Povijesni trenutak za Indiju i budistički svijet dogodio se otvaranjem izložbe u New Delhiju na kojoj su, prvi put od njihova otkrića prije 127 godina, javnosti predstavljeni dragulji iz Piprahwe. Zbirka neprocjenjive vrijednosti, za koju se vjeruje da je bila pokopana zajedno s dijelom posmrtnih ostataka samog Gautame Buddhe, vratila se u domovinu nakon desetljeća provedenih u privatnoj britanskoj kolekciji. Indijski premijer Narendra Modi, koji je svečano otvorio izložbu, nazvao je ovaj događaj "ponosnim i radosnim trenutkom" te pobjedom za kulturnu baštinu zemlje. Izložba, koja je okupila nedavno vraćene dragulje s artefaktima koji se čuvaju u Indijskom muzeju u Kolkati te relikvijama iz kasnijih iskapanja, simbolizira ponovno ujedinjenje blaga koje je bilo rasuto gotovo stoljeće i pol, a sada je napokon dostupno vjernicima i javnosti.
Priča o ovom nevjerojatnom blagu započinje 1898. godine u selu Piprahwa, u sjevernoj indijskoj državi Uttar Pradesh, nedaleko od Lumbinija, Budinog rodnog mjesta. Britanski kolonijalni inženjer i zemljoposjednik William Claxton Peppé započeo je iskopavanje velike zemljane humke, drevne stupe, potaknut nedavnim arheološkim otkrićima u regiji. Nakon što je sa svojim timom probio gotovo šest metara čvrste opeke, naišao je na golemu kamenu škrinju. Unutar te škrinje nalazilo se pet manjih posuda ispunjenih nevjerojatnim bogatstvom: gotovo 1800 predmeta, uključujući bisere, rubine, safire, granate, koralje, zlatne listiće s utisnutim budističkim simbolima te, najvažnije od svega, fragmente kostiju. Činilo se da je Peppé otkrio jednu od osam izvornih stupa u koje su, prema drevnim tekstovima, podijeljeni i pohranjeni Budini ostaci nakon njegove kremacije oko 480. godine prije Krista.
Neprocjenjivi dragulji iz Piprahwe izloženi u Indiji
Ključ otkrića ležao je na jednoj od pronađenih vaza. Na njoj je bio ugraviran natpis na drevnom brahmi pismu koji su tadašnji vodeći epigrafičari preveli i potvrdili njegovo značenje: "Ovaj hram s relikvijama božanskog Buddhe (dar je) braće Sakya-Sukiti, zajedno s njihovim sestrama, sinovima i suprugama." Natpis je izravno povezao pronađene kosti s Budinim klanom, Šakjama, potvrđujući da se radi o dijelu posmrtnih ostataka koje je njegov klan dobio i pohranio. Nakon otkrića, sudbina blaga krenula je različitim putevima. Sami fragmenti kostiju predani su tadašnjem kralju Sijama, Rami V., koji ih je potom podijelio s budističkim zajednicama u Mjanmaru i Šri Lanki. Većina dragulja, zajedno s kamenom škrinjom i relikvijarnim posudama, poslana je u Indijski muzej u Kolkati. Međutim, Williamu Peppéu bilo je dopušteno zadržati dio zbirke koji je opisan kao "duplicirani predmeti", a ti su dragulji ostali u vlasništvu njegove obitelji više od jednog stoljeća.
Blago koje je obitelj Peppé čuvala uglavnom je bilo skriveno od očiju javnosti sve do 2025. godine, kada je najavljeno da će biti ponuđeno na prodaju putem aukcijske kuće Sotheby's u Hong Kongu. Početna cijena procijenjena je na 1,2 milijuna američkih dolara, iako su stručnjaci sugerirali da bi konačna cijena mogla doseći i deset puta veći iznos. Najava aukcije izazvala je buru u međunarodnoj zajednici, pokrenuvši etičku raspravu o tome trebaju li se sveti predmeti, posebice oni povezani s ljudskim ostacima, tretirati kao roba na tržištu. Indijska vlada reagirala je promptno, izvršivši snažan diplomatski pritisak i uputivši prijetnje pravnim mjerama. Njihovo ministarstvo kulture proglasilo je dragulje "neotuđivom vjerskom i kulturnom baštinom Indije i globalne budističke zajednice", čime je prodaja postala pravno upitna.
Suočen s pritiskom, Sotheby's je prvo odgodio, a potom i otkazao aukciju. U rješavanje situacije uključio se indijski konglomerat Godrej Industries Group, koji je u dogovoru s vladom i obitelji Peppé otkupio dragulje, osiguravši njihov povratak u Indiju. Pirojsha Godrej, potpredsjednik tvrtke, izjavio je kako dragulji "nisu samo artefakti, već bezvremenski simboli mira, suosjećanja i zajedničke baštine čovječanstva". A sada su dostupni za razgledanje u zemlji kojoj pripadaju.
Otvori KEKS Pay
