U 94. godini života preminula je Cecilia Giménez Zueco, stanovnica španjolskog grada Borje čije je ime postalo sinonim za jednu od najpoznatijih i najbizarnijih priča iz svijeta umjetnosti.
Giménez je 2012. godine, tada kao 81-godišnja amaterska slikarica, u najboljoj namjeri pokušala restaurirati fresku "Ecce Homo" iz 1930. godine, rad slikara Elíasa Garcíje Martíneza, u lokalnom Svetištu Gospe od Milosti. Freska, oštećena vlagom, u njezinim je rukama doživjela transformaciju koja je zaprepastila svijet. Izvorno djelo, koje je prikazivalo Isusa s krunom od trnja, pretvoreno je u lik koji su mnogi opisali kao "križanca majmuna i ježa", što je izazvalo lavinu podsmijeha i kritika na društvenim mrežama.
Ono što je započelo kao lokalni incident ubrzo je postalo globalni internetski fenomen. Fotografije uništene freske, koju su mediji i korisnici interneta duhovito prozvali "Ecce Mono" (Evo majmuna), obišle su svijet, inspirirajući bezbrojne memeove, šale, pa čak i operu. Isprva osramoćena i povrijeđena reakcijama, Cecilia Giménez branila se tvrdeći kako je sve radila uz znanje lokalnog svećenika te da restauraciju nije ni dovršila prije nego što je priča dospjela u javnost. U početku su lokalne vlasti razmatrale tužbu i pokušaj vraćanja freske u prvobitno stanje, no tada se dogodio neočekivani preokret koji je zauvijek promijenio sudbinu i Cecilije i njezinog grada.
Vijest o "najgoroj restauraciji u povijesti" privukla je rijeke znatiželjnika u Borju. Tisuće turista iz cijelog svijeta počele su hodočastiti u svetište kako bi uživo vidjeli sada već kultno djelo. Samo u prvoj godini, svetište je posjetilo više od 40 tisuća ljudi, a lokalna dobrotvorna organizacija uprihodila je više od 50 tisuća eura od ulaznica. Uspavani gradić, koji se borio s ekonomskim poteškoćama, doživio je pravi procvat - otvarali su se novi restorani, a lokalni vinari borili su se za pravo korištenja slike na etiketama svojih vina.
S vremenom se promijenila i percepcija same Cecilije. Od objekta poruge postala je lokalna heroina i simpatični simbol kreativnosti koja ne poznaje granice. Gradonačelnik Borje, Eduardo Arilla, oprostio se od nje riječima da je bila jedna od najomiljenijih stanovnica, čija se "beskrajna velikodušnost ogleda u svemu što je grad postigao zahvaljujući fenomenu 'Ecce Homo'". Postignut je i dogovor prema kojem je Giménez dobivala 49 posto prihoda od prodaje suvenira, a velik dio tog novca donirala je u dobrotvorne svrhe, posebice za istraživanje mišićne distrofije, bolesti od koje je patio i njezin sin. Njezin je život bio ispunjen teškoćama; brinula je o dvojici teško bolesnih sinova, od kojih je jedan preminuo u 20. godini života.
Ostavština Cecilije Giménez daleko nadilazi turistički uspjeh. Njezina je intervencija postala kulturni presedan, pa se danas svaka neuspješna restauracija u svijetu naziva "novim Ecce Homom". U Borji je 2016. otvoren i interpretacijski centar posvećen djelu, a priča je ovjekovječena u dokumentarcima, glazbenim spotovima pa čak i u komičnoj operi "Behold the Man". Cecilia Giménez nije bila školovana umjetnica, no njezino je djelo, stvoreno iz ljubavi i predanosti, postiglo ono što uspijeva tek rijetkim remek-djelima: postalo je besmrtno, urezavši se u kolektivnu svijest kao dirljiv podsjetnik da se i iz najvećih neuspjeha mogu roditi čuda.
Otvori KEKS Pay
