Tko zna koji put po redu i ove se godine pokazalo da nam je glazbena scena, ona rock i alternativne provenijencije, bolja nego što zaslužujemo, a nezamislivo bolja od uvjeta u kojima rade najtalentiraniji domaći glazbenici. Parafraziramo li staru filozofsku misao “mislim, dakle jesam”, ponajbolji domaći glazbenici mogli bi poručiti “radim, a još uvijek nisam”; nisam cijenjen, bogat i prepoznat u širem društvu kao oni u svijetu.
Mi baš i nismo “svijet”, ali, ako trebamo tražiti jedan vid suvremene kulture u kojem smo bliski “umjetničkim dojmovima” u svijetu, bila bi to baš glazba. Ne ona populistička, zabavna, nego ova koja artističkim zamislima i realizacijom stoji uz bok godišnjim izborima najboljih prestižnih svjetskih magazina, novina i portala. Ako su rezultati slični, sve ostalo je različito. Ovi domaći “odlikaši” u sasvim su drugoj poziciji, “privatnici” u kapitalizmu, bez potpora kakve dobivaju domaći film, kazalište i književnost. Znamo li da je nekima među vrlo cijenjenima i popularnima zarada od slušanja na streaming servisima ove godine bila mizernih 57 eura, poruka je jasna. Želite li doista pokazati da cijenite ono što rade, kupujte vinile i CD-ove te koncertne ulaznice, sve ostalo nedovoljan je dokaz “lojalnosti”.
Naša glazbena scena bolja je nego što zaslužujemo, a nezamislivo je bolja od uvjeta u kojima rade najtalentiraniji domaći glazbenici
Mi baš i nismo “svijet”, ali, ako trebamo tražiti jedan vid suvremene kulture u kojem smo bliski “umjetničkim dojmovima” u svijetu, bila bi to baš glazba. Ne ona populistička, zabavna, nego ova koja artističkim zamislima i realizacijom stoji uz bok godišnjim izborima najboljih prestižnih svjetskih magazina, novina i portala
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.