Najstariji član Dinamove Skupštine, klupski povjerenik za Zagreb i Hrvatsko zagorje Marijan Čorić (78) nekada je bio Dinamov junior te strastveni simpatizer Građanskog. Za njega nikada nije bilo dvojbe: Dinamo je sljednik legendarnih purgera.
– To je isti klub, kojemu je samo promijenjena uprava. A mi koji smo uživo gledali Građanski u Koturaškoj znali smo da je to naš klub, s istim igračima, na istome igralištu. Samo, kad je promijenjeno ime, tata me upozorio: “Kad si na utakmici, ne viči Građanski, nego plavi, plavi” – prisjetio se Čorić.
S nostalgijom priča kako je uživao u atrakcijama vratara Glasera, glasovitoga centarfora Wölfla, Kokotovića, Reissa...
– Oni su bili idoli cijeloga Zagreba, nogometni velemajstori, ali i gospoda u kopačkama. Zbog njih sam se znao na igralište, kroz drveni plot, ušuljati i dva sata prije utakmice kako bih ulovio dobru poziciju za gledanje. Građanski je u prijeratnom Zagrebu bio više od nogometa, pokret, meni čak opsesija – dodaje.
Teško vam je palo što je dio vaših idola priključen Partizanu?
– Jednom sam Zlatka Čajkovskog pitao o odlasku u Beograd. Znao sam da je to bila odluka generalštaba tadašnje JNA, a on mi je još više otvorio oči kazavši da je posrijedi bio i velik novac. Svi su oni u Beogradu bili dobili i visoke oficirske plaće – kazao je Čorić.
Zašto je Dinamo tako, preko noći, “prisvojio” Građanski i tako naprasno postao stogodišnjak?
– Smetaju mi zločesta podmetanja da je to zato da bismo bili stariji od Hajduka jer to nismo. Žao mi je što su Dinamove uprave desetljećima šutjele o sljedništvu Dinama i Građanskog umjesto da potiču tu priču jer ona je činjenično neosporna. Prvi je o tome progovorio predsjednik Barišić – zaključio je Čorić.
Za ovu godinu dao si je zadatak srušiti vlastiti rekord iz 2010. kada je za Dinamo regrutirao 172 nova člana. Trenutačno je na brojci 99.
Marijan Čorić bio je Dinamov junior početkom pedesetih godina.
Bio sam suigrač velikoga Luke Lipošinovića, ali i Otta Barića
– Neko vrijeme trenirao me Mirko Kokotović, kojega sam doživljavao kao veliku nogometnu zvijezdu. Kada sam počeo trenirati kod njega, gledao sam ga sa strahopoštovanjem, kao đak prvašić svoju učiteljicu – kaže Čorić.
Zajedno s njim karijeru je u Dinamu počeo i nekadašnji jugoslavenski reprezentativac Luka Lipošinović, te poznati Dinamov branič Ivica Banožić.
– Kada sam debitirao za prvu momčad, igrali smo utakmicu na lešnatom igralištu u Vrapču, ne sjećam se suparnika, a suigrač mi je bio Otto Barić. Sjećam se da nam nije baš išlo, a Otto nas je u poluvremenu posložio poput trenera. Pobijedili smo sa 6:1, a odmah sam pomislio: “Ovaj Barić jednoga dana bit će sigurno dobar trener...” – zaključio je naš sugovornik.
Svjedoci tog vremena kažu da je Dinamo nasljednik Građanskog,a ovi kojima su djedovi palili arhivu Građanskog se trude prikazati da nije nasljednik.