Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Kada je sagrađen Virski most, počela je gradnja vikendica kako se ne bi gradila nuklearka

Cijeli sam život proveo na Viru i nikada nisam vozio automobil. Imao sam novca i mogao, ali bicikl mi je bio draži, kaže Joso Gržeta
19. srpnja 2017. u 13:33 22 komentara 4047 prikaza
Pogledajte galeriju 1/13

Kralj Vira ima 91 godinu. Pije čaj.

– Čaj?! Sinko moj, vino je to. Bijelo, domaće. Kakav čaj... – ispravlja me Joso Gržeta (91) žmirkajući plavim okom. Sjedimo u njegovoj konobi Viranka, jednoj od najboljih na otoku. Da budem iskren, satima sam se vrtio oko restorana tražeći ga. Pokušavao, kružio, ispitivao, ali njemu nikako ući u trag.

Turistička patrola Novalja: Tulumarimo po kiši i buri kada se naši gosti odmaraju

– Pričekaj – rekla mi je nešto iza podneva plavokosa konobarica. Otišla provjeriti, i vratila se, odmahnula glavom.

– Spava. Dođi malo kasnije – rekla je. Kasnije, oko 14 sati, crnokosa konobarica kaže:

– Nema ga. Nekamo je otišao.

Pa sat vremena kasnije, konobar mi mahne sa šanka:

– Na sastanku je, otišao opet.

U 16.00, zvoni mi mobitel.

– Tu je! Stigao je... – javlja mi društvo iz konobe koju danas vodi njegov sin. I evo ti ga nas dvojice za stolom.

Nadimak zna cijeli otok

– Čekao sam te do podneva pa otišao malo leći. A onda, čuj, išao sam dalje poslom... Nikad nisam vozio automobil. Imao sam novca, ali nisam htio. Sve na biciklu. U životu sam promijenio ravno 27 bicikla – kaže Joso i lupne štapom po podu. Da potvrdi brojku. Bicikl, više, ne vozi.

– Hodam. Čuj, ako jednom stanem, gotov sam! – poentira Kralj Vira.

Simpatičan, u bijeloj košulji i plavim hlačama, sjajno se drži. Naočale ne nosi. Pričamo o djevojkama, on je započeo temu.

– Volio sam cure...

No, nisam kod njega zbog cura. Ni bicikala. Već zbog titule. Nadimak mu zna cijeli otok. Zašto Kralj Vira? Kad su željeli u Jugoslaviji graditi nuklearnu elektranu na otoku, on se prvi digao! Kad je trebalo graditi most, išao je virsku stvar izboriti u Zagreb. Danas, nema nuklearke, ima mosta. Sve je uspio...

– Bili smo na savjetovanju na Hvaru, o nuklearki. 1978. godine, i to tri dana. Oni pričali zašto je to dobro za zemlju, analize, planovi, sve... I svi za, a ja se digao i rekao: “Ne! Ja sam protiv!” Da je ovdje nuklearka, nitko ne bi došao! A njima je bila privlačna lokacija, najbolji teren, kamen, čisto more... A most sam tražio, i dobio ga! – veli pa lupne štapom o pod. Opet. Ponosno.

– Je l’ znaš ti koliko ima vikendica danas na otoku? – pita me.

– Deset tisuća – ispalim jer čuo sam maloprije taj podatak od domaćih. Možda pred pola sata.

Turistička patrola Strankinje vole momke s ovog hrvatskog otoka. Koje tu nađu ljubav, ostaju 'zarobljene' zauvijek

– Ne! Krivo! Jedanaest tisuća! Prodavali smo zemlju, teren je ovdje bio badava. Po 10–15 DEM kvadratni metar. Da, još su tada bile marke. I počelo se graditi. Danas je Vir otok za gospodu, a prije nego što je došao most, ovdje su živjeli sami mornari. Svaka kuća imala je svinje, tako se živjelo. A danas, sve je bolje, ali...

Što ‘ali...’, interesiram se.

– Mladići, evo tvojih godina, neće se ženiti! Neće! Ima ih bar dvadesetak. Ma neće ni čuti za svadbu. A što će, djevojke se onda udaju za druge, odu u Zadar, Zagreb. Udaju se za ljude koji dođu ovdje raditi sezonu. Nije mi to jasno. Pazi, a ja sam bio kum na 105 vjenčanja te još 65 puta na krštenjima. I sad, ovi mladi momci, oni neće u brak!

Vraća se u mladost.

Sir je bio bolji od paškog

– Cijeli sam život, svih 90 godina, proveo na Viru. Kao klinac nisam bio gladan, imali smo ovce, bilo nas je osmero sestara i braće. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio sam u Njemačkoj u logoru. I to do kraja rata, a onda se vratio na moj otok. Bio sam tajnik mjesnog odbora, direktor zadruge Iskra Vir. U penziju sam otišao 1992. godine. A bila je to zadruga čudo, imali smo siranu, sedam tisuća ovaca, tristo volova, četiristo magaraca. Mi smo, 1972. godine, prodali cijeli vagon sira u Kanadu. I to su bili kolutovi od tri kilogrami, a sir nam je bio bolji i od paškog. Dobro smo tada, kao zadruga, zaradili. Pa smo zadarsku Marasku opskrbljivali grožđem, barem 30 vagona godišnje. Imali smo i drveni brod od 30 tona, svaki je dan išao Vir – Zadar – Vir.

