Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Strankinje vole momke s ovog hrvatskog otoka. Koje tu nađu ljubav, ostaju 'zarobljene' zauvijek

Otok je pun energije, inspiracija je mnogim umjetnicima, a djevojke koje tu pronađu ljubav svog života ostaju "zarobljene" zauvijek
17. srpnja 2017. u 10:49 12 komentara 20720 prikaza
Pogledajte galeriju 1/17

Neviste od ča. Tako na Rabu zovu djevojke koje su se udale za njihove mladiće. Stigle su s kopna, iz drugih zemalja, ne bi li život provele na otoku. Stigao i ja s kopna, tražim ih...

Turistička patrola - Punat Podvodni muzej ovo ljeto ima i bar, piće i sladoled u kupoli Punat

– Virus Rab. Kad te uhvati, više te ne pušta. Tko dođe, taj se u pravilu na Rab vrati – mantra je ovdje. O. K., mnogi se vrate svojim kućama, ali one su ostale. Zauvijek. Nevisti od ča na Rabu ima desetak. Francuskinja, Švicarka, nekoliko Slovenki, Mađarice...

– Da, nisam jedina – kroz smijeh govori Sonja Friedmann (57), udana Štokić. Njemica je koja govori “ča”. Tu je ravno – trideset godina.

– More nikad nisam prije vidjela. Tek ovdje, na Rabu. Upoznala sam svog Franju 1987. godine, kada je svirao na karnevalu u mom rodnom Schwarzwaldu. Odmah sam se zaljubila. Bila sam prava djevojka sa sela. Odrasla u brdovitom kraju.

Plivati ste znali prije nego što ste došli na Rab?

Došljakinja iz Crne šume

– Naučila sam plivati na malim rječicama u južnoj Njemačkoj. I to tako što sam oko sebe, kao pojas, imala staru zračnicu od automobilske gume. Živjeli smo u Schwarzwaldu, Crnoj šumi, skromno, zdravo, i sretno!

Jeste li gledali Kliniku Schwarzwald?

– Ta njemačka dramska TV serija upravo počela prikazivati kad smo se upoznali moj Franjo i ja. Gledala sam je, kako ne, snimala se u mom susjedstvu. Prve sam epizode odgledala u Njemačkoj, pa onda nastavila gledati iste kad sam se doselila – na Rab

Kako su vas otočani prihvatili kao strankinju?

– Domaće cure, u to doba, možda su bile i ljubomorne na mene.

Zašto ljubomorne?, naivno pitam.

– Jer sam im uzela dečka! Ja, “djevojka od ča”. A znate kako je na otoku, malo je ljudi, teško je pronaći pravog momka, a onda se još i strankinja uplete... – govori gospođa Friedmann–Štokić. Ponosna je, smiješak joj prelazi preko usana, sjetila se toga doba.

Danas je postala dobri duh grada. Znaju je svi. A i vide mnogi. Svaki turist prođe, dnevno bar jednom, Trgom svetog Kristofora, srest će gospođu Sonju. Cijeli je otok poznaje kao ženu koja radi bez prestanka. Čas je s djecom u vrtiću, uči ih filcati vunu, pa je u polju, dočekuje turiste u svom pansionu, pa navečer u centru grada, na staroj tržnici, za malim drvenim štandom prodaje otočne proizvode koje je izradila sama.

– Kad činiš nešto dobro za mjesto, za ljude oko sebe, to će se s vremenom primijetiti. Neće odmah, ali kad–tad ćeš dobiti mjesto u zajednici – govori tečnim hrvatskim.

Ima pansion, dolaze joj Zagrepčani, Nijemci, Talijani. Strankinja, kod koje ljetuju – domaći!

– A ne, ne strankinja. Danas se, nakon trideset godina, zaista osjećam kao Rabljanka.

Stojimo na njezinu štandu, turisti dolaze, razgledavaju, mnogima za oko zapnu upravo – papuče od ovčje vune. Ona im objašnjava:

– Da bi se izradile vunene papuče, treba mi i pet dana. I to je ljubav, ne radim to zbog novca, vuna me usrećuje. A na nju smo, danas u moderno doba, posve zaboravili. Razgrađuje se deset godina, pa ako je koristimo, djelujemo ekološki.

Nećkaju se gosti, bi li kupili ili ne, zainteresirali su se za šlape. Domaći je proizvod, to nisu očekivali vidjeti. Zanima ih i mirisna sol.

– Kad pomirišete, osjetit ćete miris Raba – govori im na njemačkom, pa nastavlja:

– Ružmarin, lovor, smilje, matičnjak, vrisak, metvica, koromač i kadulja. Sol sam aromatizirala s tih osam bilja.

Ča je ki čapal?

Odlaze. Svi u čudu, gospođa govori tečno njemački, radi proizvode od vune...

– Nekad je obitelj imala i stado, no sad vunu dobivam od pastira. Šporka je, puna bodljica sa stabala. Češljam je, neki puta i bojim, to traje par dana, a filcanje još nekoliko dana. Radim i šešire, tapisone za zidove. Organiziram i radionice, recimo tu u vrtiću, učim djecu kako raditi s vunom. Pa i one starije, govori.

A život zimi?, pitam je.

– Tada je glavna stvar “Ča je ki čapal?”, odnosno koji je ribar što ulovio. To je najvažnije... Ribarske priče krate nam zimu. Lijepo je, tiho, mirno. Možeš se posvetiti sebi. Ali, život na otoku, to moraš voljeti. Često nije lako.

Što vas je, osim ljubav, tu zadržalo?

