Da se anoreksija i bulimija liječe seksom, da je najbolje kockanje ono državnim novcem, da je diplomatski rad nekada toliko dosadan da je bolje maštati o svojoj ili nekoj nasumičnoj djevojci te da je prava Europa ona bijela i da njemačka kancelarka Angela Merkel ne pozna svoju kulturu, sve smo to tijekom godina doznali od naših diplomata. Bilo je tu – kao i u životu – tučnjava, alkohola i droge, prometnih nesreća.
Velika većina domaćih diplomata savjesno i dobro, ili nešto manje dobro, obavlja svoj posao – uostalom diplomati su iznijeli i drugo priznanje Hrvatske, nakon onog političkog, odradili posao u procesu pridruživanja NATO-u i EU, no tu i tamo iskaču incidenti od kojih su neki dobili epilog i na sudu. Popis “grijeha” hrvatskih diplomata ovih je dana zaokružila Elizabeta Mađarević, prva tajnica u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu, koja je za svoje rasističke i homofobne komentare suspendirana i čeka je Službenički sud i najvjerojatnije otkaz. Priče, tračevi, glasine o diplomatima i njihova međusobna zamjeranja pa i podmetanja uobičajeni su folklor, a incidenti koji se događaju rješavaju se u okviru kuće, ali i na sudu.
‘Tako sam napaljen danas...’
Slučaj Elizabete Mađarević otvorio je i pitanje o stanje u MVEP-u – po nekim informacijama, prema sistematizaciji nedostaje čak 300 ljudi, tako da Ministarstvo koje je nekad slovilo kao elitno i u kojem su svi željeli raditi ima manjak zaposlenih, što se osjeća i u svakodnevnom radu, pa i kod izbora kadrova. Govori se i o potkapacitiranosti stranih predstavništava, posebice sada kada je veliki broj njih povučen u Bruxelles zbog predsjedanja Hrvatske Vijećem EU. S druge strane, ono što je nevjerojatno u slučaju Elizabete Mađarević jest to što ona nije od jučer u MVEP-u – broji već 13. godinu u toj kući. Kad je pisala po Facebooku da nije “ni dužnosnik ni političar, već obična osoba koja ima pravo na privatnost”, mnogi njezini kolege su ili odmahnuli glavom i rekli: “Ah, to je ona”, što znači da je bila poznata po, nazovimo to, posebnom stilu, dok drugima nije jasno kako joj je palo na pamet iznositi negativne stavove o zemlji primateljici, što se valjda uči na uvodnom satu Diplomatske akademije. Nije da nije imala priliku od svojih kolega iz prve ruke vidjeti i naučiti što su posljedice, ako već nije pazila na satu.
U sad već drevno doba popularnosti blogova, prvi je na ispitu iz društvenih medija pao mladi diplomat Vibor Kalogjera koji je raspoređen na mandat trećeg tajnika u Washingtonu. I samo njegovo imenovanje izazvalo je kritike i optužbe da je sina Silvije Luks zaposlio ministar Miomir Žužul, na što su iz Ministarstva odgovorali kako je diplomirao ekonomiju u Parizu. Njegova internetska persona zvala se Vibbi, no vrlo je otvoreno pisao o tome da je diplomat, da je u SAD-u te objavljivao fotografije pa nije bilo teško otkriti pravi identitet. Blog je bio – za većinu – zabavan i stekao je kultni status u blogosferi, a njegovi su se dijelovi dugo nakon što je obrisao blog dijelili. Tako je u listopadu 2004. napisao (prenosimo u originalu): “Hmmm. Svjetska banka. To su oni što nam govore šta da radimo, zbog kojih smo svi u dugovima... Poslali me iz ambasade, sori veleposlanstva. Ne smiju znat za ovaj blog, it is not proffesional. Ja u odijelu, već mi je pun k..., smješkat se kad mi se ne da. A moram. Ispod košulje i odijela majica s Marleyem. Ali ovdje niš. Ne smiješ, sad si diplomata. Jebala me Amerika... “. Ili: “Odem sa kolegom na ručak. Zabavljamo se, pričamo viceve, dogodovštine, državne tajne, ismijavamo Amere i konobaricu”. Jednako je iznosio frustraciju poslom: “KOJI K... JA TU RADIM? NE DA MI SE VIŠE!”, kao i seksualnim životom: “Tako sam napaljen danas, to je rijetkost. Nedefinirana ženska osoba na cesti, prilazim joj, bez riječi je hvatam za grudi, njoj se to sviđa...”