Pitam kako danas živi.

– Imam sedmero unuka i praunuka. Dignem se u sedam, a na počinak sat prije ponoći. Pogledam ‘Otvoreno’, to volim. Gledam televiziju od 20 sati do skoro ponoći.

Jeste li najstariji na otoku?, pitam.

– Eto, jedini sam još među živima na otoku od onih koji su rođeni 1926. godine. No, brat Šime je još stariji, dvije godine. Držimo se. A ja, iako sam već star, pamtim svaki datum! Nevjerojatno. Sve znam!

Kako podnosite ove velike vrućine?

– A dobro...

Pozdravljamo se, a on kaže.

– Javi se kad si u blizini pa ćemo napraviti roštilj. Peći ćemo ribe!

Kimnem glavom, a on opet lupne štapom.

– Javi se, nemoj zaboraviti. Povedi i prijatelje... 

Konoba Figurica Na kolanjskoj plitici služi se pršut star četiri godine, ali i pršut od ovce Turistička patrola - Rab Gosti sami love ribu koju im u konobi pripremaju Vir turistička patrola Što turisti najčešće jedu u Hrvatskoj? Ovo...

Poredak

1. Rovinj - 87

2. Rab -  85

3. Pula - 82

4. Poreč - 81

5. Novalja - 80

    Punat- 80

    Rijeka- 80

8. Vir- 79

8. Biograd na moru

9. Bol  

10. Cavtat

11. Dubrovnik

12. Hvar

13. Krk 

14. Makarska

15. Orebić

16 Primošten

17. Split

18. Šibenik

19. Trogir

20. Vela luka

22. Vis

23. Zadar

Obvezno posjetiti

Šetnja

Na Viru je sve opušteno. A povijest i priču lako je čuti od domaćih. Meni je profesor Ive Bašić ispričao najzanimljivije – Vir se prvi put spominje 1069. godine u Krešimirovoj povelji. Prvi stanovnici bili su Liburni, i to u naselju koje se vidi s gradske plaže, a živjeli su i u Ninu, i to u 9. stoljeću prije naše ere.

Župna crkva svetog Jurja

Kad su nasljednice trgovca Bakmaza prodale stanovnicima otok, organizirana je, svojevrsna tombola. 89 obitelji, dobilo je otok podijeljen na jednake dijelove. Ispred crkve Sv. Jurja bila su dva ‘šešira’, u jednom kvalitetnija zemlja, u drugom pašnjaci... Pa je jedan momak, za svaku obitelj izvukao dvije ceduljice. Eto, kako se nekad to pošteno moglo riješiti.

Nin

Grad je vrlo blizu Vira, a poznat je po turističkim destinacijama poput Muzeja soli ili Kraljičine plaže, poznatoj po ljekovitom blatu. Ime je dobila, jer se gospođa kralja Tomislava ovdje po cijele dane – kupala. U Ninu je, dakako, i najmanja katedrala na svijetu – crkva sv. Križa.

Kaštelina

Oko nje je pješčana plaža i na njoj ljekovito blato, slično onom u Ninu. Ronioci ovdje mogu pod morem razgledati nekadašnje pristanište.     

Ocjena

Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš -8

Kvaliteta i raznolikost smještaja - 6

Kvaliteta ugostiteljske ponude - 6

Gostoljubivost i susretljivost domaćina - 9

Večernja zabava i provod - 8

Kulturni sadržaji - 8

Rekreativni sadržaji - 10

Faktor opuštanja - 9

Izgled plaža - 7

Opći dojam - 79

Plus i minus

Plus

OPUŠTENO – Vir je otok na kojem su, u pravilu, vikendaši. I njihovi gosti. Tišina je, nema šušura kao u velikim gradovima. Ovdje se zaista može odmoriti. Sunce i more, ovdje su, dovoljni. Za dodatne turističke akcije odlazi se u obližnje Zadar ili na Pag. Uostalom, otok je. Na otocima je tako. Opušteno.

Minus

PONUDA – Turističkih sadržaja je malo. Recimo, donedavno nije bilo moguće ni unajmiti bicikl, što su ipak neke turističke osnove. Nedostaje sadržaja. Primjer, Kula Kaštelina iz 1507. godine, mali biser na otoku, noću je i slabo osvijetljena.

Elipso

  • sima:

    a gdje vi to seljacine ljetujete

  • stefj:

    Na Vir treba baciti atomsku bombu, a ne centralu. Nema tih zakona i pravila koja mogu spasiti taj otok. Jedino srušiti sve do temelja i krenuti ispočetka... Mada, uz takav urbanistički plan nuklearna centrala bi bila taman. Em bi riješila ... prikaži još! problem opskrbe el. energijom cijele Hrvatske, em bi riješila vikendice...

  • Trnjanec:

    Na Viru nema ničega osim kuće na kući, apartmana na apartmanu, drveće se nalazi samo na zapuštenom dijelu otoka. Povijest? Nema nikakve povijesti, ima ta jedna crkvica i ostaci neke kule-utvrde, gotovo, ništa više. Najružniji otok ne samo u ovoj ... prikaži još! državi, nego na cijelom Mediteranu. Kičasto betonsko ruglo do kojeg se doslovce dolazi kroz močvarno područje i visoki šaš.