Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Ljudi će na mnogim južnijim otocima reći 'pomalo', ali samo su ovdje usavršili tu filozofiju

Sve hoće vremena, tvrde Višani, pa se stoga malo koji namjernik i turist čudi što je upravo ovdje Daleka obala pjevala o otoku sreće
01. kolovoza 2017. u 11:12 1 komentara 6335 prikaza
Vis, otok Vis
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/6

Pomalo. Eto, to je filozofija ljudi s Visa. Šest slova, od toga dva ista. Po–ma–lo. I možeš se ti postaviti na glavu, možeš leć’ na rivu pod palme, briznuti u plač i lupati rukama i nogama, poput nekog nezadovoljnog i razmaženog klinca, ali ovi na Visu će opet:
– Pomalo.

HVAR HVAR Proći će i ovo, to partijanje, vratit će se i cijene, samo treba pričekati da se ispuše taj đir

Palme na otoku sreće

Kad smo već kod palmi, u Visu ih je stvarno – 14. Sjedim u hladu, na klupi, ispod tih 14 palmi na otoku sreće, baš koje su opjevali iz Daleke obale, još je iza nas i konoba – ‘Val’., i bistrimo višku filozofiju.
– Ne znam ni ja. Ali, na Visu se tako i pozdravljaju: – Pomalo. Nema žurbe, nema priše, što ja znam... – veli mi Zagrepčanin.
S kime god sam razgovarao, otkako sam stigao na otok – nitko u žurbi. Ali, ništa ne možeš ni riješiti. Svi, vele:
– Kasnije. Čut ćemo se.
Jedini koji jure, su viški taksisti. Ti samo deru – gore, dolje. Ostali, kao da je vrijeme stalo.
Ovdje su po tome zaista poznati, razmišljaju tako i na drugim otocima, i drugdje će, prema jugu, na Korčuli ili Mljetu, govoriti ‘pomalo’. Ali Višani su ‘pomalo’ najbolje usavršili. Kopam ja malo dublje po tom, viškom pitanju, pa pitamo konobaricu, pa se i ona muči kako u praksi objasniti tu filozofiju. Otprilike ide ovako. Sezona je. Naravno, ledomat se pokvario. Nema leda. A razgovor ide, otprilike, ovako:
– Jesi naručio ledomat?
– Jesam.
– I, kad dolazi?
– Doći će.
– A kad?
– Pomalo... Doći će.

I, na kraju, i dođe. Ali, možda i za dva mjeseca. I svi smireni, nema žurbe, nema frke.
U konobi Vis, najstarijoj na otoku, prvoj gdje se uopće jelo, sjedim s unukom gospođe koja je imala prvi lokal na otoku. Antom Ilićem, zvanim Tonći.
– A kako ću ti ja sad to objasnit? – pita me Ante, pa nastavi:
– Pomalo. Pomalo... nema tu neke mudrosti. Moraš se roditi na Visu da bi to osjetio. Nije se lako tako ponašati, ali evo, moji su u ovoj kući više od 300 godina, i svi su bili ‘pomalo’.
Zastane, zavuče se malo dublje u hlad, pa kaže:
– Kad te najviše gone, kad je priša, onda treba biti najkoncentriraniji na svitu. Gost ne smije osjetiti žurbu. Ne smiješ nervozu prenijeti na njih. Pa ja tu, u restoranu, imam wi–fi, ali gostima neću dati šifru. Neka im je, pomalo, neka se osjećaju kao kod kuće – govori.
A kako ribar živi pomalo?
– A naši stari su nas naučili. Radi četiri sata ujutro, svaki dan, i doći će do kraja. Kad-tad. Moderno je društvo, danas, naviklo da je sve brzo. Eto, dođe turist, on hoće vidit Hvar, Bol, ma sve u dva dana. Pa kako će to? Mora pomalo. Ovako, na brzinu, nisi ništa osjetio. Osjećaji, mirisi i okusi, nisi ih stigao pokupiti. Nisi ništa stigao, samo si jurio! I zato treba...
Pomalo, kužim, velim mu. Pijemo vodu, sparina je, nema se ni gdje žuriti. S jahta u luci iskrcavaju se turisti, neka grupa mladih u kolicima gura gajbe piva, drugi nose vodu, opremaju se za daljnji put. Za plovidbu.
A kako ću ja, pitam dečka koji se rodio na terasi na kojoj sjedimo, na samoj viškoj rivi, kad sam svaki dan na putu. Svaki dan – drugi grad. I kako pomalo?

