Stanovnike nizozemskih gradova poput Arnhema, Groningena i Hilversuma posljednjih nekoliko ljeta ne iznenađuje prizor koji bi drugdje izazvao čuđenje - ralice i posipači soli na cestama usred toplinskog vala. Dok se ostatak Europe bori s vrućinom, nizozemske komunalne službe vode bitku na užarenom asfaltu. Problem nije nimalo bezazlen. Tamna površina ceste apsorbira golemu količinu sunčeve energije, zbog čega njezina temperatura može doseći i premašiti 50 Celzijevih stupnjeva, čak i kada je temperatura zraka ugodnijih tridesetak. Na toj točki, asfalt, koji čini oko 95 posto cestovne mreže u mnogim europskim zemljama, počinje gubiti svoju čvrstoću i ulazi u proces opasnog omekšavanja, postajući ranjiv na oštećenja, prenosi BBC.
Stručni termin za ovaj fenomen je "krvarenje veziva" (eng. binder flushing), a opisuje proces u kojem bitumensko vezivo - svojevrsno ljepilo koje drži agregate šljunka i pijeska na okupu - zbog vrućine postaje tekuće i izbija na površinu. Cesta tada postaje sjajna, skliska i iznimno ljepljiva. Posljedice su višestruke i opasne. Ljepljivi bitumen hvata se za automobilske gume, oštećujući ih i potencijalno oštećujući boju vozila. Pritisak teških vozila, osobito kamiona i autobusa, na omekšanoj podlozi ostavlja duboke kolotrage i deformacije koje je kasnije izuzetno skupo sanirati. Osim toga, iz površinskog sloja oslobađaju se kamenčići, što može uzrokovati oštećenja na vjetrobranskim staklima i stvoriti opasne uvjete za vožnju, posebice za motocikliste.
Tu na scenu stupa sol, poznati saveznik u borbi protiv zimskih nedaća, ali s potpuno drugačijom ulogom ljeti. Njezina primjena temelji se na jednostavnim, ali učinkovitim fizikalnim svojstvima. Sol je higroskopna, što znači da ima sposobnost privlačenja i upijanja vlage iz okolnog zraka. Taj proces sam po sebi pomaže u blagom hlađenju površine asfalta. Dodatno, sol izvlači višak vlage i iz samog bitumena, čineći ga gušćim i manje ljepljivim. U nekim gradovima, poput Hilversuma, ne koristi se suha sol kao zimi, već se ceste prskaju slanom otopinom. Isparavanje vode iz te otopine s vrućeg asfalta stvara dodatan i značajan efekt hlađenja. Time se stvara i ključan zaštitni sloj koji sprječava direktan kontakt automobilskih guma s vrlo osjetljivim, omekšanim bitumenom.
Ova se mjera ne primjenjuje na svim prometnicama, već se ciljano koriste na najkritičnijim točkama. To su prije svega prometna raskrižja, kružni tokovi i dionice s gustim prometom teških vozila. Na tim mjestima, sile kočenja, naglog ubrzavanja i okretanja stvaraju ogroman pritisak na asfaltnu podlogu. Ako je ona omekšana, vozila doslovno čupaju i trgaju komade površine, uzrokujući trajna i skupa oštećenja. Zbog toga općinske službe, od kojih neke koriste i senzore ugrađene u kolnik, pomno prate prognozu i temperaturu cesta. Akcije posipanja soli najučinkovitije su ako se provode preventivno, obično rano ujutro ili kasno navečer, prije nego što sunce dosegne svoj vrhunac i zagrije asfalt do kritične točke.
Otvori KEKS Pay
