Adriano Jagušić (20) jedan je od naših najpotentnijih mladih igrača. U Slavenu Belupu je označen kao jedna od budućih najlukrativnijih poslovnih varijanti. Njegova priča je zanimljiva. Dinamovi skauti su ga registrirali već s devet godina. U klubu iz Maksimira proveo je punih sedam godina, odigrao 133 utakmice i kao veznjak zabio 101 pogodak. A onda je Dinamova struka procijenila da nije dovoljno dobar, odnosno, da mu je problem visina. Povratak u Slaven Belupo sigurno je donio određene traume, no Jagušić se logičnim putem nametnuo i afirmirao u prvoj momčadi. Najviše je profitirao dolaskom Marija Kovačevića u Koprivnicu, a prije samo koji mjesec trebao je potpisati za Dinamo. No, to se nije dogodilo jer je Jagušić procijenio da će se brže razvijati u Koprivnici.
Počeli smo temom o kvalifikacijskoj utakmici protiv Ukrajine koja 14. listopada mladu U21 vrstu očekuje u Velikoj Gorici...
- Nema lagane utakmice, igramo kod kuće, navijači će nas sigurno doći podržati, moramo pobijediti. Nema nam druge - počeo je Jagušić.
Kakva nam je mlada reprezentacija?
- Imamo jako dobru momčad. Ovo je za sve nas važna razvojna faza. Svi prate što radimo, posebice u kvalifikacijama...
Kako je raditi s trenerom kakav je Ivica Olić?
- Super mi je. Tu je još i Niko Kranjčar. Daju mi savjete, upijam i radim na sebi. Mislim da je to najvažnije.
O čemu pričate s Nikom Kranjčarom?
- Objašnjava mi poziciju i linije kretanja veznog igrača, da je najbolje postaviti se kako bih dobio loptu u međuprostore. Uči me da se mora preuzeti odgovornost. A kod Olića je sve jasno, disciplina,motivacija, sto na sat.
Što može Slaven Belupo ove sezone?
- U odnosu na prošlu sezonu, ove smo godine krenuli malo lošije, no ipak smo osvojili dosta bodova. Nastavimo li igrati kao u utakmici protiv Osijeka, gdje smo izdominirali do tog crvenog kartona, možemo opet imati velika očekivanja.
Što pod tim podrazumijevate?
- Pa to četvrto mjesto i eventualni plasman u Europu i da probamo ponoviti prošlogodišnji plasman u finale kupa, odnosno, da probamo osvojiti trofej.
Kakav nam je domaći nogomet?
- Ima dobrih i lošijih strana. Sigurno zaostajemo po infrastrukturi u odnosu na neke druge zemlje, ponovno ima nekoliko terena koji su ispod nužne razine. Što se tiče kvalitete nogometa, teško je reći - s jedne strane nam gotovo svi klubovi u Europi nisu konkurentni, ali onda Dinamo bude jako dobar, lani u Ligi prvaka, ove godine u Europskoj ligi. A isti taj Dinamo ne dobiva baš lako utakmice u SHNL-u. Tako da je istina vjerojatno negdje između, da ima kvalitete, ali da može biti i bolje.
U čemu može biti bolje?
- Vjerujem da trebamo davati više prilika mladim igračima, tu imam dojam da propuštamo šansu jer je naša liga idealna za razvoj mladih igrača. Mislim da bi to bilo i klubovima u interesu. Jasno mi je da imamo malu bazu i da nemamo dovoljno mladih igrača da popunimo cijelu ligu, ali sigurno bi mogli dobiti više šansi.
Kako ste zadovoljni svojim igračkim razvojem u tom smislu?
- Jako sam zadovoljan. Prošle godine, odskočio sam u toj polusezoni. Sada sam malo na početku stao, no osjećam da sam se opet digao i samo tako moram nastaviti.
Bojite li se da vam ovakva domaća liga i nije dovoljno dobar podražaj za igrački razvoj kakav vam je potreban u ovom trenutku?
