Čakovec, centar. Novi moderan bistro-restoran. Gosti ulaze, izlaze, gužva je, taman završava Tjedan restorana. Rijetki znaju da je ovo mjesto tu u njihovu gradu isključivo zbog – kuhara. Obično ljudi otvore restoran pa traže tko će raditi.
No, u čakovečkoj Mundoaki priča je počela od kraja. Ukratko, Marko Palfi (36), kojeg mnogi znaju s TV-a kao finalista Masterchefa, šefovima u Zagrebu dao je otkaz:
– Godinama sam gastarbajter, cijeli život odvojen od žene i klinaca, idem natrag kući... – kazao je Palfi u kuhinji zagrebačke Mundoake u Petrinjskoj. Američki vlasnici Tom Novak i Jimi Pierre Antoine nagovorili su ga:
– Marko, O.K. Shvaćamo da se želiš vratiti u rodni grad. Ali, ajmo’ ovako. Previše te cijenimo da bismo te pustili samo tako. Mi ćemo ti otvoriti restoran, samo nam reci iz kojeg si grada.
– Iz Čakovca.
– Otvaramo tamo! – rekli su vlasnici iz New Yorka.
Obećali, ispunili pa su 150 metara od njegove rodne kuće u Čakovcu lani otvorili Mundoaku.
– Puklo je u meni kad me kći pitala: “Tata, zašto ideš u Zagreb?” Objasnio sam da moram zaraditi novac, da moram platiti račune, a ona se okrenula, otišla po svoju kasicu s kovanicama pa ju je donijela i rekla: “Tata, evo ti novac za račune”... – kaže Palfi na terasi svojeg restorana u Međimurju.
– Čuj, lud sam za kuhanjem. Od 13. godine džeparac sam umjesto na bicikle i traperice trošio na kupnju na placu. Jednom sam punih 15 sati kuhao temeljac. Problem je bio što sam kuhao u novom stanu, taman smo kupili kauč. I krčkao se taj temeljac, želio sam ga reducirati na pet posto i zatim tim sirupom premazati teleće koljenice. Kad je supruga došla kući, zamalo mi je glavu otkinula – smije se čakovečki chef.
– I danas zavjese imaju miris tog temeljca – dodaje gospođa Palfi.
Restoran je poznat po tome da se za stotinu kuna mogu pojesti dva tanjura, specijalitet su im rebra s roštilja s kremastom salatom od mrkve i zelja ili međimurski picek iz azijske marinade pečen na koži sa zapečenim međimurskim krumpirom.
– Naš steak zna biti i po dva mjeseca na zrenju prije nego što dođe na stol. Cijena? Između 120 i 150 kn.
Zanimljivo je ovdje što nema – biranja priloga. Tanjur je gotov.
– Na njemu je sve što čovjeku treba, sva su jela kreirana u cijelosti, svi elementi koji su gostu potrebni.
Specijalitet im je i parfe od gusje jetre koji se kuha između 68 i 72 stupnja.
– Radim i po 15 sati, legnem u krevet pa razmišljam veselo što ću sutra opet kuhati gostima.
Jelo ovog kraja - gibanica
Međimurska gibanica ponos je kraja, a domaći kuhari otkrivaju:
u nadjev idu mak, orasi, sir i jabuke. Za četiri osobe koristi se 300 grama brašna, voda, sol i ulje, a omjeri su – 100 grama maka, šećer i vanili šećer, 150 grama svježeg sira, 100 grama oraha i 150 grama ribanih jabuka. Ovdje je najbolja, vrijedi je svakako probati.
Bodovi
Izbor i kvaliteta jela (do maks. 50 bodova): 45
Izbor i ponuda pića (do maks. 15 bodova): 13
Posluga i ljubaznost (do maks. 10 bodova): 10
Dojmovi i prostor (do maks. 20 bodova): 19
Ukupnost ponude (do maks. 5 bodova): 4
UKUPNO: 91
Zmaj Pozoj dolje spava, hodaj tiho po centru
Ispod grada Čakovca spava – zmaj. Ime mu je Pozoj. Domaći znaju, točno, gdje mu je glava – ispod Starog grada, a rep završava ispod crkve svetog Nikole. A možda je i obrnuto. O tome se ovdje dogovaraju. Zanimljivo je hodati po glavnoj ulici i slušati priče kako ispod spava zmaj. Da treba tiho hodati. Šale se... Riječ je o poganskoj priči koja se prepričava s koljena na koljeno, već stoljećima. Ali, intrigira.
Dobar štos koji su pokušali “prodati” u Čakovcu jest da je riječ o gradu koji čuva Chuck Norris. Jer, eto, baš je ovo mjesto dobilo ime po njemu. Pa bi bio – Chuckovec. Iliti Čukovec. Imaju duha, traže kako pronaći nešto čime bi privukli turiste, a da priča nije samo vezana za povijest, Stari grad ili muzej.
