Koliko je ponekad teško biti trener Dinama najbolje dočarava trenutačna situacija u kojoj se nalazi Mario Kovačević. Strateg plavih prolazi teške trenutke, možda i najteže trenerske dane u karijeri, iako mu rezultati idu na ruku. U ruke je dobio potpuno novu momčad koju je trebalo uigrati, u HNL-u je dobio svih pet derbija koje je igrao, odlično gura i u Europi, ali navijački puk unatoč tome poprilično je nezadovoljan.
Da, to je breme koje nosi svaki trener maksimirskog kluba jer tamo dobro nije dovoljno. Zagrebačka publika naviknuta je na najviše standarde, osim dobrih rezultata njima je bitno da momčad igra lijepo i atraktivno, od momčadi se očekuje konkurentnost u Europi te da u domaćem dvorištu melje svoje protivnike. A igra hrvatskog doprvaka trenutačno nije na zavidnoj razini, nedostaje tu malo više uigranosti, najavljenog presinga, a u ponekim utakmicama čak i žara. Upravo zbog toga nakon subotnje pobjede nad aktualnim prvakom dobili su - zvižduke. Nekima, poput kapetana Mišića, to je toliko teško palo da je neprimjereno reagirao. A barem se on već mogao naviknuti na pritisak koji vlada u i oko Dinama.
Najbolji odgovor na upućene kritike oduvijek je najbolje davati prezentacijama na travnjaku, a Mišić, Kovačević i ostatak momčadi pred sobom imaju razdoblje u kojem se mogu izdignuti poput feniksa. U narednih 40 dana Dinamu slijedi sedam iznimno neugodnih utakmica (u tu kategoriju nismo uvrstili i kup protiv Karlovca), ubitačan ritam u kojem moraju pokazati od čega su satkani. Sve započinje susretom protiv Celte već u četvrtak, zatim neugodno gostovanje protiv Istre, te dva HNL susreta protiv Varaždina i Gorice, dvije momčadi koje plavi u prvom krugu nisu pobijedili, između kojih će se ugurati i teško europsko gostovanje kod Lille. Za kraj tog teškog razdoblja slijedi derbi s Hajdukom te okršaj s Betisom na Maksimiru.
Da stvar bude gora, u ovom najosjetljivijem dijelu sezone plavi će biti bez Morisa Valinčića, jednog od onih koji su u dosadašnjem dijelu sezone ostavili najbolji dojam i koji je čak došao do pretpoziva za reprezentaciju. I tu se dolazi do jednog problema Dinamova kadra. Ovoga ljeta puno se kupovalo, vezni red je prekrcan, zbog čega unutar momčadi ima i nezadovoljnika koji nikako ne igraju, dok je pozicija desnog beka ostala deficitarna. Pierre-Gabriel prošle sezone bio je jedan od boljih, ali već na pripremama i na početku sezone vidjelo se da nije kliknuo s trenerom i novim vodstvom kluba, osjetilo se da se na njega ozbiljno ne računa, a u međuvremenu se i ozlijedio. Tu je i Noa Mikić, mladi igrač koji je prošao već nekoliko pripremnih ciklusa sa seniorima, uvijek ga se najavljivalo na velika zvona, ali pravu priliku nikad nije dobio. Sve to sugerira da klub na njega ne računa tako ozbiljno. Vidi se to i po stavljanju Lisice na neprirodnu mu poziciju, na kojoj nije izgledao dobro. Uzevši sve to u obzir postaje izgledno da će već za susret sa Celtom trener Kovačević morati tražiti novo rješenje, a čini nam se da će izbor pasti na iskusnog Theophilea. Francuz je već znao zaigrati na toj poziciji, čak i u nekim europskim utakmicama plavih. Nije oduševio, ali je pokrpao rupu.
Još jedan problem trenutačno su centralni napadači, Beljo i Kulenović odlično su krenuli u sezonu, zabijali, ali u zadnje vrijeme i oni poste. Od početka listopada odigrano je šest utakmica, a njih dvojica postigla su samo jedan pogodak. Bilo je to djelo Diona Drene Belje koji je 5. listopada zabio u porazu od Lokomotive. Veći problem od toga što ne zabijaju jest činjenica da igra momčadi uopće nije podređena njima, da ne dobivaju prave lopte od suigrača pa ni ne mogu biti opasni. Primjerice, protiv Rijeke je prvi napadač bio Beljo, utakmicu je završio bez ijednog udarca i driblinga, s tek 18 dodira lopte na susretu. Ušao je Kulenović koji također nije pucao ni driblao, a tako je bilo i protiv Vukovara: obojica bez driblinga i udarca po golu. Protiv Malmöa su barem pucali po golu, Beljo dvaput, Kulenović jednom, ali su kombinirano imali svega 18 dodira. Protiv Osijeka su također bili bez udaraca i driblinga pa dolazimo do poražavajućeg podatka da centralni napadači u tri od posljednja četiri susreta nisu puknuli po golu niti ikoga predriblali, a lopte su minimalno bile u njihovu posjedu. To su neke stvari koje Kovačević hitno mora popraviti želi li izbjeći zvižduke s tribina.
Otvori KEKS Pay
Što smo sad saznali? Da ništa ne štima, ali sve je zapravo u redu. Najprije su bili neumjereni hvalospjevi, a sada se situacija opisuje u nježnim tonovima. Dinamo u ovoj sezoni nema nijednu dobru cijelu utakmicu. To što nas sreća i rezultat mazi, ne bi trebao biti argument u korist vođenja kluba. Najprije nije trebalo rasturiti cijelu prošlogodišnju momčad i novu slagati oko Mišića - ni puno bolji igrač od njega ne bi to podnio. Sada polako dolazi na naplatu zapostavljanje polovice igračkog kadra - nikome nije drago da mjesecima ne sudjeluje u igri. Srećom se mogu dobiti pojedine utakmice, ali ne mogu se ostvariti i veći ciljevi, koji su Dinamu nužni.