- Iskreno, zadovoljan sam. Hrvatska liga mora biti nekakav filter za odlazak u neku od jačih liga u Europi. Recimo, među deset ili petnaest najboljih europskih liga. Ponavljam, naša je liga idealna za taj razvoj mladih igrača o kojima pričam, a dojma sam da neke lige u okruženju daju više šansi mladim igračima nego što je to slučaj kod nas.
Gdje se u tom smislu vidite u bližoj perspektivi?
- Ne volim o tome govoriti. Valjda će na kraju sve doći na svoje, bude li kako treba.
Vjerojatno imate neke svoje favorite?
- Pa volim španjolsku ligu. Volim tu nogometnu filozofiju. No, trebam još puno do toga napraviti.
Logičan slijed bio bi povratak u Dinamo, o tome se još priča?
- Bio bi. No, teško bih se tamo uspio nametnuti. Momčad je puna odličnih igrača. Ali priča je vrlo jednostavna, nemam još utakmica niti iskustva. Za sada, najbolje mi je bilo ostati u Slavenu Belupu, a za budućnost ćemo vidjeti.
Obično se ne događa često da neki igrač odbije Dinamo kako je to učinio Jagušić prije koji mjesec.
- Ne razmišljam previše o tome. Fokus mi je Slaven Belupo, da iz momčadi izvučem najbolje. A kada sam čuo za ponudu Dinama, to mi je bio šok. No, treba biti pametan i odlučiti što je najbolje za tebe i gledati u budućnost.
Ima logike, najvažnije je igrati?
- Pa tako je...
Ali imali biste u Dinamu i poguranac, Mario Kovačević vas je i uveo u seniorski nogomet?
- Tako je. Kod njega je sve krenulo. Sjećam se kako je u početku bilo velika borba jer je teško ukazati povjerenje mladom igraču. No, zalaganjem na treninzima sam pokazao da zaslužujem priliku. Izborio sam se. A Mario? Ne znam, to je tako dobar čovjek od kojeg možeš stvarno puno naučiti.
Što mu je najjači trenerski adut, ophođenje s momčadi, ljudske vrline, nogometno znanje...?
- Način na koji razgovara s igračima, bez povišenih tonova, naravno i trenersko znanje. Naravno, ima tu pomoćnih trenera koji slažu priču. No, inzistiranje na momčadskom duhu i način na koji ga igrači doživljavaju, njegov je snažan adut.
Tko ima najveću ulogu u vašoj dosadašnjoj karijeri?
- U prvom redu mama i tata. Dosta uskoči i djevojka koja mi puno pomaže. Puno mi je pomogla kada sam malo lošije igrao. Kao da ima neke skrivene vještine. Ali i moj menadžer Matej Škegro s kojim dosta pričam o nogometu.
Vratili smo se na trenutak na njegove nogometne favorite!
- Da, volim taj španjolski nogomet. Obožavam gledati Real Madrid, iako mi je najdraži klub Chelsea. Volim Mbappéa, ali i Yamala, Raphinhu.
A čemu ste posvećeni izvan nogometa?
- Stolni tenis mi ide jako dobro, pa bih to htio poslije nogometa. Rijetko kada zaigram video-igrice ili karte.
Koprivnica je Jagušićev rodni grad, no najveće utočište mu je Kloštar Vojakovački, naselje u Koprivničko-križevačkoj županiji...
- Da, to vam je otprilike pola sata od Koprivnice. U Kloštaru i dalje živim, samo sam u Koprivnici na stanu.
Po čemu je poznat Kloštar Vojakovački?
- (smijeh) Nadam se da će biti poznat po meni. To vam je malo mjesto od tristotinjak ljudi. Baš za odmor. Jako volim otići tamo. Imam doma dva psa s kojima se volim šetati po okolnim poljima. Baš mogu 'mozak na pašu' i uživati, čudesno - zaključio je Jagušić.
Otvori KEKS Pay
Po.meni,mali bu trebao biti u Dinamu i biti u prvih 11