Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Na stolu tradicionalna spiza, moderno dekorirana i pristupačne cijene

Svi pričaju o tome kako imaju frišku ribu, o tome kako kuhaju, kako sami love, kako imaju sjajne ribare, kako... A ovdje, u Kalalargi, to zaista i vidiš
02. kolovoza 2017. u 12:30 2 komentara 1016 prikaza
Foto: Srđan Hebar
Pogledajte galeriju 1/4

Tu su me – kupili. Ne novcem i pričom, kupili su me onime što sam vidio. Priča ide ovako... Sjedim s Marijem, vlasnikom konobe Kalalarga (i glavnim kuharom!), ispred kuće stare 270 godina.

VIS BUFFET VIS Rižoto s lignjama rade po istom receptu 50 godina

Pričamo o motoutrkama, o Grobniku i kako proći zagrebački zavoj, gdje kočiti. Kad on kaže: – Oprosti, moram ići...Skoči te odjuri do ribara Milana koji se pojavio ispred konobe. Taman je došao, prije dva sata kod Dubrovnika je izvadio mreže.
– Uhvatio je sedam morskih pasa, dvije kašete škampi i dvije kozica – veli Mario Tomaš dok nosi ribu u kuhinju. Zove me sa sobom. Već je kasno, gosti su se razišli. Preda mnom kuha. Mjesto blista, sve u rostfraju...
– Riba plivala još ove večeri – govori i u posudu stavlja divovske škampe i odreske morskog psa.
– Učio sam od Veljka Barbierija, susjed mi je, i on često kuha ovdje – govori dok dodaje malo vina u brudet. U konobi mu pomažu supruga Nina, kći Ela, brat Marko, otac Tonko. – Bez obitelji nema uspjeha.

Za dvadeset minuta već je sve na stolu. Ovako nešto nisam doživio nigdje u restoranima na našoj obali. Svi pričaju o tome kako imaju frišku ribu, o tome kako kuhaju, kako sami love, kako imaju sjajne ribare, kako... A ovdje, u Kalalargi, to zaista i vidiš. Eto, i ribar je sjeo na piće stol dalje. To su ti ljudi, oni su uhvatili, spremili i donijeli hranu. Oko podneva nije bilo ničeg na stolu. Čak ni kruh. Sve je friško, fino, cijena pristupačna. Mjesto kamo želiš doći opet.

– Kod mene nema slučajnih dolazaka, rijetko tko baš zaluta. Većinom su to stalni gosti, ili njihovi prijatelji, ljudi koji dolaze po preporuci. A kad jednom dođu, i vrate se. Znaju što će kod mene očekivati. Tradicionalnu spizu, samo moderno dekoriranu...
Nestalo je čarolije vrlo brzo, teća puna brudeta (168 kuna) za čas se ispraznila, ponoć je već otkucavala, pojeo sam i rožatu (20 kuna), konobari su otišli kući, a priča se vratila na početak: – Kad dolaziš na zagrebački zavoj na Grobniku, moraš spustiti brzinu. Srećom, zavoj ide malo uzbrdo pa možeš nešto kasnije zakočiti. Ali jednom sam pretjerao i shvatio – neću proći zavoj. A onda sam počeo letjeti...

Vis, otok Vis Vis Ljudi će na mnogim južnijim otocima reći 'pomalo', ali samo su ovdje usavršili tu filozofiju Taverna Riva Ribu kupuju od domaćih ribara, a pjat mora biti pun Hvar RESTORAN POŠTENI U svojoj sam kući, nema potrebe da nabijam cijene

Prevelika je gužva, ali hrana i cijene nam odgovaraju

Često srećem Šveđane. Nije im daleko voziti se preko cijele Europe ne bi li došli k nama na ljetovanje.
– Iz Göteborga smo! – govori bračni par Maria i Anders Ekdahl. Kad su čuli da sam bio u njihovu gradu, krenula priča...
– Hrana, to nam je najdraže kod vas u Hrvatskoj. Za naš ukus malo je prevelika gužva, previše je turista. No cijene nam itekako odgovaraju – veli Anders.
– Čuj, tu je pivo 15 ili 20 kuna, a kod nas i više od 70 kuna.
A smještaj?
– Po osobi smo platili oko 1800 kuna, s letom i smještajem. I to nam je itekako povoljno – kažu.
Presretni su jer su brzo došli.
– Boja mora, toplina, to je ono što nas privlači. Imamo mi plaže oko Göteborga, mnogi ljetuju i u Švedskoj. Posjetit ćemo još i Trogir – govori Maria.
Upozoravam ih, i tamo će naići na gužvu.
– Ja sam već deveti put u Hrvatskoj – kaže ponosno Ana pa dodaje: – A gdje je nema, kamo da odemo?
Idite na Korčulu. U mali Dubrovnik. Tamo ćete pronaći mir. Zapisuju na komad papira i kažu:
– Zašto ne? Dogodine...

In mjesto

Sve što se u Makarskoj događa, događa se ovdje. Nije bitno ime mjesta jer ionako su svi tu negdje. Ako nemaš mobitel, ovdje ćeš pronaći one koje tražiš. Kafića i restorana na rivi je mnogo, u pravilu nisu prevelike gužve, a jedini je problem – cesta. Kad bi se ta cesta mogla, češće, pretvoriti u šetalište, pješačku zonu, onda bi Makarska dobila još ljepše mjesto. Gdje bi roditelji uživali u hladu kafića, a djeca bezbrižno trčala od terasa do mora... Međutim, ova je cesta upravo makarska žila kucavica.

 

Ocjena

Izbor i kvaliteta jela (do maKS. 50 bodova): 49

Izbor i ponuda pića (do maKS. 15 bodova): 13

Posluga i ljubaznost (do maKS. 10 bodova): 10

Dojmovi i prostor (do maKS. 20 bodova): 20  

Ukupnost ponude (do maks. 5 bodova): 4

UKUPNO: 96

Elipso