I dok su njegov blog mnogi smatrali zabavnim, Ministarstvo nije. Posebno im je u oko upalo njegovo komentiranja Amerikanaca, ismijavanje predsjednika Georgea Busha te je karijera mladog diplomata naglo prekinuta. Sličan krimen – komentiranje unutarnjih stvari države primateljice – počinio je hrvatski veleposlanik na Kosovu, a zatim u Makedoniji Zlatko Kramarić. Osječki političar je za mandata na Kosovu u slavonskom Tjedniku u svojoj kolumni prešao granice diplomata i iznosio osobne, ali i negativne dojmove o zemlji primateljici. To je – kako nam je pokazala objava diplomatskih depeša Wikileaksa – rezervirano samo za komunikaciju s centralom. Kramarić je tako napisao kako su “mnogi od kosovskih aktera javnoga političkog i inoga života sveli državu na kravu muzaru i ponašaju se po principu: uzmi sve što ti život pruža!”, nakon čega ga je tadašnji šef Gordan Jandroković nazvao i upozorio da će ga opozvati ako opet vidi takve napise. Nakon toga Kramarić se pridržavao uputa.
Turudić nije povjerovao
No nisu samo Kalogjera i Kramarić bili pod nadzorom MVP-a zbog iznošenja stavova: zbog veličanja Ante Gotovine, koji je tada još bio u bijegu, ispitivana je odgovornost Drage Štambuka zbog javnog istupa za koji nije tražio odobrenje. Isto tako, početkom ove godine iz BiH je opozvan veleposlanik Ivan del Vecchio jer je u Banjoj Luci nazočio ceremoniji obilježavanja Dana Republike Srpske. Boris Blažeković početkom 2018. već je skoro prošao proceduru imenovanja za generalnog konzula u New Yorku kad su isplivale objave na Twitteru kad je izbor Donalda Trumpa, između ostalog, komentirao kako ga “ne fascinira toliko on sam. Prostaka, primitivaca, seksista, ksenofoba, homofoba, lažljivaca, neznalica i ignoranata ima svugdje koliko hoćeš. Fascinira me da je tolika masa Amerikanaca podlegla tim najnižim strastima i da su ga izabrali za predsjednika.” Završetak procedure imenovanja nije dočekao.
U poseban krug diplomatskih incidenata spadaju oni koji su kršili zakone. Već je notorni primjer Nevena Jurice, veleposlanika u Australiji i Novom Zelandu te Bugarskoj i Norveškoj. No njegovi posljednji mandati u Washingtonu od 2005. te ono stalnog predstavnika Hrvatske u Vijeću sigurnosti UN-a, na koje je otišao kao kandidat Ive Sanadera, kao dio dogovora s predsjednikom Mesićem koji je dobio odriješene ruke imenovati “svoje” kandidate, pokazao se kobnim. Kad je u Ministarstvu postalo jasno da se iz veleposlanstva odlijeva novac, USKOK se pozabavio Juricom te proveo istragu zbog pronevjere državnog novca te podigao optužnicu u kojoj ga je teretio za zloporabu položaja i ovlasti. Oštetio je Ministarstvo vanjskih poslova za 120.815 dolara, odnosno za najmanje 677 tisuća kuna. Koristio je službene kreditne kartice i novčana sredstva diplomatske misije za osobne potrebe pa tako i za odlaske u kockarnice Las Vegasa. Kako bi zameo trag, troškove je bilježio kao službene izdatke u svrhu lobiranja. O tome je govorio na suđenju u Zagrebu rekavši kako nije sam sebi plaćao restorane: “Oni su bili pozornica posla koji sam obavljao, odnosno mjesto gdje sam lobirao.”
Sudac Ivan Turudić osudio ga je na godinu i pol zatvora, a novac je, kazao je Jurica, vratio. Uvjetno je na godinu i osam mjeseci 2010. osuđen i bivši veleposlanik u Francuskoj Marko Žaja zbog dviju prijevara u vrijednosti od 760.000 kuna. Njega su skupo stajala umjetnička djela. Tijekom 1999. i 2000. prikazao je da je slikaru Ivici Zupkoviću za tri slike isplatio oko 316.000 kuna, a na slikarov račun je uplaćeno samo 15.000 kuna. Proglašen je krivim i jer je na blagajni veleposlanstva prikazao da je pariškoj tapetarskoj tvrtki isplatio 444.500 kuna za restauratorske radove na namještaju iako su oni napravljeni u Zagrebu. Prvostupanjskom presudom Žaja je morao vratiti 760.000 kuna, no tu je odredbu viši sud ukinuo. Tajnica u veleposlanstvu u Tirani Sanja Balić Vuković 2010. sjela je na optuženičku klupu zagrebačkog Županijskog suda i zanijekala optužbe da je lažirala plaćanje računa za uredski materijal, troškove telefona i ostalog, a novac – oko 220 tisuća kuna – zadržala za sebe.
Kako Ustav nalaže da premijer i predsjednik imenuju diplomate, pa se ponekad koriste taktikom “ja tebi, ti meni” kako bi progurali svoje kandidate, tako se preko veleposlanika i – sukobljavaju. Kad je generalni konzul u Australiji Goroslav Keller, diplomat iz Mesićeve kvote, nakon čak šest godina službe opozvan s dužnosti u Sydneyu 2008., istragom MVP-a utvrđeno je kako je u Hrvatsku ponio i namještaj iz konzulata u vrijednosti od 10 tisuća eura, kao i neke povjerljive dokumente, tadašnji je predsjednik smatrao da je riječ o još jednom od niza napada na njegove kadrove. Premda je Keller naknadno prijavio da namještaj namjerava otkupiti, na što ima pravo, MVP je spornim smatrao što je mjesec dana prije nego što je Keller predao službeni zahtjev za njegov otkup, namještaj već bio otpremljen iz Australije.
