Kraj prosinca za mnoge znači blago smirivanje te okretanje najmilijima i pregled godine za nama. Za mladog glazbenika Marka Purišića, poznatijeg kao Baby Lasagnu, 2025. godine bila je vrlo zanimljiva. No, sigurno ne kao što je to bila 2024. koja mu je doslovno promijenila život. Nakon što je prošle godine od rezerve na Dori postao pobjednikom i predstavnikom Hrvatske na Euroviziji te ubrzo zaludio cijelu Europu, ove je godine nastavio marljivo raditi. Objavio je album “DMNS & MOSQUITOES”, predstavio suradnju s Käärijom “#eurodab” i mnogo nastupao, a pred kraj godine donio je i uzbudljive vijesti za iduću, 2026. godinu. Naime, Baby Lasagna najavio je svoj nastup na jednom od najvećih i najuglednijih glazbenik festivala u Europi, na čijim su pozornicama stajala neka od najvećih imena svjetske scene. Radi se o Sziget festivalu koji se održava u Mađarskoj, od 6. do 11. kolovoza 2026. Velik je to uspjeh i priznanje za umaškog glazbenika koji za 2026. godinu ima i još puno novih planova, no vješto ih skriva i čeka pravi trenutak, baš kao što je to radio i do sada. U međuvremenu, nastavlja marljivo raditi, a za ovaj je razgovor izdvojio malo vremena i otkrio nam detalje nastupa na Szigetu.
Baby Lasagna iskreno je progovorio o emocijama koje su ga preplavile kada je saznao da će nastupiti na Szigetu, o neizvjesnosti festivalskih pozornica na kojima publika dolazi bez unaprijed stvorenih očekivanja, ali i o uzbuđenju koje donosi prilika da se dopre do “novih ušiju”. Dotaknuli smo se i planova za novi glazbeni materijal, promjene imidža, odnosa prema produkciji nastupa, kao i razlika između klupskih koncerata i velikih festivalskih pozornica. Osim teme glazbe, Marko je govorio i o tremi, uputio je savjet svima koji imaju želju nastupiti na Dori te obožavateljima. Poznato je i da je Marku vjera vrlo važna, a otkrio nam je i kako provodi blagdane te koje su mu želje, privatne i poslovne, za 2026. godinu.
Najavljen je vaš nastup na Szigetu 2026. godine. Festival je to na kojem su nastupila brojna velika imena. Kako se osjećate zbog pomisli da ćete biti na pozornici na kojoj su ranije nastupili i brojni veliki izvođači?
Dečki i ja smo bili izvan sebe u trenutku kada smo to saznali. Posebno smo sretni što se Sziget, Nova Rock, Colours Of Ostrava, Passpop festival i drugi događaju nakon eurovizijskog hypea i te cjelokupne priče. To nam daje potvrdu da dobro odrađujemo svoj posao i da imamo nešto za ponuditi na tim velikim pozornicama.
Kako ste reagirali kad ste saznali da nastupate na Szigetu 2026.?
Nisam posebno reagirao vani, ali u sebi sam bio jako sretan i jedva sam čekao da vijesti podijelim sa svojima. Najteži mi je bio onaj period između potvrde nastupa do objave samog festivala. Posebno zato što nam ljudi konstantno pišu da trebamo svirati na Szigetu.
Pripremate li nešto posebno za publiku Szigeta?
Nikada nisam bio na Szigetu, ali sjećam se prošle godine mnogih storija ljudi koje pratim. Na njima sam vidio nastup Post Malonea i drugih industrijskih glavešina te mi nije palo na pamet da će naše ime krasiti taj njihov plakat već sljedeće godine.
Imate li neke izvođače koje ste prije gledali na Szigetu i pomislili ‘ovo nikad neću biti ja’ ili ‘da sam barem ovo ja’?
U tom periodu imat ćemo novi materijal, novi look i cjelokupna će priča biti drukčija, tako da – da. Osim toga, u ovakvim prilikama ne štedimo kada u pitanje dođe produkcija nastupa, a to nećemo raditi ni ovaj put.
Postoji li netko koga biste tamo ove godine voljeli upoznati uživo? Tražiti autogram, fotku?
Naravno, mogao bih tu do sutra pričati koga bih sve volio upoznati, ali to se neće dogoditi, barem ne mojim pokušajem upoznavanja. Imali smo iskustva biti u backstageu sa svojim idolima iz dječjih dana, ali ih nikad nisam tražio ni autogram, ni sliku, niti sam im prišao da se upoznam. Što zbog straha i sramežljivosti, što zbog poštovanja prema njihovu prostoru, vremenu i poslu. Dovoljna mi je njihova glazba.
Kako se festivalski nastupi, po vama, razlikuju od samostalnih koncerata u klubovima ili dvoranama?
Ovisno o kakvim je festivalima riječ, ali u slučaju ovih glomaznih glazbenih festivala uvelike je drukčije, ne bolje ni lošije, samo drukčije. Klubovi često znaju biti uzbudljivi, ali nose veći osjećaj sigurnosti. Ljudi su u klub došli čuti i vidjeti tebe pa je nekako lakše igrati na tom terenu. S druge strane, na festivalu poput Szigeta mi smo tek ribice za koje ne zna većina te ta činjenica donosi veliku neizvjesnost, ali pruža priliku “čistog tanjura”. Možeš doći do novih ušiju bez prethodnih očekivanja ili stavova, i to mi je super. Tu, naravno, ima razlika u produkciji i posjećenosti, ali ovo prethodno najviše mi zaokuplja misli.
