Hrvatski odbojkaški savez ove je sezone pokrenuo vrlo zanimljiv projekt u koji je od samog početka uključen i Hrvatski olimpijski odbor. Oformljen je Cro Team, ekipa koja okuplja najtalentiranije mlade hrvatske odbojkašice. Treniraju u Zagrebu, žive zajedno, idu u istu školu, o njima se brinu razni stručnjaci, a prva trenerica je Svetlana Ilić. Bivša odbojkašica Rijeke imala je bogatu igračku karijeru koju je okončala u 38. godini, a prošla je lige u Italiji, Srbiji, Rusiji i Belgiji.
– Odmah nakon završetka igračke karijere u Belgiji uskočila sam u trenerske vode. Četiri godine bila sam pomoćnica izborniku belgijske reprezentacije koji mi je i predložio da ostanem u odbojci. Potom sam 2009. godine postala trenerica Volléro Züricha, bila i izbornica švicarske reprezentacije. Trenirala sam i moskovski Dinamo, radila u Srbiji i Indoneziji, a osim reprezentacija Belgije i Švicarske vodila sam i Austriju. Prošle sam sezone bila trenerica u švicarskoj Volleyball Academy – kaže Svetlana Ilić.
Na kavi rođena ideja
Jasno je da s tako bogatim iskustvom u radu i s mladima bila idealan izbor za ambiciozan i dugoročni projekt Cro Teama.
– Za ideju o Cro Teamu sam čula puno prije nego što je došlo do razgovora s čelnicima saveza. Još prije nego što je Frane Žanić postao predsjednik HOS-a, mi smo se viđali po Europi, na raznim turnirima i utakmicama. U to vrijeme radila sam u Austriji, a tad smo u pauzama, po kavama, razmjenjivali ideje, kao što to sportski djelatnici i rade. Sjećam se da smo razgovarali koliko Hrvatska ima mladih, talentiranih igrača i kako bi bilo sjajno stvoriti neki sustav za njih, kao što to rade Italija, Francuska, Turska, Njemačka. Nakon nekoliko godina pojavila se mogućnost da takva ideja zaista zaživi u Hrvatskoj – ističe Ilić koja se nakon tri desetljeća provedenih u inozemstvu, poželjela vratiti u Hrvatsku.
Ipak, svjetske velesile kao što su Italija, Brazil, SAD, Kina i Japan imaju nešto s čime se Hrvatska ne može nositi.
– Njihova baza igračica svakako je veća. Ne zaostajemo po fizičkom potencijalu, ali upitna je širina naše baze. No, mi imamo nešto drukčije, imamo vic i "živac" za sport. No, ističem, niti samo potencijal niti samo rad ne stvaraju igrača, stvara ga prije svega sustav. Svi se nekako lovimo za uvjete za rad, ne možemo pobjeći od toga da bez kvalitetnih uvjeta nije jednostavno u Hrvatskoj stvoriti igračicu koja će, poput nekih iz stare garde, doseći razinu Svjetskog prvenstva, europskog finala, Olimpijskih igara. Da skratim – treba nas više, treba nam više organiziranog rada i onda svakako imamo svoju priliku.
Bit će prilike za organizirani rad jer je dogovor s HOS-om dugoročan.
– Načelno smo se dogovorili na četiri godine, a želja je da plan živi i dulje, poslije mene. Ne znam kako će biti dalje, naučila sam ići korak po korak. Želja nam je u ove četiri godine stvoriti bazu Cro Teama i svake dvije godine ubacivati nove igračice. Imamo generacijskih rupa, želja nam je stvoriti sustav iz kojeg ćemo crpiti ono što je hrvatska odbojka nekad imala.
Vrlo rano napustili ste roditeljski dom u Modriči i preselili u Rijeku.
– Došla sam s nepunih 15 godina u Rijeku. Odavno sam prestala uspoređivati, jer svako vrijeme ima svoju priču. U ekipi smo imali glavnog i pomoćnog trenera i to je bilo to. Tada nije postojala specijalizacija ni u trenerskom poslu, ni u igračkom. Nisu bile striktno definirane pozicije, morali smo svi sve znati. Kao glavni trener Cro Teama imam nekoliko suradnika i ne moram raditi sama.
Put od mladog talenta do vrhunske igračice nije za svakog isti.
– To je vrlo individualno. Trebaju proći fizički, tehnički, taktički razvoj, uzmimo i taj "mental coaching" koji se danas ne može zaobići. Osam godina, dva olimpijska ciklusa trebaju da se stvari stave na svoje mjesto, da igračice s 22, 23 godine krenu u ozbiljna natjecanja, lige poput poljske, turske, talijanske, ruske i traju desetak reprezentativnih godina. Netko će početi s 19 godina, a nekoga ćemo čekati i s 23 godine.
Američka škola najbolja
Dosta igračica iz Hrvatske je godinama svoj odbojkaški put nastavljalo na američkim sveučilištima.
– Ako bismo pričali o nekom razdoblju od prije deset i više godina, ne bih se složila da je to bio pravi put, iako su američki koledži bili organiziraniji od puno profesionalnih liga. Ipak, sustav natjecanja nije bio dovoljan da se razvije mladi igrač. Danas se te granice pomiču jer su dobili profesionalnu ligu, imaju dva natjecanja. Američka odbojkaška škola je jedna od najboljih u svijetu. Ne sjećam se da je netko osim Mije Jerkov studirao u SAD-u i bio u reprezentaciji na vrhunskoj razini, ali ne zaboravimo da je ona paralelno igrala i rusku ligu – zaključila je Svetlana Ilić.
Još jedan u nizu od promašenih projekata ekipe koja vodi HOS.