Za društvo u kutu
Drugi sukob Sanadera i Mesića ticao se skandala s Jovanom Vejnovićem, veleposlanikom koji je od 2005. bio na mandatu u Libiji, no Mesić je brzo odustao od njegove obrane. U Libiji je zabranjen promet alkoholnih pića, a diplomatska povlastica odnosi se samo na potrebe veleposlanstva i diplomatskih predstavništava. Vejnovića je pak USKOK teretio da je, koristeći se diplomatskom povlasticom, od tvrtke iz Kopenhagena naručio 5088 litara alkoholnih pića za 46.550 dolara, tek je manji dio bio namijenjen veleposlanstvu, a ostatak je završio kod radnika Ine i Crosca. Alkohol je bio i u pozadini skandala s generalnim konzulom u Kanadi, Marijem Livajom kojega je – prema noti kanadskog Ministarstva vanjskih poslova – policija 2004. zatekla kako upravlja automobilom s diplomatskim pločicama u vidljivo alkoholiziranom stanju ili možda čak pod utjecajem droga. Izrečena mu je kazna od 600 dolara, a još 1000 dolara morao je dati u humanitarne svrhe.
Zbog kupoprodaje droge američka je policija 2005. uhvatila Bernarda Barišića, čija je supruga Božica bila administrativna službenica konzulata u Los Angelesu. Droga je pronađena u automobilu s diplomatskim tablicama registriranima na hrvatski konzulat, a kada ga je FBI uhitio, Barišić se pozvao na diplomatski imunitet iako ga nije imao. Još jednu kategoriju čine diplomati koji su se koristili fizičkom silom. U travnju 2007. otkriveno je da se veleposlanik u Portugalu Želimir Brala potukao s djelatnikom službe sigurnosti. On je te navode negirao. Brala se, govorilo se, sukobio s Ivicom Grlićem, dužnosnikom VII. uprave za sigurnosnu analitiku, komunikacije i zaštitu, “špijunskog” odjela u hrvatskoj diplomaciji. Taj je odjel slovio kao mala vrata kroz koja su se zapošljavali podobni jer zbog prirode posla taj odjel nije imao obavezu raspisivanja javnog natječaja. Navodno je Grlić u Zagreb poslao izvještaj u kojem je Bralu optužio da odlazi u kvart u Lisabonu u kojem se okupljaju prostitutke, a kada je to doznao veleposlanik, uslijedio je fizički obračun. Zbog obiteljskog nasilja i napada na suprugu Magali Boers, bivši diplomat Ljubomir Čučić odslužio je zatvorsku kaznu od godinu dana. Priča je to koja je godinama bila u medijima i koja je osvijestila činjenicu da se obiteljsko nasilje događa u svim slojevima društva.
Trčali po veleposlanstvu
No vjerojatno najbizarniji skandal vezan je za hrvatskog počasnog konzula, Talijana Walda Bernasconija. On je pred talijanskim vlastima odgovarao zbog nadriliječništva, prijevara i silovanja pacijentica koje je liječio od poremećaja prehrane. Pristojan i fin gospodin propisivao im je osebujne terapije u svojoj klinici u Luganu.
– Morale smo uprizoriti scene iz starog Rima. Plahte su bile toge, grudi su bile obnažene – kazala je jedna od više od 400 pacijentica.
Djevojkama bi naredili da masiraju jedna drugu, redom intimne dijelove. Četvrtak je bio rezerviran za Bernasconija – on bi kartao s teatroterapeutom i kuharom, a razgolićene djevojke glumile su manekenke te defilirale pokraj muškaraca. Na kraju bi muški trojac glasao te izabrao onu koja je bila najbolja u zavođenju. Kad je skandal otkriven, Bernasconiju je oduzeta titula počasnog konzula. Njegova priča po nekim dijelovima nalikuje onoj nekadašnjeg čileanskog veleposlanika u Hrvatskoj. Naime, ni stranci nisu pošteđeni skandala pa je tako 2016. djelatnik francuskog veleposlanstva u alkoholiziranom stanju razbio desetak uredno parkiranih automobila u Zagrebu. No slučaj Čileanca je poseban: Emilio Jose Ruiz Tagle Orrego 2006. oko 4 sata ujutro nazvao je policiju i kazao kako mu je ukraden novčanik u rezidenciji na Gornjem gradu. Kazao je kako su ga okrale dvije djevojke koje su “pozvonile na vrata, a on im je dao Cedevitu”, no neslužbeno se doznalo da je bila riječ o dvjema eskort-damama koje je veleposlanik sam pozvao. Prema istom izvoru, on je s djevojkama trčao po kući i igrao se skrivača. Na kraju je novčanik pronađen. Dame s kojima se igrao skrivača bile su profesionalne i samo su naplatile svoje usluge, ali ga nisu opljačkale.
