Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Bio sam bankar, dao sam otkaz, nikad se više ne bih tamo vratio

Kod školjkara nema faktora sreće, školjkari sve planiraju, oni su ljudi koji imaju plan. Točno znaju koje su školjke spremne za vađenje iz mora
04. kolovoza 2017. u 13:52 8 komentara 32066 prikaza
Orebić
Foto: Srđan Hebar
Pogledajte galeriju 1/7

Zdjela puna kamenica. S nožićem u ruci, jednu za drugom, Mato ih otvara. Brzinom munje, brže nego što bismo mi otvorili paštetu... Kako je otvori, stavi je na tanjur. Supruga mu viče:

– Daj šest komada, došli Talijani! I on ih uredno šest složi na tanjur.

OMIŠ Strme planine, rijeka, more... konfiguracija tla je takva da čovjek ovdje mora biti gusar

Sjedimo u njihovoj ribarskoj, odnosno školjkarskoj kućici, tik do mora. Vani mala terasa, gosti dolaze, kupuju dagnje i kamenice, neki sjednu, probaju odmah.

– Imam prijatelja s Iža. On je za ovim stolom znao pojesti i 125 komada u jedno poslijepodne. Pazi, 125 kamenica!
Pa kako to?

– Svjetski je fenomen. I još mi veli: “Mato, mogao bih ja i više, ali mi je žao gledati kako se mučiš otvarajući ih. A znaš, još nisam imao ovakav grif – smije se Mato Ledinić (66). Na Pelješcu smo, u uvali Sutvid. Odnosno Sveti Vid, skratilo se s vremenom. Na mjestu gdje...

– Žive najkvalitetnije kamenice na svijetu! Ove na stolu, koje gledaš. I ne kažem ja to jer su meni dobre, već je to vrsta koja se još jedino tu zadržala. Najelitnija, najbolja, najfinija...

Svaki tjedan kontrole

Je l’ to Ferrari među kamenicama, pitam?

– Ma Ferrari, Lamborghini i Porsche u jednom – poentira Mato. Kaže da je jedino u uvali Maloga Stona voda ostala netaknuta. Čista. A čim je nešto zagadi...

– ...kamenice nestane. To se dogodilo mnogima, a eto – jedino je još u ovom kraju ima. Ima i na Novom Zelandu, ali nije ova vrsta.
Govori mi kako mu kontrole dolaze svaki tjedan, a ja velim:

– Ma manje važno.

– Ne! Važno je. Piši... Dakle, kontrola iz Ruđera Boškovića iz Splita dolazi svaki tjedan, analizira školjke i more. To znači da nema nikakvog muljanja! Najbolje su!

Otvara on kamenice, stavlja ih na tanjur, Talijani vani na terasi naručuju još šest komada...

A je li istina da je kamenica afrodizijak? Ima li tu dokaza, pitam.

Konoba Pod odrnom Hobotnica se prije gradela prvo odmara' u marinadi

– Ima! To je muška hrana. Supruge rado svojim muževima kupuju kamenice. I gledaju ih kako jedu. Vesele se što ih jedu... – govori kroz smijeh. Razumijem što hoće reći, zašto se gospođe vesele kad vide muža sa školjkom u ruci.
Odlaže zdjelu s kamenicama, uzima kavu, sjeda sa mnom za svoj stol u kuhinji i nastavlja priču:

– Moja je kći čak pronašla i biser! Jela kamenicu pa osjetila nešto tvrdo. A kad ono, na jeziku pronađe bijeli biser! Ma manji od glave šibice. Čuj, bio je toliko mali da se izgubio tu negdje u kući.
Izgubili ste tu biser, pitam i gledam po podu, možda ga spazim.

– I ja sam pronašao jedan, bio je crni. I njega smo izgubili. Šteta, nije to vrijednost, već prava rijetkost. Uđe malo pijeska, ona ga omota sedefom. Pa nisu ove naše bisernice kao u Tihom oceanu...
Izlazimo iz kuće, sjedamo na barku, a on rukom pokazuje uvalu poznatu po najkvalitetnijim kamenicama na planetu.

– Znaš, ove su se kamenice jele i na bečkom dvoru Franje Josipa. Živjela je tu obitelj Bjelovučić, te kamenice pakirala u slamu, brodom bi odlazile do Trsta pa kopnom za Beč. Znaš, ako je kralj to jeo, nema greške! A jedan, tu iz mjesta, on je mogao pojesti i 500 komada! Taj bi prvo pojeo zubaca od pet kilograma pa još 500 kamenica, to ti je otprilike tri kilograma mesa.

Koja je cijena kamenice?

– Par kuna. Nekoliko kovanica. Jednoznamenkast broj... – veli i odmahuje rukom. Objašnjava kako kamenici, ali i dagnji, treba dvije do tri godine da naraste.

Fućkaš papire i administraciju

– I jedna i druga školjka hrane se planktonima. Srećom, jedu različite vrste planktona pa mogu egzistirati jedna kraj druge, ne pojedu si večeru. Inače, školjka je inertna, meso je bez krvi, ne diše... Jedini je problem – orada! E, ako nalete, one u jednu večer mogu pojest tonu školjaka! Tonu... I ne možeš im ništa.

Koja je razlika između školjkara i ribara?

– Kod nas nema faktora sreće. Osim tih predatora, orada. Znači, nema onoga hoću li što uhvatiti ili ne. Mi sve planiramo, točno znamo gdje su školjke spremne da ih izvadimo iz mora. Sami određujemo tempo rada. Mi školjkari, ovdje nas je oko 70, mi smo ljudi koji imaju plan. A život na Pelješcu, pitam ga. Kako je ovdje?

