Dinamo i Feyenoord, suparnike u Europskoj ligi, povezuje jedno veliko nogometno ime, nekadašnji kapetan u oba ta kluba Mladen Ramljak (1945.-1978.). Međutim, karijera tog karizmatičnog, plemenitog obrambenog nogometaša mnogo je više od samo jednog suhog faktografskog podatka.
Mladen Ramljak bio je i prvi hrvatski nogometaš koji je osvojio europske trofeje sa dva kluba, Dinamom (1967.) i Feyenoordom (1974.), jedini je naš igrač do dana današnjeg koji ima dva naslova u Kupu sajamskih gradova, kasnijem Kupu Uefe, te prvi hrvatski nogometaš kojeg je kupio jedan europski prvak. Feyenoord je, naime, 1970. godine, u finalu Kupa prvaka svladao Celtic, a u siječnju 1974. doveo Dinamova kapetana.
U startu ih fascinirao
Ramljak je dobio ponudu Feyenoorda nakon što se ozlijedio njegov kapetan i lider momčadi Rinus Isräel. Transfer je dogovorio poznati menadžer Ljubo Barin. Mladenu je pripalo 110, Dinamu 30, a Barinu 40 tisuća dolara.
– Mladen je u startu fascinirao Nizozemce svojim nogometnim znanjem, ali i osobnošću i obrazovanjem. Odlično je govorio engleski, uvijek je bio elegantan, uglađen, imao je gospodske manire, pa su mu u šali tamo znali reći da nije nogometaš, nego agent KGB-a – prisjetio se najbolji Ramljakov prijatelj, Zagrepčanin Emir Hadžiahmić Gebi.
No, kako to da je Ramljak tada izabrao baš Feyenoord? Pitali smo to njegova brata Dražena Ramljaka, danas sedamdesetogodišnjaka.
– Mladen je priželjkivao klub iz zapadne Europe, po mogućnosti iz Njemačke ili baš iz Nizozemske. O njemu se tada bio raspitivao Bayern, a kasnije smo saznali da je Feyenoord slao u Zagreb svoga skauta koji je dulje vrijeme pratio Mladena. Kada je došla njihova ponuda, Mladen nije dvojio, budući da su tih godina nizozemski klubovi bili europski vrh. Najprije Feyenoord, potom Ajax – kazao nam je Dražen Ramljak.
Njegov je brat u Feyenoordu stekao status ikone. U prvoj sezoni, 1973./1974., bio je jedan od ključnih igrača u pohodu na trofej u Kupu Uefe. U finalu igrao je u uzvratnoj utakmici s Tottenhamom u Rotterdamu, u kojoj je Feyenoord slavio pobjedu 2:0.
A kakav je dojam Mladen Ramljak ostavljao na suparničke igrače u Nizozemskoj posvjedočio je tadašnji Ajaxov napadač, član generacije koja je bila europski prvak, Jan Mulder. On je kasnije postao novinar, kolumnist magazina Santos.
– Da moram Ramljaka kratko opisati kao suparnika protiv kojega sam igrao, to bi bilo ovim riječima: “Budi tiho!”. Za mene je Ramljak bio član “društva britva”. Stariji stoperi Feyenoorda, poput Isräela i Laseromsa, imali su reputaciju da svoje napadače bacaju u zrak. Šteta za njih, nisu bili ni upola žestoki kao Ramljak – napisao je Mulder.
Mladen Ramljak je na vrhuncu svoje karijere, baš dok je bio igrač Feyenoorda, doživio najveću nepravdu u karijeri.
– Tomislav Ivić bio je tada asistent izbornika jugoslavenske reprezentacije Miljana Miljanića i došao je u Rotterdam pratiti Mladena na tri utakmice, jer se tada krojio popis putnika za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Ivić je na odlasku Mladenu kazao kako o popisu odlučuje Miljan Miljanić – Čiča, ali da će on reći sve najbolje o njemu. Možete si misliti kako je Mladen reagirao kada je taj popis bio objavljen bez njegova imena; bio je nevjerojatno ljutit, razočaran i povrijeđen.
Jer, on je te sezone bio jedan od najboljih igrača Feyenoorda, čijih je čak sedam bilo pozvao u reprezentaciju Nizozemske koja je došla do finala SP-a. A umjesto Mladena, na SP bio je pozvan Dojčinovski iz beogradske Crvene zvezde – priča Emir Hadžiahmić.
Poginuo u prometnoj nesreći
Malo je poznato da je Mladen Ramljak bio najzaslužniji za trenerski uspon slavnoga Vujadina Boškova. Naime, 1976. godine čelnici Feyenoorda ovlastili su Ramljaka da im predloži novoga trenera, nakon što je Ad Zonderland odradio funkciju “vatrogasca”. Kako je Ramljak imao dobar odnos s Boškovom, a on je u to vrijeme vodio drugoligaša Den Haag, predložio je svome klubu da mu daju šansu. I Boškov je tu šansu fantastično iskoristio; nakon Feyenoorda, u kojemu je izvrsno radio dvije godine, najprije ga je uzela Zaragoza, a potom madridski Real.
Dinamo i Feyenoord igrali su 11. rujna 1974. u Maksimiru prijateljsku utakmicu koja je bila dio ugovora o transferu Ramljaka. Plavi su pobijedili s glatkih 3:0.
Mladen Ramljak poginuo je 13. rujna 1978. godine u prometnoj nesreći kod Novske.
Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gucmirtl, Rora. Moje Dinamo