"Profesor Krešimir Mikić boluje od leukemije – na sreću, postoji liječenje koje mu može pomoći, ali moramo brzo reagirati jer donor je dostupan samo do 27. studenoga. Do sad je skupljeno više od 200.000 dolara od strane njegovih kolega u Americi i Europi, ali nažalost, to još uvijek nije dovoljno – prof. Mikiću treba još 13.500 eura" glasio je tekst crowdfunding kampanje koju su studenti VERN-a za svog profesora teorije filma krajem 2019. godine proširili medijima i društvenim mrežama.
Međutim, njihov omiljeni profesor, koji je u njima probudio ljubav prema filmu i koji se dičio, među ostalim, poznanstvima i prijateljstvima sa svjetskim facama poput Stevena Spielberga, počasnim doktoratom sveučilišta UCLA, članstvom u Američkoj akademiji filmskih umjetnosti i znanosti, pa i titulom najboljeg profesora filma na svijetu – o svemu im je lagao.
O tom skandalu mnogima koji su došli prije, a prošli nezapaženo te mračnoj strani profesora kojeg su mnogi obožavali, govori i "Najbolji profesor filma na svijetu", dokumentarni film Vide Žagar, diplomski rad njegove bivše studentice s VERN-a, a koji ćemo ovog tjedna premijerno imati priliku pogledati na Cinehill festivalu. Produkciju potpisuje VERN, koji joj je, kaže Žagar, dao punu podršku, kao i njezin mentor Nebojša Slijepčević. A tijekom tri zahtjevne godine, koliko je trajalo snimanje ovog sjajnog dokumentarca, pratili su je i podržavali kolege, direktor fotografije Patrik Pažur, montažer Matija Benić i majstor tona Anton Weisz.
– Kada sam završila srednju školu, željela sam upisati režiju na Akademiji dramskih umjetnosti, no nisam uspjela. Upisala sam studij režije i produkcije na VERN-u, smatrajući kako će to biti samo privremeni korak dok iduće jeseni ponovno ne pokušam upasti na Akademiju. No ubrzo sam shvatila da mi širina koju pruža ovaj studij jako odgovara, a za to dio zasluga svakako pripada profesoru Krešimiru Mikiću, čiji sam kolegij slušala već u prvom semestru. Predavao nam je teoriju filma i fotografiju i oduševio me. Naravno, sada retroaktivno, jasno mi je da je tu bilo mnogo alarma, a koje smo tada opravdavali starošću ili senilnošću. Ali ono što je bilo istina jest da je imao strašan žar i strast za filmom, koji je sjajno znao prenijeti na studente. Zbog njegovih predavanja, komentara i savjeta, kod sebe sam već u tom prvom semestru vidjela ogroman napredak – kaže nam Vida Žagar.
Čak i nakon što su odslušali njegov kolegij, profesor Mikić je Žagar i njezinim kolegama nastavio pomagati u snimanju studentskih radova, nalazio se s njima na konzultacijama i izvan radnog vremena, a njegov entuzijazam pokazivao im je da mu je do njih doista stalo.
– Sad, je li to sve bio dio neke njegove igre, nikada neću znati. Ali to je među nama, odmah na prvu, stvorilo veliku dozu povjerenja – govori Žagar, koja je bila jedna od studenata koji su mu, kada su saznali za tešku bolest svog profesora, pomogli da prikupi novac za svoje liječenje putem online kampanje.
No upravo su neki komentari na društvenim mrežama posijali prvo zrno sumnje da Mikićeve tvrdnje nisu istinite, a zamršeno klupko počelo se rasplitati. Mikiću, saznajemo u filmu, ovo nije bio prvi put da posuđuje novac od studenata s mnogih fakulteta na kojima je predavao, bilo zbog skupih lijekova, navodne bolesti njegove partnerice ili problema s kreditima, usto na vidjelo su izašle i glasine o seksualnom uznemiravanju, a neka svjedočanstva sezala su i u 80-e godine.
Jedna od protagonistica filma Vide Žagar, njezina majka Martina Lipovac, novac je profesoru svoje kćeri posudila kako bi mogao sudjelovati u uređivanju Muzeja filma u Los Angelesu. Upravo je ona, shvativši da nešto nije u redu, počela istragu o Muzeju filma, ali i ostalim njegovim tvrdnjama koje su se u medijima već godinama neprovjereno prenosile. Ne samo da Mikić s otvaranjem Muzeja filma nije imao nikakve veze, već nije postojala ni titula najboljeg profesora filma na svijetu, a ni počasni doktorat UCLA, što je kasnije potvrdila i ekipa TV emisije "Provjereno". Lipovac je već pripremala i prijavu DORH-u, kada joj je nakon nekoliko mjeseci pritiska novac ipak vraćen. VERN mu nakon tih otkrića nije produljio suradnju, a prema našim saznanjima, do sada nitko drugi nije pokrenuo pravne korake protiv bivšeg profesora. Ipak, iskreno kaže Žagar, njezin motiv za snimanje ovog filma nipošto nije bio osveta, već način da zatvori jedno poglavlje svog života i pomiri se s onim što se dogodilo.
I doista, iako njezin film objektivno iznosi činjenice, njegov ton nije napadački ni agresivan, već umjesto toga u razgovorima sa studentima koji su profesora nekoć kovali u nebesa prevladava atmosfera tuge i razočaranja. Sam Mikić u filmu je odbio sudjelovati.
– Imam dojam da ljudi poput njega postoji velik broj, ali rijetko koji uspije toliko dugo "preživjeti". On je, nekažnjeno i neopaženo, svoje prijevare izvodio navodno još od 80-ih. Nemam ama baš nikakvu potrebu za osvetom. Moja želja bila je doista samo osvijestiti to kod ljudi, da se priča o tome. I po meni, najbitnije bilo je spriječiti ga da takve stvari i dalje radi, napokon stati mu na kraj. U ovakvim pričama, smatram, ima puno više likova od jednog prevaranta. Ni on ne bi to mogao izvesti da nije bilo onih koji su štitili sebe pa indirektno zaštitili njega – zaključuje Vida Žagar.
Otvori KEKS Pay
Omiljeni profesor godinama nam je lagao.