– Mir, tišina, priroda nije zagađena, klima je ugodna. Nema stresa. Ali bojim se da će to još trajati kratko... Da će se i to uskoro promijeniti.

Cijeli život vadite školjke?

– Ne, bio sam bankar! I paralelno, tri desetljeća, uzgajao školjke. I onda sam dao otkaz u banci, otvorio obrt i vratio se u svoje mjesto. I znaš, ne bih se više vratio u banku da mi daju plaću od 50 tisuća kuna! Ma fućkaš ti administraciju i papire, ovo je život. U prirodi. Miru i tišini. Ti, more i barka...

KONOBA KALALARGA Na stolu tradicionalna spiza, moderno dekorirana i pristupačne cijene MAKARSKA Slasticu koja se kuha od mošta pomorci su nosili na brod, da im da snage i pruži okus doma Vis, otok Vis Vis Ljudi će na mnogim južnijim otocima reći 'pomalo', ali samo su ovdje usavršili tu filozofiju

Poredak

1. Zadar 91
2. Hvar 90
3. Orebić 90
4. Rovinj 87
5. Split 87
6. Makarska 86
7. Primošten 86
8. Rab 85
9. Vis 84
10. Bol 83
11. Šibenik 83
12. Trogir 83
13. Omiš 82
14. Pula 82
15. Biograd na moru 81
16. Poreč 81
17. Novalja 80
18. Punat 80
19. Rijeka 80
20. Vir 79
21. Cavtat 
22. Dubrovnik
23. Vela luka

Što posjetiti

Vina Pelješac
Vinarija je niz, ovo su samo neke – Miličić, Grgić, Korta Katarina, Madirazza, Miloš, Skaramuča… Ne možete ih promašiti vozite li se cestom. Valja probati. Nakon što navečer parkirate automobil.

Surferska plaža
Raj za wind-surfing i kite-surfing. Tu se održavaju svjetska i europska prvenstva, što dovoljno govori koliko je mjesto povoljno za taj sport. Surfati se tu može cijele godine. Tko želi napraviti preokret u svom životu, ovdje može postati licencirani kite-surfing instruktor pa otići negdje u svijet. S daskom, učiti druge kako surfati. Recimo, na Havaje. Tečaj počinje 1. listopada…

Stonske zidine
Iz 14. stoljeća, gradili su ih Dubrovčani kako bi zaštitili solanu. Zidine su dugačke 980 metara, a oblik im je nepravilan peterokut. Propadati su počele s padom Dubrovačke Republike. Danas su zaštićene. Cijena ulaznice – 40 kuna.

Prednosti i mane

Plus
PRIRODA – Pelješac je naš dragulj. Čim čovjek skrene desno s ceste od Neuma prema Dubrovniku, zastane mu dah. Zidine od kojih je veći samo – Kineski zid. Plaža Prapratno, pa onda krenu mjesta poznata po vinima. Vinogradi i lijevo i desno. Pa obala, planine, živopisna sela. Blizina Mljeta i Korčule. Idealno mjesto za odmor..

Minus
PROMET – Promet Pelješcem je lutrija. Ceste su zapuštene. Mnogo je radova, rupa. Ako idete na trajekt u Orebiću, morate proći centrom. Navečer ljudi šeću s malom djecom, a vozači kamiona i automobila s prikolicom guraju se između njih. Pa zar se luka ne može preseliti izvan centra?

Ocjena

Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš 9
Kvaliteta i raznolikost smještaja 8 
Kvaliteta ugostiteljske ponude 8
Gostoljubivost i susretljivost domaćina 10 
Večernja zabavi i provod 7
Kulturni sadržaj 8 
Rekreativni sadržaj 10 
Faktor opuštanja 10
Izgled plaža 10
Opći dojam 10 
Ukupna ocjena 90

sas
PREVENTIVA
Liječnik savjetuje: U ovim situacijama je potrebno tražiti drugo mišljenje stručnjaka

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar Zgubider.
    Zgubider.:

    "…Žive najkvalitetnije kamenice na svijetu! Ove na stolu, koje gledaš. … Najelitnija, najbolja, najfinija... Je l’ to Ferrari među kamenicama, pitam? – Ma Ferrari, Lamborghini i Porsche u jednom – poentira Mato. ---> Supruge rado svojim muževima kupuju kamenice. I ... prikaži još!I gledaju ih kako jedu. Vesele se što ih jedu...---> Moja je kći čak pronašla i biser! Jela kamenicu pa osjetila nešto tvrdo. A kad ono, na jeziku pronađe bijeli biser! Ma manji od glave šibice. Čuj, bio je toliko mali da se izgubio tu negdje u kući. Izgubili ste tu biser, pitam i gledam po podu, možda ga spazim. – I ja sam pronašao jedan, bio je crni. I njega smo izgubili. ---> A jedan, tu iz mjesta, on je mogao pojesti i 500 komada! Taj bi prvo pojeo zubaca od pet kilograma pa još 500 kamenica, to ti je otprilike tri kilograma mesa. …"___Koje budalaštine vi možete staviti u novine?! Ovaj članak, iako je konkurencija velika, ulazi u Top 10 objavljenih gluposti u zadnjih par godina u Večernjem listu! Ovo ne bi progutali ni ...

  • muh:

    A lovu je uzeo u banki ili?

  • Avatar maxist
    maxist:

    "Mudrost" koju je izrekao na kraju mislim da bi potpisao i primijenio svatko tko ima mogućnosti..........jer to nije tek običan život -to je raj !!