– Otok je pun energije, i to duhovne. Inspiracija je mnogim umjetnicima, otok ih potiče na stvaranje. Ovdje stvaraju mnogi pjesnici, slikari, književnici... Ima nešto što im daje snagu. Eto, pa i ja crtam cvijeće, more, pejsaže, radim i portrete u ugljenu.

Kako se druže “neviste od ča”?

– Ima i muških! Koji su došli, pa oženili djevojke s Raba. I onda se dečki žale, pa kažu: “A što mi? I mi smo ‘mladići od ča’. A nas nitko ne spominje...”

Hvar kakva zemlja... Ovaj je hrvatski otok među 10 najboljih u svijetu Rijeka - turistička patrola Turistička patrola - Rijeka Nekada je grad cvao kao da Bog hoda svijetom, a danas se to vraća Turistička patrola - Pula, gladijatori u Areni turistička patrola - Pula Turisti oduševljeni: Gladijatori iz Arene najbolji na svijetu, bolji su i od onih rimskih

Jeste li znali?

Za Gornju, Srednu i Donju ulicu svi znaju, ali štos je da ima 12 poprečnih ulica između Gorenje i Srednje ( koliko je mjeseci), a Srednja je popločena sa 365 ploča, koliko je dana u godini. 

Obvezno posjetite

Kuća rapske torte

U samom centru, turist će kraj nje proći kad god se šeće starim gradom. Svakako treba svratiti: zanimljivo je, a i – fino.

Zvonik svete Marije

Iz romantizma, 13. stoljeća, a poseban je po tome jer je turistima omogućeno popeti se na sam njegov vrh te uživati u pogledu. Ulaz se plaća, no to je najmanji problem. Doći gore po, uskim, strmim, drvenim stepenicama, lako je. No, povratak je ono što mnoge zabrinjava. Treba se niz stepenice spuštati unatrag. Nije teško, ali je neuobičajeno. Treba biti oprezan.

Festival Sambe

Održava se od 20. srpnja u Loparu, a pozvani su oni koji vole plesati, ali i oni koji uživaju u latino ritmovima.

Rapska fjera

To je istinski povratak u srednji vijek. Doslovno cijeli grad preplave vitezovi, dvorske dame, trubaduri, srednjovjekovni kovači novca, streličari...

Ovoljetna, 15. Rapska fjera otvara se svečano na Trgu sv. Kristofora 25. srpnja. Zatim slijede Srednjovjekovni sajam zanata i radionica, viteški turniri, vatrometi...

To su dani kada svakako treba biti na Rabu, jer doživljaj je neprocjenjiv.

Poredak

1. Rovinj - 87

2. RAB - 85

3. Pula - 82

4. Poreč - 81

5. Punat - 80

    Rijeka- 80

7. Biograd na moru 

8. Bol

9. Cavtat

10. Dubrovnik

11. Hvar

12. Krk

13. Makarska

14. Novalja

15. Orebić

16 Primošten

17. Split

18. Šibenik

19. Trogir

20. Vela luka

21. Vir

22. Vis

23. Zadar

Ocjena

Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš - 9

Kvaliteta i raznolikost smještaja - 8

Kvaliteta ugostiteljske ponude - 8

Gostoljubivost i susretljivost domaćina - 9

Večernja zabava i provod - 7

Kulturni sadržaji - 9

Rekreativni sadržaji -10

Faktor opuštanja - 9

Izgled plaža - 8

Opći dojam - 8

Ukupna ocjena - 85

Plus i minus

Plus

MANIFESTACIJE – Rab ne spava. I to ne u smislu da se luduje cijele noći, već je svako malo neko događanje. Od Božića, Uskrsa, sve do ljeta i jeseni. Nešto se događa. Zimus su klinci – klizali na rivi, na pravom ledu, sve do ponoći. Da ne spominjemo Rapske fjere, festival kantuna...

Minus

JAVNI PRIJEVOZ – Domaći se žale godinama, ista priča. Nema pravog prijevoza. Karta za autobus, koji rijetko vozi, od Barbata do Raba stoji 18 kuna. A vozi se svega desetak minuta. Ljeti se stvaraju gužve, iz okolnih mjesta u Rab dolaze svi automobilima, a gosti bi se odmorili i od automobila.

Elipso

  • prepri43:

    “Ča je ki čapal?”, Što je netko ulovio? a ne govori tečno nego,- tekuće hrvatski! Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/lifestyle/strankinje-vole-momke-s-ovog-hrvatskog-otoka-koje-tu-na-u-ljubav-ostaju-zarobljene-zauvijek-1183104 - www.vecernji.hr

  • arba_arba:

    Baja Kommentar ti je za pet,

  • Avatar sidhara
    sidhara:

    Cisto sumnjam da bi Svicarske zene tu zivjele, mozda Nijemice, Madjarice i ovi mentaliteti slicni ljudima sa tih prostora, a Svicarci tesko. Ne radi zemlje, zemlja je prekrasna, nego radi nakaradnog sistema gdje god se okrenes, u zdratstvu, skolstvu i ... prikaži još! generalno po drzavi. Tu nista ne funkcionira, na pregled kod doktora cekas mjesecima, u skoli ti pop uci djecu, drzava te maltretira i iskoristava na sve moguce nacine, posla nigdje na vidiku, riskiras da ostanes na ulici i da te izbace iz kuce. Pus sto je I drustvo samo nakaradno, politicari truju narod, desnicari divljaju po zemlji i gnjave gradjane na svakom koraku. Nije to vise privlacna zemlja za zivot, tu bi politicari morali placati u suvome zlatu gradjanima da s njima zive i da podnose njihove nakaradne suplje glave. Oni su meni ocajni, uopce se ne cudim da sve normalno bjezi od njih.

Message