Spremni samo za lozu

– Stvari će se, kad-tad same riješiti – kaže Tonći pa poentira:
– Sve što čovjek napravi u životu, radi korak po korak. Pomalo. Za pravu divojku, za pravu stvar, triba vremena, zar ne? Jednostavno je. Mi bismo rekli, tu na Visu, hoće se vremena...
OK, ali kad prestaje biti pomalo, interesiram se.
– A nikad... Iako. Znaš kad nije pomalo?
Napokon, eto, da se nešto pokrenulo, kad nije?
– Vidi, ja imam 5500 svoje loze. Imam vino crno i bilo. A kad u petom, šestom, sedmom mjesecu, grožđe treba brigu, e tad treba bit ‘atento’.
Atento, kao spreman?
– Da. Kad grožđe raste, e tad sam od jutra u polju, a cijele dane zatim u gostioni. Tada jedino brzam, tu je vrijeme važno – veli.
Priča kako su stari Višani, njegovi preci, pokrili ‘terasama’ cijeli otok, od zemlje koju se nije moglo obrađivati, napravili obradivu površinu.
– Pomalo su radili, dan po dan, i eto, napravili. Vidi, mi smo ljudi s Mediterana, nama je u krvi da smo žestoki i srčani. Pa da Ivanišević nije imao srca, ne bi pobijedio na Wimbledonu. Žestoki smo unutra, a na van smo – smireni.
Priča mi o sebi.
– Ja ti šest mjeseci šutim. A kad krene sezona, onda šest mjeseci – ne prestajem pričati. Treba to izdržat. Pritisak. Zato je, kažem, pomalo...
Višani, kažu to i drugi, sve rade dulje od drugih.
– Ma mi i mislimo dulje – smiju se.
– Kad nešto kupujemo, mislimo dulje od drugih što ćemo kupiti. Ali, na kraju, kupimo najbolje i najskuplje. Zato nas Splićani i zovu – Amerikanci.
Svaka čast, stresa ovdje kao da i nema. Neka im, samo teško se prebaciti u taj film. U urbanoj džungli, s ovom filozofijom, teško će se prehraniti. Ali, treba probati. Pomalo.

Hvar RESTORAN POŠTENI U svojoj sam kući, nema potrebe da nabijam cijene Split, Buffer Fife Buffet Fife Pašticade ne smi falit, a nikad tu neće biti pizze BRAČ U Dolu nema kafića ni signala za mobitel, a sve je od kamena

Prednosti i mane

Plus

POMALO – Tu nema greške, filozofija Višana je otišla toliko daleko da zaista čovjek treba nekoliko dana da se uklopi. Iz džungle u gradu, kad dođeš ovamo, sve je usporeno. A tako bi, vjerujem, trebalo biti i inače u našim životima. Lagano, bez priše. Na žalost, nije. Zato je boravak na ovom otoku
dobra škola

Minus

GUŽVA – Pitate li same Višane, njima je – gužva. Previše turista. A nama, turistima, ovdje raj – relativno malo ljudi. I što sad? Kako se tu dogovoriti. Navikli su, eto, da nema nikoga, da se svi poznaju. “Jedrilice su kao sardine, natiskane kao auti u garaži”, žale se domaći...

Obvezno posjetite

Modra špilja
Nepotrebno objašnjavati, treba samo krenuti…

Stiniva
Po mnogima naljepše mjesto na Jadranu, do nje se može doći automobilom, a onda se kozjim putovima, strmo je, spustiti. Isplati se, a lakši je, naravno, pristup barkom s mora

Bejbi 


Kultni kafić, jedno večer sjesti na zidić i popiti piće. Tu se najbolje osjeti viški đir.

Plivački maraton
Pliva se 19. kolovoza, u dužini 2200 metara. Od otoka Hosta do Carinskog gata na rivi. Vrijedi – pogledati, a prijave se primaju cijelu godinu. Preporuka – nastupiti mogu oni koji su zaista u formi. Zanimljiva je i kategorija – Višani. Dakle, dodjeljuje se nagrada najboljem s otoka.

Titova špilja


Svojedobno Glavni štab, headquarter, ako hoćete – viški Pentagon. Tito je ovdje stigao 1944., nakon što je preživio desant na Drvar. Bježao je u Italiju, a Britanci su ga prevezli do Visa. Kad su ga u Bariju ukrcali na razarač Blackmore, prvo čime su ga ponudili bio je – džin. Slijedila je večera i poduža vinska karta. U špilji je imao i telefon, ali i čuvara, psa Tigra. Na viškoj je rivi nastao i čuveni – “Tuđe nećemo, svoje ne damo”.

Ukupni poredak

1. Zadar 91
2. Hvar 90
3. Rovinj 87
4. Split 87
5. Primošten 86
6. Rab 85
7. Vis 84
8. Bol 83
9. Šibenik 83
10. Trogir 83
11. Pula 82
12. Biograd na moru 81
13. Poreč 81
14. Novalja 80
15. Punat 80
16. Rijeka 80
17. Vir 79
18  Cavtat
19. Dubrovnik
20. Krk
21. Makarska
22. Orebić
23. Vela luka

Ocjena

Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš 9
Kvaliteta i raznolikost smještaja 7
Kvaliteta ugostiteljske ponude 8
Gostoljubivost i susretljivost domaćina 9
Večernja zabava i provod 6
Kulturni sadržaji 8
Rekreativni sadržaji 7
Faktor opuštanja 10
Izgled plaža 10
Opći dojam 10
Ukupna ocjena 84

Elipso