U prva tri dana 55. Varaždinskih baroknih večeri održano je čak pet koncerata i dvostruko više raznovrsnih – glazbenih, likovnih, književnih, filmskih, edukativnih – događanja popratnog programa Total baroque. To najbolje govori o intenzitetu erupcije koja vrijednim sadržajima visoke umjetničke kvalitete i kulturne vrijednosti obaspe Varaždin i brojna mjesta u čak tri županije.
Tako je, osim u Trakošćanu, prvi koncert u subotu održan i u napokon obnovljenom Bombellesovu dvorcu Opeka, donedavno zapuštenoj i zarasloj ruini. Čast da glazbom "blagoslove" dupkom punu obnovljenu dvoranu dobili su gosti iz Slovenije, ansambl Musica Cubicularis s djelima francuskog baroka koja su se svirala, pjevala i plesala.
Otvaranje u petak bilo je uobičajeno raskošno, sa špalirima i bakljadama dobrodošlice za uzvanike i goste, ali u prvom redu za Varaždinke i Varaždince koji te večeri uvijek pohrle u katedralu uređeni kao za Božić, što je u skladu s pozdravnim riječima gradonačelnika Nevena Bosilja o tome kako u Varaždinu barok nije samo u arhitekturi nego i u srcima ljudi. Za to je osobito zaslužno glazbeno obrazovanje s velikom tradicijom, a i kontinuitet umjetničkog vodstva festivala, 35 godina Vladimira Kranjčevića i već 20 vrijednih godina njegova nasljednika Davora Bobića. Zbog svega toga barokne večeri u Varaždinu nisu samo dvotjedna kulisa nego izraz bogatog nasljeđa i duha grada.
– Kultura je način kako pristupamo jedni drugima – lijepo je naglasio u svom govoru gradonačelnik. Nakon njega pozdravne je riječi izrekla i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, a festival je otvorio Zdravko Zima, savjetnik i izaslanik visokog pokrovitelja, predsjednika RH.
Nakon toga progovorila je glazba u izvedbi talijanskog svjetski proslavljenog ansambla Il giardino armonico.
Lijepa gesta prema zemlji domaćinu bila je na početku programa vatrometnom virtuoznošću izvedena Simfonija br. 8 u G-duru Amanda Ivančića. Mandolinski koncert u Es-duru Giovannija Paisiella bio je prva u nizu točaka u kojima je, kako smo to već i za njegovih ranijih nastupa u Varaždinu navikli, briljirao izraelski i svjetski mandolinist Avi Avital. S njegovim su se bravurama ispreplitale one umjetničkog voditelja ansambla Giovannija Antoninija na flautama u Vivaldijevim majstorskim koncertima, uz zanimljivu obradu jednog Bachova. Na samom kraju čuli smo i Vivaldijevo "peto godišnje doba", kako bismo mogli nazvati violinski koncert koji u čuvenoj zbirci "Il Cimento dell'armonia e dell'inventione" slijedi odmah nakon ona četiri najpoznatija i najizvođenija. Bilo je to lijepo i zanimljivo programsko osvježenje uz solističku dionicu u briljantnoj izvedbi koncertnog majstora Stefana Barneschija.
Vatromet je ove godine bio osobito raskošan i usklađen s pratećom glazbom Telemanna, Händela i Beethovena, čija je eksplozivna "Oda radosti" s pravom utkana u baroknu raskoš.
Posebnost ovogodišnjeg festivala je što nema jednu zemlju partnera, nego je prilog programskoj raskoši dalo njih sedamnaest koje su se do sada predstavile u toj ulozi. Tako je rečeno i napisano. Nažalost, uobičajene pohvale kulturi koja uvijek gradi mostove zasjenila je nečija odluka da se geopolitici "prilagode" istina i činjenice, pa je u nabrajanju dosadašnjih zemalja partnera prešućena Ruska Federacija, čijih umjetnika u Varaždinu nema, a na čije je mjesto "uskočila" Turska.