, ali taj je dječak bio nešto posebno – rekao je Le Scornet.
Već je tada Désiré impresionirao trenere u Rennesu.
– Uvijek je imao loptu u nogama i već je tada imao nevjerojatne motoričke vještine. Ako si trener, brzo vidiš kad neki klinac ima tako moćnu kontrolu nad loptom, jednostavno ti ugrabi pažnju – istaknuo je Florent Bourcier, jedan od prvih trenera tada klinca Désiréa Douéa.
Uz to što su Désiré i njegov brat Guela vrlo rano počeli graditi svoj put u renomiranoj nogometnoj školi poput Rennesove, njihov otac Maho bio je snažno uključen u nogometni razvoj svojih sinova, što konstantnim savjetima, što organiziranjem privatnih treninga izvan nogometne škole. Inače, tata Doué je iz Obale Bjelokosti, dok je majka Francuskinja, pa tako sinovi imaju oba državljanstva. Danas stoga Désiréov 22-godišnji brat Guela, inače standardni desni bek u francuskom prvoligašu Strasbourgu, nastupa za reprezentaciju Obale Bjelokosti (pet nastupa i jedan pogodak).
Vratimo se pak na kronološki nogometni put glavnog lika ove priče. Vrlo se brzo u nogometnoj školi počelo govoriti o Désiréu kao novom izdanku već ranije spomenute plejade zvijezda koje je Rennes proizveo. Kasnije ga se počelo uspoređivati s izdancima poput Dembelea ili Camavinge, no šef nogometne škole poentirao je da je kod Douéa priča ipak nešto drukčija.
– Camavinga i Dembele bili su igrači koje smo snažno oblikovali po pitanju dodavanja i timske igre, a Désiré je bio nešto sasvim drugo. Njegova baza uopće nije bila utemeljena na dodavanju lopte i to ga je činilo jedinstvenim. On nije bio timski orijentiran igrač. Htio je igrati protiv suparnika i uživati u nogometu uz poteze. Ako bismo mu rekli da ne dribla, on bi to svejedno napravio jer je bio uvjeren da može proći suparničkog igrača. Bio je svjestan rizika i preuzimao ga je – tvrdi Matthieu Le Scornet.
Frustrirajuć i nogometno drzak
Ipak, baš zbog Désiréove želje da bude ofenzivni dribler koji radi razliku, došli su i teški trenuci. Dok je igrao u U-11 momčadi Rennesa htio je napustiti nogomet. Razlog tome bio je što ga je trener te kategorije stavljao u obranu, na poziciju desnog beka, a Doué je htio igrati isključivo ofenzivnu rolu jer je znao da tako može najbolje pridonijeti momčadi.
– Bio je ozbiljno blizu odustajanja – otkrio je otac Maho Doué u podcastu RMC Scouting, no isto tako otkrio da je sin ipak nastavio naporno raditi i strpljivo čekati svoju priliku da ga u budućnosti treneri prebace bliže protivničkom golu, što se nakon koje godine čekanja i dogodilo.
"Frustrirajuć, nogometno drzak i čudesno talentiran", tako su treneri u nogometnoj školi opisivali Douéa u njegovu razvoju. Međutim, Le Scornet je otkrio da su treneri, skauti i analitičari bili svjesni kako moderan nogomet ima sve manje istinskih talenata i igrača poteza, vrsnih individualaca, pa su samim time bili svjesni da će se Doué u takvom 'robotskom' nogometnom okružju isticati. I bili su itekako u pravu.
Svoju prvu priliku u seniorima Rennesa dobio je na ljeto 2022. te ju je pod trenerom Brunom Genesiom vrlo brzo i opravdao. Krajem kolovoza te godine pogotkom protiv Bresta postao je prvi igrač rođen 2005. godine koji je zabio gol u ligama petice, a dva mjeseca kasnije golom protiv Dinama iz Kijeva u Europskoj ligi postao najmlađi francuski strijelac u europskim natjecanjima. Iako tada nije imao neke čudesne brojke, konstantno je radio prevagu na terenu te ubrzo postao jedan od ključnih kotačića Rennesa.
– Izvan terena on je san: opušten, smiren, s daškom liderstva, a opet traži savjet. U svom je poslu bezbrižan, a istovremeno savjestan. U glavi je već profesionalac – govorio je pretprošle godine trener Rennesa Genesio.
Nakon dvije godine u Rennesu, na ljeto 2024. brojni su svjetski velikani pokazivali interes za njega, a najintenzivniji je bio Bayern iz Münchena. Međutim, interes je pokazao i PSG, a presudila je činjenica da je Doué htio ići u najbolji klub u Francuskoj. Parižani su ga doveli za velikih 50 milijuna eura i rijetko je tko mogao očekivati da će se ta odluka ovako isplatiti već u prvoj godini.
