Mjesto gdje se snaha i svekrva vole, tako je konobu Pod ordrnom (Zagorci bi rekli – Pod brajdom za vinovu lozu) predstavio Dinko Kružićević (35), mladi Omišanin. I zaista, dvije gospođe, mama Miroslava i supruga Mia, surađuju super. Pokrivaju jedna drugu.
– Čuj, mama Miroslava je alfa i omega, ona nam je zadnji vezni, supruga Mia je u napadu, a ja branim – slikovito Dinko opisuje kako su se taktički postavili u konobi. I sam igra mali nogomet. – Dida Dinko, po kojem sam dobio ime, prije 50 godina otvorio je konobu. Počeo je s marendama, a baka Ivka je kuhala. Njoj su danas 94 godine, a nekad je znala u danu napraviti i po 250 marendi. Dakle, tri generacije naše obitelji već su ovdje prošle. Izdržali smo. Dolaze mi gosti čiji su djedovi dolazili mom djedu u konobu. A sad se mi, unuci, družimo... Istra priča, ista hrana, samo pola stoljeća kasnije. Vjerujem da će i moj sin raditi isto – veli Dinko i pokazuje na mališana koji se igra na terasi.
Specijaliteti su mu grdobina na buzaru (140 kuna), hobotnica na gradele (120 kuna) i dimljena marinirana riba (80 kuna). – Čuj, da mogu, imao bih samo ta tri jela na meniju! Baš ta jela volim ponuditi gostu jer znam da će ga oduševiti. Poziva me pred gradele, majka Miroslava okreće hobotnicu.
– Hobotnica stoji u marinadi dan-dva, omekša u aceto balsamicu, soku od limete, medu i malo trava, a onda ide na gradele. I još je polijevamo tom marinadom... govori dok je priprema. Najeo sam se hobotnica u životu, neke i koje sam sam uhvatio, ali ovu iz Omiša ću pamtiti. Na gradelama je odlična, mekana iznutra, hrskava izvana, ma sjajno!
U ponudi vina trudi se imati hrvatske etikete. Čaša vina, u prosjeku, stoji oko 20 kuna. Od Pošipa Intrade do Pribidrag Zinfandela, redom lokalnih vinara. Česti su mu gosti i dečki iz – klapa. Pa se ovdje navečer, nakon jela i vina, i zapjeva.
Za desert domaća čokoladna torta. Tko ju je radio, pitam.
– Čija je? Materina – smije se Dinko. Rekao je, odmah na početku, kako je ovdje alfa i omega – mama...
