Rusija je, u sklopu svoje propagande, desetljećima njegovala sliku neprobojne protuzračne obrane. No, udari ukrajinskih dronova i projektila na ruska skladišta i rafinerije nafte pokazali su kako ipak postoje neke "rupe" u obrani. Iako Ukrajina nije uspjela uništiti rusku protuzračnu obranu kao integrirani sustav, otkrila je njezine stvarne granice. Ukrainska Pravda navodi kako je rat pokazao da je ruska protuzračna obrana složen sustav čija učinkovitost izravno ovisi o industriji, logistici i stalnom dopunjavanju resursa. Ona se, naime, oslanja na proizvodnu bazu koja je u velikoj mjeri ovisna o uvoznim i rijetkim komponentama, a zbog rata se projektili troše brže nego što se proizvode.
Ruski moderni sustav protuzračne obrane u velikoj mjeri se temelji na razvojima iz sovjetskog doba. Kada je SSSR shvatio da ne može konkurirati tempu razvoja avijacije i tehnologije NATO-a, okrenuo se stvaranju sustava protuzračne obrane koji bi spriječili približavanje zrakoplova sovjetskim snagama. Višeslojni sustav protuzračne obrane bio je ekonomski isplativiji od zrakoplova, a sustavi su mogli biti u stalnoj pripravnosti za zaštitu ključnih objekata bez potrebe za opsežnom infrastrukturom. Rusija je, potom, od SSSR-a naslijedila jedan od najsloženijih sustava protuzračne obrane na svijetu.
Nakon invazije Ukrajine, borbeni gubici brzo su prisilili rusku protuzračnu obranu u obrambeni stav. Uvođenje niza novih projektila u ukrajinski arsenal omogućilo je nanošenje značajnih gubitaka Rusiji, posebno u ranim fazama njihove uporabe. S vremenom su se Rusi počeli prilagođavati, više koristeći elektroničko ratovanje i poboljšavajući performanse svojih sustava protuzračne obrane.
Izazov za koji se ruska protuzračna obrana pokazala nepripremljenom bili su ukrajinski dronovi. Tu je Ukrajini u velikoj mjeri pomogla ruska veličina. Naime, Ukrajina je ciljala lokacije bez guste protuzračne obrane, posebno one koje sadrže zapaljive ili druge osjetljive materijale. Da bi povećale šanse za uništenja cilja, ukrajinske snage prisiljene su lansirati stotine letjelica koje iscrpljuju protuzračnu obranu, nakon čega se koriste projektili ili udarni dronovi. Ta taktika dovela je do brzog trošenja ruskih zaliha projektila. Osim iscrpljivanja zaliha, uništavaju se i sami sustavi protuzračne obrane.
Ruski sustavi protuzračne obrane oslanjaju se na domaće tvrtke koje, unatoč sankcijama i ekonomskom pritisku, ostaju sposobne proizvoditi projektile i radare. No, ruska industrija nije u stanju proizvoditi sve elemente pa mora posegnuti u inozemstvo, odnosno prema stranim dobavljačima. S obzirom na to, stručnjaci smatraju kako je najučinkovitiji način slabljenja ruske protuzračne obrane kombinacija pritiska sankcijama i preciznih udara na kritično važna proizvodna čvorišta.
Otvori KEKS Pay
Dogodine u Krasnodaru 💪🇺🇦