Da se osvrnemo malo i na druge teme. Nedavno ste objavili pjesmu s Vojkom V, na čemu trenutačno radite? Imate li u planu još neke suradnje s domaćim izvođačima?
Trenutačno nemam nikakve zakazane suradnje s domaćim izvođačima. U punom smo pogonu pripreme apsolutnog zaokretanja imidža, komunikacije, ali i sadržaja. Sve to trebalo bi nastupiti početkom sljedeće godine. Osim toga imamo organizirane i druge koncerte i turneje, ali nažalost još nije vrijeme da o tome pričam.
FOTO Supruga prmijera Plenkovića zasjala na primanju kod Macrona poput hollywoodske diveŠto vas još sve očekuje prije Szigeta?
Osim Szigeta imamo još puno toga, kao što sam naveo. Sziget je jako odjeknuo u komercijalnim krugovima, ali ljudi koji nas zaista prate znaju puno više.
Glazba vam je u posljednje dvije godine promijenila život, doslovno ga okrenula za 180 stupnjeva. Kako gledate na sve što se dogodilo? Biste li što promijenili?
Sretan sam, radim i trudim se. Ne razmišljam puno o tome da vam mogu dati konkretniji odgovor. Zahvalan sam Bogu na ovoj prilici i sada se trudim napraviti najbolje što mogu s ovime što mi je dano.
Bliži nam se i Dora. Što biste savjetovali svima koji imaju želju nastupiti na ovoj pozornici?
Savjetovao bih im onaj klišej koji će im svatko reći, ali malo tko to zaista misli odnosno radi – “budi svoj”. Inače je više nalik “budi svoj samo da si kao i mi” (smijeh). Ako se posreći pa nastane hype, pritiska će biti sa svih strana: ponuda, mišljenja, inzistiranja i opasnih oportunista. Samo peglajte po svom, raščlanite ljude na one kojima vjerujete i one kojima ne, a sve ostalo gledajte kao buku.
Vi ste svoj put nakon predstavljanja Hrvatske nastavili na globalnoj razini. Planirate li i dalje glazbu raditi na engleskom?
Svakako. To je jezik na kojem konzumiram 90 posto svoje glazbe, dok na hrvatskom nemam realnog iskustva pisanja. Također, osjećam kao da možemo i vani nešto postići, iako mislim da u nekoj mjeri već jesmo, a univerzalni jezik sigurno ima izravne veze s time. Svakako ne planiram ekskluzivno pjevati na engleskom jeziku. Otvoren sam za domaće suradnje i ako mi nekad padne na pamet hrvatski tekst neću se ustručavati i izdati ga.
Prije Eurovizije ste istaknuli da ste veliki tremaroš. Vrijedi li to i dalje? Ili je puno nastupa promijenilo pitanje treme?
Nije se ništa promijenilo. Jednaka mi je trema kada nastupam na gradskoj fešti, na najvećem festivalu ili na solo koncertu pred svojim ljudima.
Imate li neki ritual kojim smirujete tremu prije nastupa?
Ne baš. Nekada je jača, nekada slabija i ne prepoznajem neki obrazac koji bi mi pomogao dovesti to pod kontrolu.
Međunarodna karijera, albumi, nastupi... Imate li nekih neostvarenih želja na poslovnom planu?
Moram istaknuti Sziget i svirati na drugim festivalima koji me također privlače. S prvim dijelom ove izjave se šalim – “ne moram”, ali bilo bi fora. Ne postoje specifične stvari koje želim postići – napuniti neku arenu ili prodati milijune albuma, više me zanima dugoročnost – ostati jak i ustrajan unatoč usponima i padovima, promjenama trendova i životnih turbulencija koje mogu poljuljati sve ovo.
Nakon vaše pobjede na Dori, našu je zemlju uhvatila ‘Baby Lasagna groznica’. Imate li i danas situacije u kojima ste okruženi obožavateljima tijekom svakodnevnih aktivnosti ili sve funkcionira malo drukčije?
Naravno da se ludnica koja je vladala smirila, ništa ne traje, ali ljudi me svakodnevno prepoznaju, pozdrave, pitaju za sliku, autogram ili se samo ljubazno nasmiješe.
Znamo i da vam je vrlo važna vjera. Pitate li se nekad čime ste sve to zaslužili?
Pitam, ali ne potrošim ni 30 sekundi na tu misao. Danas ovo imam, sutra možda neću. Na meni je da budem zahvalan i da radim najviše i najbolje s onime što mi je poklonjeno.
Kako ste proslavili Božić i kakvi su vam planovi za Novu godinu?
Blagdan Božića proslavio sam u krugu obitelji i prijatelja. Nisam putovao ni izlazio već se fokusirao na ljubav koja nas veže i zajedništvo. Naravno, nakon Božića imamo zakazane nastupe pa možda kasnije i nađemo nekoliko dana za, recimo, putovanje u planine.
Imate li neke svoje male tradicije? I ako da, koje?
Osim ponoćki i božićnih misa, koje ne bih nazvao tradicijom, obično se ide kod “babe” na ručak. To je jedino što radimo iz godine u godinu, kao i malo druženje nakon ponoćke.
Nastup na Sziget festivalu, koji je ogromna vijest, već ste dohvatili. Kakve još želje, privatno i poslovno, imate za 2026. godinu?
Privatno bih se više volio posvetiti osvježenju vjere i sudjelovanju u aktivnostima i radu katoličke zajednice. Poslovno bih volio održati tempo kojim idemo, što je teže nego što zvuči. Volio bih provesti izdanje albuma i singlica sukladno očekivanjima i pripremama, koje su opsežne i kompleksne. I zadnje: volio bih smršaviti desetak kila i pjevati tri tona više nego što sada mogu.