Na istoku Hrvatske, nedaleko od Županje i granice s Bosnom i Hercegovinom, nalaze se Bošnjaci, slavonsko selo širokih šorova čijim središtem dominira župna crkva sv. Martina građena u 18. stoljeću, s oltarnom slikom svog sveca zaštitnika nastalom stoljeće kasnije. U crkvi se čuvaju i brojne relikvije svetaca, a u njezinu dvorištu nalazi se stopa sv. Martina, čijim je postavljanjem prije šest godina selo uvršteno u kulturni itinerer Vijeća Europe, kao jedna od više od 200 lokacija u Europi povezanih u rutu mjesta s crkvama, katedralama i kapelama posvećenima sv. Martinu.
Nasuprot crkvi, u zgradi nekadašnje pučke učionice, jedinstveni je Šumarski muzej u kojem je zorno prikazana povijest šumarstva Spačvanskog bazena, poznatog po šumama hrasta lužnjaka, na čijem se prostoru Bošnjaci nalaze. Kroz bogatu zbirku posjetitelji tu mogu upoznati sve faze rada u šumi, od sadnje i sječe do zaštite prirode, kao i biljne i životinjske vrste ovoga područja. Mi smo se od muzeja kroz selo zaputili prema Ulici Vladimira Nazora, gdje se nalazi Centar za promociju poljoprivrede i ruralnog razvoja “Slavonska kuća”, čija nam je vrata otvorio Tomislav Lešić, ravnatelj ove ustanove osnovane s ciljem očuvanja i promicanja tradicijskog načina života.
Rakije, likeri, med
– Htjeli smo sačuvati od zaborava i pokazati kako se nekada živjelo u Bošnjacima, kada je nekoliko generacija bilo pod istim krovom – kaže.
Kuću je od obitelji Jovanovac općina kupila još 2012. godine, no čekali su projekte i natječaje da je mogu staviti u funkciju, a da ih to baš ništa ne košta, u čemu su i uspjeli.
Veliko dvorište, pomoćne zgrade i kuća gospodara građeni su u tipičnom slavonskom stilu i opremljeni namještajem kakav je nekoć bio neizostavan, poput zelenog kredenca u kuhinji, mjesta u kojem se provodio najveći dio dana. U Slavoniju se uvijek išlo iz prostorije u prostoriju pa se iz kuhinje ulazilo u dnevni boravak koji je u funkciji bio kad bi došli gosti ili kad je kakva svečana prigoda. Treća u nizu je spavaća soba s masivnim drvenim krevetom prekrivenim perinom i sa slikama srca Marijina i srca Isusova iznad uzglavlja. U kutu je stajala kolijevka. Obitelj Jovanovac općini je poklonila fotografije svojih predaka pa se u “Slavonskoj kući” može vidjeti tko je tu živio, kako se gradilo... U pomoćnoj zgradi izloženi su proizvodi lokalnih poljoprivrednika koje ovdje ne možete kupiti, no dobit ćete informaciju gdje se proizvođači nalaze. A svi su u blizini “Slavonske kuće” pa u Nazorovoj, Gajevoj ili Strossmayerovoj ulici možete kupiti tradicionalne slavonske suhomesnate delicije, rakije i voćne likere, med, povrće...
U blizini Bošnjaka su Bošnjački vjerovi s florom i faunom nalik onoj u Kopačkom ritu, a na putu prema Vjerovima proći ćete pokraj svetišta Drage gospe Bošnjačke u Ulici Ljudevita Gaja, kamo pristižu brojni hodočasnici. Selo je poznato i po pokladnom jahanju, obrtu za izradu tamburica obitelji Juzbašić, Večeri tamburaškog milozvučja, Danima Vanje Dracha, glumca rođenog u Bošnjacima, šlingeraju... Dan kad su se dogodili u povijesti zapisani krvavi Bošnjački izbori, 22. svibnja 1897., kada je tijekom izbora za Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije ubijeno osam osoba, danas se obilježava kao Dan općine.
Oborci i šlingeraj
– Ima kod nas dosta toga zanimljivoga što se može vidjeti i čuti. Jeste li znali da imamo najviše inženjera šumarstva po glavi stanovnika? – pita Lešić dok idemo prema Domu kulture, uz koji je novouređeni trg s križem koji “izlazi” iz oborka – okrugle drvene posude kojom su se grabile žitarice, hranilo blago, u kojoj su se legli pilići, spremalo sjemenje... kakva se nekoć izrađivala u Bošnjacima. Oborak se nalazi i u općinskom grbu, opjevan je u bećarcu koji kaže “Bošnjaci se nadaleko znaju po oborcim’ i po šlingeraju”.
Otvori KEKS Pay
